Nova godina je pred vratima, a s njom stižu i nezaobilazna pitanja: gdje slaviti, što obući, i, naravno, kojim pjenušcem nazdraviti? Dok jedni pažljivo biraju bocu koja će pratiti odbrojavanje do ponoći, drugi se vode numeričkim i puno jednostavnijim pravilom – što više mjehurića, to bolja godina. Da to uopće nije loša metoda potvrđuje nam i stručnjak – iskusni sommelier Goran Petrić, ujedno i voditelj restorana Marble na Središću.
- Za praznike pijte puno mjehurića! Razigrat će vam nepce. Pjenušci su odlični kao aperitiv, otvaraju i apetit i okusne pupoljke. Odlični su i prije, i za vrijeme, i poslije obroka – kaže Petrić.
No, naravno, treba voditi računa i o tome koji je pjenušac idealan za nas te znati kako izabrati bocu koja je idealna za naš ukus i prigodu. Petrić nam objašnjava kako, ovisno o metodi proizvodnje, razlikujemo dvije osnovne i najrasprostranjenije vrste pjenušavih vina.
- Jedna od njih je tradicionalna šampanjska metoda, koja je potekla iz francuske pokrajine Champagne. Tamo šampanjci odležavaju na kvascima 15 i više mjeseci u bocama. Druga je pak charmat metoda u kojoj pjenušava vina, umjesto u bocama, odležavaju u velikim tankovima. Najpoznatije svjetsko pjenušavo vino koje odležava u velikim tankovima je prosecco, dok većina vinara uglavnom odležavaju pjenušce tradicionalnom šampanjskom metodom sekundarne fermentacije u boci – uvodi nas Petrić u priču.
Različite arome
U svakoj vinskoj regiji koriste se različite sorte grožđa za proizvodnju pjenušavih vina. U Champagneu su najzastupljeniji Chardonnay, Pinot Noir i Pinot Meunier, dok se kod nas uglavnom koriste iste sorte. Ipak, neki vinari iz Istre u proizvodnju uključuju Malvaziju, dok u Dalmaciji pjenušci često nastaju na bazi autohtone Maraštine. S druge strane, za prosecco se koristi isključivo sorta Glera, koja mu daje prepoznatljiv karakter. Pa, kako se to onda osjeti u okusu?
- Razlika između prosecca i šampanjca očituje se u njihovim aromama i stupnju slatkoće. Prosecco je uvijek izraženijih voćnih aroma, često malo slađi, dok šampanjci razvijaju složenije note poput kruha i tostiranih nijansi – govori Petrić.
Na bocama pjenušavih vina uvijek ćete, nastavlja, pronaći oznake koje označavaju stupanj slatkoće. Kod šampanjaca, najsuši stilovi su brut nature i extra brut, dok je brut osvježavajući, kiselkast i s minimalno šećera. Slijede slađi stilovi extra sec, demi-sec i najslađi doux.
- Kod prosecca, brut je također najsušniji stil, dok su extra dry i dry nešto slađi, s izraženim cvjetnim i voćnim aromama. Ako volite slađa pjenušava vina, extra dry kod prosecca bit će odličan izbor. Za nekoga tko nije veliki poznavatelj pjenušaca, prosecco je često bolja opcija jer je slatkastiji, voćnijeg profila i ima ugodne, lako prepoznatljive floralne arome, ostavljajući uvijek dojam pristupačnog i privlačnog vina – savjetuje stručnjak.
Čuvati ili popiti što prije?
Pitamo ga i vrijedi li kod pjenušavih vina, slično kao kod vina, pravilo „što starije, to bolje“.
- Ako na boci stoji oznaka ‘vintage‘ ili godište, možete biti sigurni da je riječ o ozbiljnijem pjenušcu koji je duže odležavao na kvascima i često je prikladan za food pairing. Takvi pjenušci obično su proizvedeni da mogu odležavati, ali ih je uvijek dobro konzumirati čim se puste na tržište, dok su u svom optimalnom stanju – kaže Petrić.
Prosecco je, s druge strane, namijenjen za uživanje odmah nakon proizvodnje i najbolje ga je piti dok je još svjež.
- Svi pjenušci proizvedeni tradicionalnom šampanjskom metodom, gdje se sekundarna fermentacija odvija u boci, imaju potencijal za duže odležavanje. Za razliku od njih, pjenušci proizvedeni metodom fermentacije u tankovima (poput prosecca) dizajnirani su da se konzumiraju unutar godinu do dvije nakon puštanja na tržište – priča.
Jedna oznaka na etiketi pjenušaca može nam dati do znanja da se radi o posebnom piću.
- Na pjenušcima proizvedenima tradicionalnom metodom često ćete pronaći oznaku „Méthode Traditionnelle“, što je znak kvalitete i potencijala za odležavanje. Ako je na boci navedeno godište, to znači da je pjenušavo vino proizvedeno u posebno dobroj berbi i da je riječ o ozbiljnijem vinu, obično duže odležanom na kvascima – kaže Petrić.
Posluživanje je važno
Stručnjak ističe kako cijena ne mora nužno biti jedini ili glavni pokazatelj kvalitete nekog pjenušca.
- Za nekoga tko tek počinje uživati u pjenušcima, nije nužno posegnuti za najskupljim varijantama. Važno je pronaći stil koji vam odgovara. S vremenom, kako se nepce razvija i privikava, često se javljaju želje za kompleksnijim i ozbiljnijim vinima. Na početku većina ljudi uživa u slađim, voćnim i laganijim pjenušcima, a kako iskustvo raste, dolazi i sklonost prema suhim, sofisticiranijim stilovima – priča.
Jednako važno kao i sam odabir vina je njegovo posluživanje. Iako na televiziji često vidimo kako se boce pjenušca najprije dobro protresu pa onda otvore tako da čep odleti što je dalje moguće, to je, kaže Petrić, potpuno krivi pristup.
- Prilikom otvaranja pjenušavog vina važno je izbjeći da čep odleti uz glasni zvuk jer to može uznemiriti vino i narušiti njegovu strukturu. Idealno je otvoriti bocu tiho, tako da se čep jedva čuje. Najvažnije je osigurati da je pjenušac dobro rashlađen prije posluživanja. Kad je temperatura dobra, više ništa nije problem – zaključio je Petrić.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Rota.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....