Zašto Sanader umjesto Jadranke Kosor nije izabrao Bebića, Šeksa ili Kalmetu?

Jedino dobro što je Hrvatska imala od HDZ-a su unutarstranački sukobi. U 15 godina vladavine ove stranke bilo ih je svega nekoliko. Tuđmanov razlaz s Mesićem i Manolićem oko podjele BiH, Pašalićev rat sa Šarinićem oko dionica Dubrovačke banke, Sanaderov obračun s Pašalićem na 5. izbornom saboru stranke. Ti su sukobi rijetko imali reformski karakter... Stranka se, u osnovi, nije dubinski mijenjala ni demokratizirala, jer to od nje nisu tražili njeni birači, ali bi stranačka prljavština izašla na vidjelo. Uvijek se radilo o ratu za naslijeđe i prevlast, pobjednici su uza sebe imali medije i tajne službe, a gubitnici su napuštali politiku ili pokretali neki biznis s depozitima teško stečenim u razdoblju privatizacije, a u iznimnim slučajevima (kao Stipe Mesić) vraćali se u sam vrh politike. Što možemo reći o ratu između Sanadera i Jadranke Kosor? On je prema svemu netipičan. Kao prvo, Sanader je doista izabrao Kosor za svoju nasljednicu, aklamacijom ju je potvrdio stranački, a većinom državni Sabor.

Ništa prema planu

Bivši premijer imao je mnogo razloga da za nasljednicu odabere Jadranku Kosor. Bila mu je lojalna, vrijedna suradnica koja ničim ne bi ugrožavala njegovu poziciju “premijera u sjeni”. Većinu funkcija dobila je delegiranjem odozgo, a ne radom u izbornoj bazi, pa u stranci nije imala sljedbenike ni značajan broj ruku u Saboru. Nije raspolagala ni ljudstvom ni infrastrukturom kojom može graditi utjecaj izvan stranke ili formirati svoj centar moći. Poznavala je nekoliko novinarki i niti jednog bankara, nije obilazila domjenke naših najvećih tvrtki i HDZ-ovih sponzora...

Kao potpredsjednica Vlade potpisala je odluke o plinskom biznisu s MOL-om i prodaju TLM-a, iako te poslove nije dogovorila i nisu u njenom resoru, pa za njih nije nagrađena provizijom u dionicama Podravke. Ti su potpisi bili ključni. U očima premijera, koji je stranku ustrojio kao kalabrešku Ndraghetu, Jadranka Kosor se obvezala na šutnju i zaštitu temeljnog interesa personificiranog u liku šutljivog stranačkog rizničara Mladena Barišića.

Politički psiholozi rekli bi da je ta Sanaderova odluka odredila njegovu sudbinu. Ništa se, naime, nije dogodilo prema planu. Nova predsjednica stranke pokrenula je obračun s korupcijom koji korak po korak, poduzeće po poduzeće, frakciju po frakciju, zahvaća čitavu stranku... U zatvoru je završio stranački “kamatar” Mladen Barišić, Polančec je osuđen iako stalno prijeti stranci preko odvjetnika Nobila, koji postaje consigliere Sanaderove klike čiji se šef vratio u Sabor po imunitet...

HDZ-ovi akteri završavaju u Remetincu, a ne pokreću nove stranke ili privatne biznise kao nekad. Nije isključeno da rasplet Fimi-Medije dovede do blokade HDZ-ove imovine i bankrota stranke, ili do prve presude nekom hrvatskom premijeru... Doista, protiv takvog se nedemokratskog raspleta mogu buniti samo Ivo Sanader i skupina prevaranata koja je trostruko naplaćivala bojanje tunela. Ali zašto se buni oporba?

Kalmeta i Skladgradnja

A što bi bilo da je Sanadera na čelu HDZ-a naslijedio Božidar Kalmeta? U Kalmetinom mandatu gradnja autoceste poskupjela je tri puta, sa četiri na 12 eura po kilometru. Uz trošak novih tehnologija i skupljeg repromaterijala cijena je, tvrde stručnjaci, trebala narasti najviše za dvadeset-trideset posto, s obzirom na to da se novim tehnologijama postižu i kraći rokovi gradnje. Ali nije, što otvara prostor spekulacijama o korupciji i tvrtkama poput Skladgradnje iz Imotskog, čiji su prihodi rasli proporcionalno gubicima u HAC-u, oko tristo posto...

Što bi ostalo od vladavine prava da je Sanader za svog nasljednika odabrao Vladimira Šeksa? Šeks je na suđenju Glavašu tvrdio da ne zna ništa o ubojstvima srpskih civila u Osijeku. Na sve načine, pa i nevjerodostojnim svjedočenjem, branio je ratnog zločinca od kaznenog progona, zbog čega je prozvan i u obrazloženju presude suca Željka Horvatovića.

U Ustavni sud instalirao je kumove i prijatelje, a iz Državnog sudbenog vijeća koje kontrolira Sabor, dakle Šeks, ispadaju suci koje favorizira struka...

Zapisničarka i SDP

Kako bi izgledalo upravljanje javnim poduzećima da je Sanader izabrao barbu Luku Bebića? Bi li se otvorili antikorupcijski procesi i rizničar HDZ-a završio u zatvoru? Kakva bi muka natjerala Polančeca da svjedoči o odgovornosti stranke za kriminal prvi put otkad je osnovana da Sanader nije odabrao Jadranku Kosor? Posve sigurno, ti bi procesi bili usporeni. A upravo to najviše zamjeraju premijerki, ne toliko u HDZ-u koliko u oporbi. To je razumljivo, jer problem oporbe nije Ivo Sanader već HDZ, bez obzira tko mu je na čelu, kriminalac, diktator, ili reformist.

Doista, zašto Sanader za nasljednika nije izabrao stranačke rasove Šeksa, Kalmetu ili Bebića, koji bi mnogo bolje branili interese kooperanata Brodosplita, HAC-a i Hrvatskih željeznica? To, naprosto, nije dopuštala njegova taština, radije je izabrao ženu. Taj je presedan omogućio potres i pokretanje dubinskih procesa u HDZ-u. U SDP-u drže da su ti procesi nevažni, no vidjet ćemo hoće li im, ako dođu na vlast, biti svejedno s kakvom oporbom imaju posla. Onom koju vode Šeks i Kalmeta ili zapisničarka na koju sad užasno bjesne...