Zašto ubiti Papu?

Poglavar Katoličke crkve nije samo neki svećenik, pa čak nije niti samo neki državni poglavar. S obzirom na ustrojstvo Katoličke crkve, u kojoj se stječe dojam da papa ima neograničenu vlast (što baš i nije tako), Papa je u kolektivnom imaginariju ponajprije simbol, tek onda je Benedikt XVI., a još nakon toga je on Joseph Ratzinger, svećenik i profesor. Veoma je malo ljudi koji ga vide kao individuu, oljuštenu od funkcija. Možda još samo njegov brat.

To je tužno, ali je u Crkvi i nužno. Zbog toga napad na život poglavara Katoličke crkve obično nema nikakve veze ni s djelom ni s likom pape koji je na meti, nego sa samom Katoličkom crkvom: onaj tko pokušava ubiti Papu zapravo simbolički kani ubiti Katoličku crkvu. Osoba koja se nalazi na tom mjestu zna da je izložena pogibelji, osobito nakon 11 atentata na život Ivana Pavla II. Taj papa je zdravljem platio tešku cijenu Agcina atentata.

Ni atentator obično nema nikakav osobni razlog zašto bi papu makar ispsovao, kamoli ubio. Atentator i sama sebe vidi kao simbol nekoga višeg razloga u ime kojega smatra da djeluje - obično ni manje ni više nego u ime Boga. U ime Boga je tadašnjeg papu htio ubiti katolički svećenik Fernández Krohn, Ali Agca je čak sama sebe proglasio Kristom, a vjerojatno i petorica jučer zatvorenih Alžiraca imaju tezu da Papu treba ubiti u ime Allaha, ako im je ubojstvo bilo namjera.

Ne bi bilo ni dobro ni pravedno funkcionirati istom logikom, pa krivicu za atentat baciti na sve pripadnike nacije ili religije ili makar ideologije na koju se pozivaju atentatori. To bi značilo prihvatiti njihovu logiku. Atentat je zločin. Zločin je individualan, nije kolektivan. Ali uvijek je razborito analizirati situaciju u kojoj se neki ubojica, vjerojatno poremećen, odlučio baš na neki simbol a ne na koji drugi.