Muškarci se jednako, ponekad čak i više, trude ispuniti svoje obaveze prema djeci te kućanstvu u kojem žive s djecom i suprugom. Tako tate, čak i nauštrub posla, sve više žele aktivno odgajati svoju djecu.
U Hrvatskoj tek začeci
Kako te želje sa sobom nose i više obaveza, brojna su istraživanja američkih sveučilišta, među kojima je i prestižno bostonsko, pokazala da muškarci danas osjećaju jednak pritisak i nezadovoljstvo kao i zaposlene žene majke. Ipak, iako muškarci nerijetko misle da se brinu o djeci ili rade po kućanstvu isto ili više od supruga, njihove žene imaju posve drukčiju percepciju.
Dok spomenuti podaci dolaze iz SAD-a, slika prosječne hrvatske obitelji po pitanju brige o djeci i kućanstvu još uvijek izgleda ovako: 75 posto ih smatra da je briga o djeci prije svega majčina obveza, a 87 posto ustvrdilo je da se briga o kućanskim poslovima svodi na ženske ruke.
To su zapravo šokantni podaci, a spomenimo još i da je 72 posto ispitanika ustvrdilo kako muškarac svoj posao po važnosti stavlja ispred posla i karijere svoje supruge. Istraživanje je lani proveo Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. No, da začetke trenda iz spomenutih američkih istraživanja možemo prepoznati i kod nas svjedoči više nego udvostručen broj očeva koji su u posljednje dvije godine iskoristili pravo na porodiljni dopust.
Trend korištenja prava
S obzirom na javne kampanje, a dijelom i zakonske promjene u 2008. pa u 2009. godini o korištenju porodiljnog ili roditeljskog dopusta za oba roditelja, upitali smo u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo djeluju li te promjene na hrvatske očeve.
- Što se tiče trenda korištenja prava, isti dopust očevi koriste sve dulje. Tako je na primjer prvi dio dopusta, do navršenih 6. mjeseci života djeteta, u 2007. koristilo 84 očeva, u 2008. 114, a u 2009. čak 180 očeva. Dio dopusta koji počinje nakon što dijete navrši 6. mjeseci i traje dok dijete ne napuni godinu dana u 2007. su koristila 553 oca, a u 2008. godini 648 - naveli su.
'Srećom, na vrijeme smo shvatili da nije sve u karijeri'
Željko Kardum, glasnogovornik Zagrebačke burze i otac dvoje djece
Mislim da je danas situacija drugačija nego li prije, roditelji su puno svjesniji da je s djecom potrebno provoditi više vremena. To je pomicanje prioriteta, shvatili smo da ono navrijednije u što čovjek može ulagati jesu djeca. Jer sve ostalo možete nadoknaditi, ali vrijeme koje ste izgubili s njima ne možete. Poslovi dolaze i odlaze. Uvijek stignete naći novi, ali djeca rastu i propušteno vrijeme više se nikad ne vraća. Zato svaki slobodan trenutak koji mogu provodim s njima. Briga o djeci nije oblačenje i hranjenje, to je nešto što se podrazumijeva, već njihovo odgajanje, poticanje kreativnosti, marljivosti, strpljivo slušanje i pružanje podrške i ljubavi... Nije važno jeste li s djecom bili u trgovačkom centru već jeste li ih naučili voziti bicikl, gledati na sat, usadili im moralne prioritete, dakle ono što će im trebati u životu, kako bi kasnije znaju sami odabrati što je važnije, primjerice, uspjeti pod svaku cijenu ili biti čestit.
Istina, teško je organizirati i posao i brigu o djeci, ali kada posložiš u glavi koji su ti prioriteti, jednostavno se “uhvatite”. Primjerice, dogodi se da dođeš doma a još uvijek nosiš posao u glavi pa počneš loše komunicirati s djecom, tada staneš i upitaš se što ti je važnije i jesu li oni krivi za tvoj stres?
Darko Biljanović, dipomirani inženjer elektrotehnike i samohrani otac troje djece
Imam ih “samo” troje. Mile ima devet godina, Tamara 17 a Nadina 14godina. Sam sam s njima zadnjih šest godina, nisam nikada imao “baka servis”, niti spremačicu, sve smo sami obavljali. No, i inače sam uglavnom ja brinuo oko njih pa mi organizacijski to nije bila velika promjena. Jednostavno sam takav tip, uvijek sam ih vodio sa sobom gdje god sam mogao, i na putovanja, na posao... To mi je uspijevalo jer sam uglavnom radio na rukovodećim pozicijama pa sam mogao neke stavri koje možda drugi očevi ne mogu, nisam nikada imao nekakvog šefa iznad sebe koji bi mi možda radio probleme. Kada me danas poznanici sretnu na ulici samog znaju mi reći “Nisam te već godinama viđao bez klinaca!”. Nisam imao problema niti s okolinom jer kada ovako počneš već s prvim djetetom, često se pojavljuješ s njim i brineš se o djetetu, okolina se navikne. No, to nisam morao, već sam tako htio dok sam još i bio u braku a supruga nije radila.
Nikada nisam imao veću ambiciju od one da želim biti sa svojom djecom, htio sam se baviti njima. Često me pitaju kako mi je s djecom, a ja im kažem - lakše nego li bez njih. Imao sam i priliku doškolovati se i zaslužiti viši znanstveni stupanj, ali moja djeca su moj glavni afinitet. Ne mislim da je to nešto posebno i naprono, djeca su mi odlikaši i aktivno se bave sportom, čak su i državni prvaci, istina, ima tu razvažanja koliko hoćete ali sve je to kvalitetno druženje. Ne mislim ni da je to nekakvo herojsko djelo, meni je to posve prirodno i ne osjećam se kao da sam se žrtvovao.
Djeca su navikla biti sa mnom, uvijek su radije išla sa mnom negdje nego da ostanu doma. Naučio sam ih da me slušaju, da ponekada moraju biti tihi i da se ponekada moraju zabaviti sami. Jer ako odjednom povedeš dijete od šest godina sa sobom a nije naviklo, naravno da će ti napravit “rusvaj”.
Saša Kopljar, voditelj i otac dvoje djece
Budući da nemam dugo radno vrijeme, svojoj se djeci mogu maksimalno posvetiti i zapravo nikada nisam osjećao ni stres ni grižnju savjesti zato što recimo nisam dovoljno uz njih. Jer jednostavno jesam. U Ariani i Franu uživam, obožavam se družiti s njima... To mi je neizmjerni gušt. No, kakva je situacija s drugim očevima, moram priznati, ne znam. Znam samo da su meni moja djeca obogaćenje života.
Hrvoje Rupčić, glazbenik i otac dvoje djece
Vremena su se definitivno promjenila, a zajedno s njima i te neke “tradicionalne” postavke da je žena kućanica. Kako su se danas podijelili poslovi oko financijskog zbrinjavanja obitelji, tako se mora podijeliti i “posao” bavljenja djecom. No, muškarac, kao i žena uostalom, mora odlučiti hoće li trčati za karijerom ili će se posvetiti djeci. Definitivno sam i ja u jednom periodu života bio obuzet karijerom, pa čak i u trenutku kada su djeca već bila u mom životu. No, kada sam se njima počeo više baviti, shvatio sam što bi bilo da to izgubim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....