Nakon što odradimo svoj radni vijek, trebali bi ući u period zasluženog mira i sigurnosti. Međutim, stvarnost nam pokazuje kako to često nije tako. Troškovi života iz godine u godinu snažno rastu, a mirovine sve više gube korak za povećanjima cijena.
Zbog toga mirovinski sustavi, koji su zamišljeni kao temelj mirne starosti, postaju sve češće tema rasprava, ne samo među onima koji u mirovini ili koji će uskoro u nju, već i među mlađima koji su relativno nedavno ušli na tržište rada.
Mirovine su ispod 50 posto prosječne plaće
U Hrvatskoj, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ima nešto više 1,2 milijuna umirovljenika, a kada se oduzme broj umirovljenika prema međunarodnim ugovorima, sveukupan broj korisnika mirovina za listopad iznosi 1,03 milijuna. Prosječna neto mirovina sveukupnog broja korisnika mirovina prema ZOMO-u, dakle bez međunarodnih ugovora, iznosila je 623,01 eura.
Brojke pokazuju da je iznos mirovine samo 47,1 posto prosječne neto plaće za rujan 2024. godine.
Prosječni hrvatski umirovljenik ima 31 godinu staža i u dobi je od 73 godine, dok su ove godine umirovljenici postajali ljudi prosječne starosti 64 godine i to nakon 35 godina staža. Ukupno gledajući, veći je udio umirovljenica - 53,73 posto.
Jednostavna računica
Podaci ugledne globalne internetske baze Numbeo, servisa koji nudi informacije o troškovima života, kvaliteti života, stopi kriminala, zagađenju, zdravstvenoj zaštiti i mnogim drugim aspektima života u raznim gradovima i državama svijeta, navodi kako je prosječni mjesečni trošak za samca u Hrvatskoj, bez troška najma, 740,80 eura.
Dakle, ako se vodimo podacima Numbea i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dolazimo do toga kako u prosjeku postoji manjak veći od stotinu eura mjesečno za podmirenje svih troškova. Računamo li pak s najnižim prosječnim mirovinama, stanje je još teže, budući da su one dovoljne za pola prosječnih životnih troškova samca. Takve velike razlike između životnih troškova i mirovina dovode do toga da se umirovljenici često moraju odricati ne samo dodatnih troškova ili sitnih luksuza, već i nekih životno neophodnih stvari.
Godišnji odmori, odlasci u restorane, imanje automobila i druge stvari na koje smo navikli dok smo bili u radnom odnosu, preko noći odlaskom u mirovinu, ako nemamo adekvatni oslonac, mogu postati samo stvari kojih se prisjećamo.
Ulaganje u bolju budućnost
Jedan od načina kako si možemo osigurati lagodniju mirovinu je da na vrijeme počnemo razmišljati o dodatnoj štednji za mirovinu. Dodatno ulaganje u treći mirovinski stup zvuči na prvu kao trošak, no zapravo bi o njemu trebalo razmišljati kao o pametnoj investiciji u kvalitetniji život. U idealnom slučaju, ulaganje u treći mirovinski stup bi nam trebalo omogućiti raniji odlazak u mirovinu, financijsku neovisnost.
Svi zaposlenici automatski su članovi drugog stupa – poslodavci im uplaćuju pet posto bruto plaće na njihove osobne račune u obveznom mirovinskom fondu. Ova sredstva, koja su osobna mirovinska štednja, mogu se i dodatno prilagoditi osobnim preferencijama odabirom jedne od tri kategorije – A, B ili C – ovisno o željenoj razini rizika i očekivanom prinosu u dužem periodu a u ovisnosti o horizontu štednje. II stup mirovinske štednje je nasljedan u cijelosti za vrijeme članstva. Po odlasku u mirovinu iz II stupa član može odabrati mogućnost jednokratne isplate 20 posto ušteđenog iznosa, a ostatak iznosa prima se kao doživotna mirovina.
Velike prednosti ako su u štednju uključeni i poslodavci
Dobrovoljni mirovinski fondovi pružaju veliku fleksibilnost – od visine uplata do dinamike. Štedjeti mogu praktički svi – od beba do umirovljenika, uz atraktivne državne poticaje u iznosu od 15 posto, do maksimalno 99,54 eura godišnje. S isplatama se može početi s 55 godina starosti. Postoji mogućnost isplate 30 posto ušteđenog iznosa u gotovini, dok se ostatak isplaćuje u razdoblju od najmanje pet godina pa sve do doživotne mirovine. Zaposlenici dodatno profitiraju ukoliko im poslodavci uplaćuju u treći stup, jer te uplate nisu oporezive do iznosa od 804 eura godišnje po zaposleniku
Mnogi i dalje nisu svjesni svojih obveza i mogućnosti po pitanju mirovinske štednje. Više od 90 posto novih zaposlenika koji nisu odabrali fond u mjesec dana od prve plaće, raspoređuje se putem REGOS-a. Dodatno, jako je mali broj članova fondova koji mijenjaju ili aktivno odabiru kategoriju fonda u kojoj će štedjeti, a postoji veliki broj ljudi koji uopće ne znaju u kojem fondu i kategoriji štede u drugom stupu.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i AZ mirovinskih fondova
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....