Hrvatska je posljednjih godina bila pred izazovnim ekonomskim razdobljem, što je rezultat kombinacije lokalnih i globalnih pojava i trendova. Svijet je najprije pogodila pandemija, a onda su se nažalost na više lokacija otvorila i ratišta, što je za jednu od posljedica imalo i snažnu stopu inflacije. Na državnoj razini doživjeli smo i promjenu valute pa je i to potaknulo rast cijena proizvoda i usluga.
Eurostat je objavio da je inflacija u Hrvatskoj u prošloj godini iznosila 4,9 posto na godišnjoj razini, što je najviša stopa u eurozoni prema indeksu HICP. Nastavno na veliku gospodarsku i ekonomsku dinamiku, ekonomskog stručnjaka prof. dr. sc. Mladena Vedriša stoga smo pitali da nam napravi svojevrsni presjek zbivanja u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2024. godine. Odmah na početku ističe da je smirivanje inflacije najvažniji trend za sve nas.
- Inflacija još nije nestala i statistički i životno mi ju osjećamo; cijene u dućanu i na placu tek su se djelomično stabilizirale Razlika u razini cijena prije i nakon uvođenja eura je velika. Voće, povrće, prehrambeni proizvodi i kozmetika su poskupjeli za vrtoglavih 30 do 50 posto; često još i više. Iako se trenutno stopa inflacije smanjuje, kupovna moć građana i dalje je u padu. Životni standard značajno je narušen, a sada kreće otrježnjenje i suočavanje s tom činjenicom – govori profesor Vedriš.
Problemi za velike
Pitamo ga je li po tome pitanju optimist ili pesimist, odnosno očekuje li skorašnju stabilizaciju životnog standarda.
- Realist sam. Već se dogodio pad kupovne moći, što će u budućem razdoblju stvoriti određenu stabilizaciju; jednostavno po osnovi manje potražnje – kaže.
Pričamo i o ekonomskim kretanjima na široj slici i tome kako su se svjetske krize odrazile na različite regije. Vedriš ističe kako su, iako bismo na prvu vjerojatno zaključili suprotno, najveće izazove imale najrazvijenije zemlje. Među njima je, primjerice, Njemačka, koja čini približno četvrtinu europskog BDP-a.
- Da, pred onim državama čiji je BDP dva do tri puta veći od našeg su se našli najveći problemi, zahvatila ih je recesija, dok tranzicijske zemlje imaju manje padove. Hrvatska trenutno živi na dopingu EU sredstava, koji osiguravaju približno polovicu rasta BDP-a. S druge strane, zemlje poput Njemačke imaju oprezno stanovništvo pa im u recesiji potrošnja pada – kaže.
- Vodeće ekonomije EU osjetile su snažan udar iz Kine, koja izvozi sve više automobila i ostalog. Konzekvenca toga je da ih Nijemci danas proizvode znatno manje. Tu su i solarni paneli. EU razmišlja o uvođenju posebnih carina na njih. Kinezi ih izvoze uz snažno sufinanciranje države. Svako malo su odnosi s Kinom napeti. Prije 35 do 40 godina Kina je napala europsku ekonomiju jeftinom potrošačkom robom poput odjeće, obuće i namještaja, pri čemu je prvo stradala talijanska ekonomija. Stvari su sada bitno drugačije; na udaru je visokotehonološka industrija – tumači Vedriš, dodajući kako je stopa rasta na nekom području značajno uvjetovana ekonomskim i političkim odnosima te da nesigurne okolnosti koče investicije i gospodarski rast.
Puno štednje, ali malo ljudi
Nakon ovakvih promjena, za očekivati je da će se ponašanje potrošača promijeniti te da će u fokus doći i dosadašnje navike štednje.
- Hrvatska ima visoku stopu štednje, ali njena distribucija nije ravnomjerna. Približno deset posto stanovnika ima više od dvije trećine svih sredstava na štednji. Velik broj građana je štednju vidio u nekretninama, a sada se s državnim vrijednosnim papirima otvorila nova niša; država pretvara javni dug u obveze prema stanovništvu, no sve skupa je to u još uvijek relativno u ograničenom opsegu.
Na ovu je temu važno spomenuti i treći mirovinski stup.
- Kod nas još uvijek nema dovoljno financijske pismenosti po tome pitanju. Ne razmišljamo dugoročno, čini nam se da je rok za štednju od 20 godina predugo razdoblje, ne znamo što će nam se sve dogoditi u tome periodu. Više smo okrenuti instant rješenjima – govori, dodajući da je uvijek pametno ulagati u ovaj tip štednje.
Do plaća se ne dolazi dekretom
Ističe kako polovica hrvatskih građana ima neto plaću manju od 1300 eura. Ovisno o bračnom stanju, broju djece, imovini, mjestu života i ostalim faktorima dio njih može stavljati novac na štednju, a dio ne.
- Odlično je ako postoji interes za štednju, no još važnije od toga je izbjegavanje trošenja iznad vlastitih mogućnosti. U Hrvatskoj veliki broj građana ima blokirane račune. Najmanje što možemo napraviti za svoje financije je ne zaduživati se preko mjere, ne ulaziti u kredite kad nemamo uvjete za dugoročno planiranje i slično – ističe.
U Hrvatskoj u posljednje vrijeme nerijetko čujemo da nam je hitno potreban rast plaća.
- Da, veće plaće su neophodne, no one mogu doći samo iz nove vrijednosti koju je firma stvorila. Plaće mogu biti veće samo ako je ukupna ekonomska situacija bolja. To je kao da pitate vlasnika restorana može li ponuditi atraktivniji ručak; može ako imate bolje namirnice i kuhara s umijećem. Za veće plaće trebamo pokretače ekonomije, što znači kvalitetno upravljanje, primjereno obrazovanje i uspješan regionalni razvoj, no do tih okvira nećemo doći nikakvim dekretom, nego samo uspješnim djelovanjem države – govori dr. Vedriš.
Slikovito kaže kako „mimo palube-turizma bitno je pogledati i u strojarnicu svog broda“.
- Bez uspješne ekonomije nema ni održive demografije. Postavlja se pitanje čemu školujemo ljude kada će odmah po dobivanju diplome i kvalifikacije napustiti Hrvatsku. A kvalitetni ljudi su najveće bogatstvo, jedino održiva i jedino smislena razvojno-održiva politika – zaključuje.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.