Među ljubiteljima domaće glazbe, Dore i Eurosonga ima i onih koji ne znaju da je pravo ime našeg ovogodišnjeg eurovizijskog predstavnika zapravo Adolf. Adolf Topić koji je nadimak Dado dobio tek koju godinu poslije, rođen je 1949. u Novoj Gradiški, a matičar se nije mogao načuditi kad su njegovi roditelji došli prijaviti prinovu inzistirajući da se dijete u knjigu rođenih upiše kao Adolf.
- Bilo je to samo četiri godine po završetku Drugog svjetskog rata, dakle u vrijeme kad ime Adolf nikako nije bilo popularno. Priznajem, premda je to moje ime, s vremenom nije postalo ništa popularnije, ali 1949. nazvati sina Adolfom bilo je doista krajnje neobično - počinje pričati Dado koji je, čim je porastao, dakako, pitao tatu zbog čega ga je tako nazvao.
Priča o mom imenu zapravo je krajnje jednostavna. Najbolji prijatelj mog oca, kojeg i ja pamtim kao jednog od najboljih i najkvalitetnijih ljudi koje sam upoznao u životu, bio je Židov po imenu Adolf. Po zanimanju je bio zubar, a moj mu je otac, kojeg je Adolf u životu svojim dobrim dijelima jako zadužio, davno prije mog rođenja obećao da će, ako dobije sina, nazvati dijete njegovim imenom
- Priča o mom imenu zapravo je krajnje jednostavna. Najbolji prijatelj mog oca, kojeg i ja pamtim kao jednog od najboljih i najkvalitetnijih ljudi koje sam upoznao u životu, bio je Židov po imenu Adolf. Po zanimanju je bio zubar, a moj mu je otac, kojeg je Adolf u životu svojim dobrim dijelima jako zadužio, davno prije mog rođenja obećao da će, ako dobije sina, nazvati dijete njegovim imenom.
Adolf mi je, dakle, bio i moj krsni kum. Iako su bila teška poratna vremena, moj tata je bio tvrdoglav. U obzir nije dolazilo, premda su ga mnogi nagovarali, da mi nadjene neko drugo, 'pitomije' ime. Tata je rekao: 'Bit će Adolf', pa sam tako i postao Adolf - kaže Dado, priznajući da je zbog svog neobičnog imena imao mnoge neugodnosti u životu.
- Kroz osnovnu školu sam se, što se imena tiče, još nekako i provlačio. Gadnije je postalo u srednjoj. U gimnaziji sam pustio dugu kosu, počeo svirati i izgledati poprilično buntovnički. Profesorima se već i sam moj izgled nije sviđao, a kad su još shvatili da se zovem Adolf, bilo je kuku lele. Mnoge sam negativne ocjene dobivao, ali više od toga boljele su me primjedbe pojedinih profesora koji su mog oca povezivali s ustašama i simpatiziranjem ustaškog pokreta, govoreći da mi je vjerojatno zbog toga dao takvo ime. A prava istina je da je moj tata zapravo bio domobran tijekom Drugog svjetskog rata - prisjeća se Dado, koji ne zna kada ga je posljednji put netko oslovio pravim imenom.
- Da sad netko na ulici poviče Adolf, mislim da se ne bih okrenuo. Otkako pamtim, svi su me zvali Dado. S vremenom sam se i ja ljudima počeo predstavljati kao Dado. Ne krijem, naravno, svoje pravo ime, znam zašto i po kome sam ga dobio, pa nemam razloga za skrivanje. Nego mi ime Dado jednostavno bolje pristaje. Bolje se osjećam kao Dado Topić nego kao Adolf Topić, potonje mi se čini nekako vojnički strogo, a mi u rock and rollu ne volimo strogoću - kaže glazbenik.
Klara Rožman
- Bilo je to samo četiri godine po završetku Drugog svjetskog rata, dakle u vrijeme kad ime Adolf nikako nije bilo popularno. Priznajem, premda je to moje ime, s vremenom nije postalo ništa popularnije, ali 1949. nazvati sina Adolfom bilo je doista krajnje neobično - počinje pričati Dado koji je, čim je porastao, dakako, pitao tatu zbog čega ga je tako nazvao.
Priča o mom imenu zapravo je krajnje jednostavna. Najbolji prijatelj mog oca, kojeg i ja pamtim kao jednog od najboljih i najkvalitetnijih ljudi koje sam upoznao u životu, bio je Židov po imenu Adolf. Po zanimanju je bio zubar, a moj mu je otac, kojeg je Adolf u životu svojim dobrim dijelima jako zadužio, davno prije mog rođenja obećao da će, ako dobije sina, nazvati dijete njegovim imenom
|
Adolf mi je, dakle, bio i moj krsni kum. Iako su bila teška poratna vremena, moj tata je bio tvrdoglav. U obzir nije dolazilo, premda su ga mnogi nagovarali, da mi nadjene neko drugo, 'pitomije' ime. Tata je rekao: 'Bit će Adolf', pa sam tako i postao Adolf - kaže Dado, priznajući da je zbog svog neobičnog imena imao mnoge neugodnosti u životu.
- Kroz osnovnu školu sam se, što se imena tiče, još nekako i provlačio. Gadnije je postalo u srednjoj. U gimnaziji sam pustio dugu kosu, počeo svirati i izgledati poprilično buntovnički. Profesorima se već i sam moj izgled nije sviđao, a kad su još shvatili da se zovem Adolf, bilo je kuku lele. Mnoge sam negativne ocjene dobivao, ali više od toga boljele su me primjedbe pojedinih profesora koji su mog oca povezivali s ustašama i simpatiziranjem ustaškog pokreta, govoreći da mi je vjerojatno zbog toga dao takvo ime. A prava istina je da je moj tata zapravo bio domobran tijekom Drugog svjetskog rata - prisjeća se Dado, koji ne zna kada ga je posljednji put netko oslovio pravim imenom.
- Da sad netko na ulici poviče Adolf, mislim da se ne bih okrenuo. Otkako pamtim, svi su me zvali Dado. S vremenom sam se i ja ljudima počeo predstavljati kao Dado. Ne krijem, naravno, svoje pravo ime, znam zašto i po kome sam ga dobio, pa nemam razloga za skrivanje. Nego mi ime Dado jednostavno bolje pristaje. Bolje se osjećam kao Dado Topić nego kao Adolf Topić, potonje mi se čini nekako vojnički strogo, a mi u rock and rollu ne volimo strogoću - kaže glazbenik.
Klara Rožman