ZAŠTO NEKE LJUDE PREKIDI POGAĐAJU TEŽE OD DRUGIH? Istraživanje otkrilo što vam može pomoći kako bi prekidi boljeli manje

'Jedna od mojih prijateljica jednom mi je rekla da bi, kada bi mogla birati, radije vidjela svog bivšeg nesretnog nego sebe sretnu', započinje Lauren Howe, istraživačica sa sveučilišta Stanford, prenosi Time.

U životu samo je nekoliko stvari traumatično kao prekid dugotrajne ljubavne veze. Unatoč tome, mnogi ljudi te traumatične događaje prežive te se od njih eventualno oporave i nastave živjeti manje više bez većih emocionalnih problema. Međutim, drugi, kao prijateljica Lauren Howe, nisu te sreće. Čak i nekoliko godina nakon prekida to ih bolno iskustvo ometa u životu, a sama pomisao na bivšeg partnera u njima budi osjećaje tuge, srdžbe i prijezira.

Motivirana time Lauren Howe poželjela je otkriti zašto prekidi nekim ljudima teže padaju te zašto nisu u mogućnosti prošlost ostaviti u prošlosti.

Novo istraživanje, koje je Howe provela u suradnji s kolegicom Carol Dweck otkrilo je da romantični neuspjeh odnosno prekid tjera ljude da se redefiniraju, a samim time i preoblikuju svoja očekivanja od veza. Dweck i Howe su u jednoj studiji tražili od ljudi da napišu jesu li i što naučili od prijašnjih ljubavnih neuspjeha.

'Analizirajući njihove odgovore, shvatili smo da je određeni broj ispitanika mislio da je taj romantični neuspjeh zapravo otkrio osnovnu negativnu istinu o njima - istinu koja će sabotirati i njihove buduće veze', rekla je Howe. 'Neki su rekli da su otkrili da su previše 'potrebiti', dok su drugi mislili da su bili 'preosjetljivi' i 'loši u komunikaciji.'

Dodatne studije su istraživale upravo tu pretpostavku prema kojoj su ljudi vjerovali da je ljubavni neuspjeh otkrio neku njihovu ključnu manu. Vezivajući ljubavni neuspjeh uz neki aspekt svoje osobnosti, ljudima je bilo teže preboliti to teško iskustvo. 'Neki su rekli da 'podizali zidove' te da su postali oprezniji prilikom ulaska u novu vezu. Drugi su se bojali novom partneru reći da su doživjeli neuspjeh, strahujući da će novi partner promijeniti mišljenje o njima te misliti da imaju 'prtljagu'', objasnila je Howe.

Kada su dodatno ispitivali ovaj fenomen, Howe i Dweck su otkrili da vjerovanja svake pojedine osobe o svojoj osobnosti odigrale veliku ulogu u način na koji će reagirati na ljubavni neuspjeh.

Prethodna su istraživanja otkrila da ljudi o sebi imaju poprilično različita mišljenja, bilo da se radi o inteligenciji ili sramežljivosti. Neki ljudi imaju 'fiksno stanje uma' te vjeruju da se karakterne osobine ne mogu mijenjati. S druge strane, druga vrsta ljudi ima stanje uma koje je orijentirano na 'rast' odnosno sazrijevanje. Oni vjeruju da je njihova osobnost nešto što stalno evoluira te da se konstantno razvija tijekom života.

'Ta osnovna vjerovanja oblikuju način na koji će ljudi odgovoriti na neuspjeh. Na primjer, kada ljudi vjeruju da je inteligencija nešto što je fiksno, osjećat će lošije o sebi - te je manje vjerojatno da će ustrajati - nakon što prežive neki neuspjeh', objašnjava Howe. 'Mislili smo da bi vjerovanja ljudi o njihovim osobnostima mogla utjecati na to vide li ljudi odbijanje i neuspjeh kao dokaz o tome tko su oni zapravo - kao znak jesu li nepoželjne osobe s manama.'

Howe i Dweck su taj način gledanja na osobnost dodatno ispitali u još jednoj studiji. Sudionici studije su pročitali dvije priče. U jednoj su bili iznenada napušteni što je rezultiralo prekidom dugotrajne veze, dok su u drugoj sreli nekoga na tulumu i odmah osjetili privlačnost samo da bi kasnije doznali da ta osoba nije zainteresirana za njih.

'Analizirajući podatke uzorak se odmah počeo nazirati. Naime, ljudi s fiksnim viđenjem svoje osobnosti čak su i odbijanje potpunog stranca mogli pretvoriti u promišljanje o tome je li to otkrilo nešto o njihovoj osobnosti. Takvi ljudi mogli bi se brinuti da nešto s njima 'ne valja' odnosno da nisu poželjni čak i bez da ih se upozna', kaže Howe.

Što se može napraviti po tom pitanju? Konačno istraživanje Howe i Dweck daje odgovor. Istraživačice su ljudima koji su vjerovali da je osobnost fiksna pokazali članke u kojima piše da osobnost evoluira kroz godine. Ljudi su nakon čitanja tih članaka bili puno manje skloni interpretirati odbijanja kao indikaciju trajne i fatalne greške osobnosti.

'Poticanjem vjerovanja da se osobnost kroz godine mijenja, mogli bismo pomoći onima koji se teško nose s duhovima svoje ljubavne prošlosti', zaključuje Howe.