Zašto je muslimanima vrijeđanjeMuhameda neprihvatljivo

Ovih dana u brojnim prijestolnicama muslimanskih zemalja čuju se snažni protesti protiv ponovljenih karikatura Poslanika Muhameda alejhis-selam u listu koji je na veliku žalost u terorističkom napadu izgubio cjelokupnu redakciju. Još nam ni do danas nije jasno zbog čega je nova redakcija tog istog lista odlučila uvrijediti muslimane svijeta u trenutku dok još nisu sahranjeni članovi pobijene redakcije. Zato se pitamo nije li ovaj čin istovremeno uvrijedio i njih, dok još nisu našli smiraj, ili se novi izdavači osvećuju za poginule kolege novinare. Ako im je to cilj, onda moraju znati da to nisu učinili ni Muhamed alejhis-selam niti muslimani nego oni koji Poslanika islama nisu ni slijedili.

Na Zapadu se ovih dana ne mogu pomiriti s činjenicom da se netko može ubiti zato što je povrijeđena neka osoba, pa makar to bio i, kako kažu, osnivač velike religije islama. S druge strane, pripadnici islama ne mogu se načuditi da netko može vrijeđati njihovu svetinju samo zato što smatra da ima neograničeno pravo na slobodu misli i izričaja.

Uvjeren sam da vrlo malo muslimana u svijetu ima koji mogu prijeći preko tako velike i mrske uvrede. Muslimani intelektualci reagirat će na uvredu na način da će je najoštrije osuditi, a nikako posegnuti za fizičkom povredom ili oduzeti život, jer upravo Kur’an upozorava da onaj tko ubije, a da ubijeni nije ubio i nije nasilje prouzročio, isto je kao da je cijeli svijet pobio, a onaj tko je spasio samo jedan život, kao da je spasio cijeli svijet. Za to i osuđujemo počinitelje ovog teškog zločina koji nanosi ozbiljan udarac islamu i muslimanima.

Muhamed za muslimane predstavlja drugu svetinju, odmah poslije Svevišnjega. On je vjerno preuzeo Božju poruku sadržanu u Kur’anu i vjerno je prenio svijetu, i otuda neograničeno povjerenje u njega imaju svi muslimani. Muhamed je bio i ostao idealni uzor svakom muslimanu kako živjeti živi islam. On je moralna veličina za pristaše islama, Svevišnji mu je priznao moralni autoritet. Uveo je u praksu ono što danas nazivamo demokracijom provodeći Božju odredbu: Ne budi s njima grub i isključiv jer će te napustiti. Savjetuj se s njima, ali kada donesete odluku, izvršite je uz Božju pomoć.

Tijekom cijeloga poslanstva nikada nije posegao za provedbom kaznenog šerijata, iako svih ovih godina čujemo osude tog šerijata. Uvedeno je načelo da se kazneno može osuditi samo osoba koja priznaje svoje nedjelo i ako za to djelo postoje četiri svjedoka. Pitamo se tko bi počinio kazneno djelo pred svjedocima i priznao da je to učinio.

Socijalna politika islama jedna je od najefikasnijih. On je jedina religija koja ima u svojim temeljnim odredbama obvezna davanja koja bogati uplaćuju u fond za pomoć ugroženima: siromašnima, beskućnicima, stradalima u prirodnim nepogodama, prezaduženima, studentima i đacima. Dugujemo pomagati siromašne kroz milostinju, za vrijeme blagdana trećinu naših žrtava za vrijeme Kurban-bajrama dajemo siromašnima, trećinu prijateljima i susjedima, a zadnju trećinu ostavljamo za svoje potrebe. Islam je ustanovio instituciju zaklade (vakuf) kojom pomažemo svima kojima je potrebna pomoć.

Islam kome pripadamo snažno se bori za obrazovanje svojih pristaša. U prvoj kur’anskoj objavi nalog je muslimanima da uče čitati i pisati, a Muhamed je zahtijevao od njih da traže znanost makar bila i u Kini, koja je u to vrijeme bila daleka zemlja.

Borba protiv poroka različitih vrsta bila je jedna od preokupacija Muhameda. Islam je jedina religija koja u svojim osnovama ima odrednicu borbe protiv alkoholizma i narkomanije. Netko će reći da su te odredbe islama ostale samo na deklaracijama i da je muslimanski svijet poput židovskog i kršćanskog u velikoj mjeri krenuo stranputicom.

Mi priznajemo da je dobar broj muslimana odstupio od tih odredaba, pa ih se zato ne može povezivati s islamom, iako, poput ubojica iz Pariza, tvrde da su muslimani i da se svete u ime Muhameda. Uvjeren sam da se Muhamed stidi junačkih pothvata u ime njegovo. Iako Muhamed nije ni božanstvo ni svetac kako to kršćani shvaćaju. On je samo Božji sluga i Poslanik i otuda tako visoko mjesto u srcima muslimana.

Muslimanski svijet godinama krvari svojom ili krivnjom drugih. Neki su statističari izračunali da dnevno u svijetu pogine oko 300 muslimana, uglavnom nevinih. Ono što im najteže pada jest neokolonijalizam koji je doveo ovaj svijet u najtežu krizu u njihovoj povijesti. U otporu protiv agresije javile su se grupe koje nisu birale sredstva da obrane neovisnost i slobodu.

U nemogućnosti da se ravnopravne bore, pribjegli su terorizmu od koga uglavnom strada nevino civilno stanovništvo. To se dogodilo i u Parizu, iako jedan od osnivača lista Charlie Hebdo tvrdi da je urednik Stephane Charbonnier najveći krivac za pogibiju cijele redakcije. Ovaj list je treći put od 2011. godine objavio karikature Božjega poslanika.

U opću antiislamsku kampanju, nažalost, uključile su se i neke crkve i vjerske zajednice. Mi bismo rado odgovorili na te optužbe, ali nas priječi Svevišnji kur’anskim citatom: Sa sljedbenicima knjige uljudno raspravljaj, osim s nasilnicima, i reci im da vjerujete u ono što je vama i njima objavljeno i da je vaš Bog i njihov Bog jedan te isti i da ste mu predani.

Zbog svega iznesenog muslimani neće nikada prihvatiti da se vrijeđa Muhamed. Većina muslimana ne prihvaća odgovornost za krvava djela nerazumnih pojedinaca i grupa zbog čijih se nedjela želi optužiti cijelu religiju. Krajnje je vrijeme da Zapad, umjesto da se bavi posljedicama, ukaže na prave razloge trenutnog stanja.