Piše Dina Hrastović

Kao klinci maštamo o svemu, tko ćemo postati i što ćemo raditi. Počnemo razmišljati i kako to ostvariti, biti (naj)bolji i riješiti sve probleme. Zatim završimo srednju školu, pred nama su ozbiljnije odluke i prvi put se susrećemo s prilagođavanjem svojih snova stvarnosti - tako da su realističniji, više u skladu s time tko smo, odakle smo i što drugi misle o našim sposobnostima. Mladi čine svaku petu nezaposlenu osobu u Hrvatskoj. Oni koji rade učestalo mijenjaju poslodavce, a neki i napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim životom. Oni još maštaju, ali nemaju puno goriva za održavanje tog plamena. Stoga smo se zapitali kakva budućnost očekuje današnje mlade i čemu moraju prilagoditi svoje snove.

Nove generacije mladih prvi su put siromašnije od svojih roditelja, a razlog su tome brojni demografski i ekonomski trendovi s kojima se susreću. Donedavno vrlo obeshrabrujuće tržište rada navelo je jedan dio mladih na produljenje studija, drugi na napuštanje Hrvatske, a treći pak na potpuno napuštanje tržišta. Mladi se prilikom potrage za poslom suočavaju s nedostatkom iskustva koje poslodavci očekuju, a oni koji rade s dinamičnim izmjenama kratkotrajnih poslova i poslodavaca bez financijske sigurnosti ugovora o radu. Međutim, puno je više moći u našim rukama nego što nam se često čini, a pogotovo kad je u pitanju naš novac. Uz tek nekoliko trikova možemo sasvim promijeniti svoje navike i stanje na bankovnim računima, a korak po korak i dostići ostvarenje snova iz djetinjstva.

Novcu ne pristupamo racionalno, kako mnoge ekonomske teorije predlažu, nego je naša prosudba često obilježena intenzivnim emocijama koje zamagljuju našu prosudbu o njegovoj stvarnoj vrijednosti, kaže Zvonimir Galić, profesor psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i autor knjige "Novac i ja: psihologija novca i potrošnje" (zajedno s Nikolom Ercegom).

S njim smo razgovarali o ljudskoj financijskoj naravi i kako je okrenuti u vlastitu korist.

Veza između emocije i novca često se manifestira odlaskom u jednu od dvije krajnosti, objašnjava profesor, nekima novac postane droga, a štednja i zarada način života, dok se drugi novcem ne zamaraju previše. Drugi je slučaj daleko češći u našem društvu, ljudi troše novac dok ga imaju, a u dugove ulaze bez promišljenog plana otplate ni kako će se ta odluka odraziti na njihovu budućnost.

- Meni se čini da je najlakše predočiti vrijednost onoga što trošimo tako da analiziramo što bismo drugo mogli kupiti tim novcem odnosno bismo li pametnije postupili ako taj novac namijenimo u druge svrhe - savjetuje Galić. Drugim riječima, korisno je promisliti čega se odričemo sutra za kupovinu danas. Koliko putovanja se moramo odreći za novi automobil ili koliko odlazaka u kino žrtvovati za treći par tenisica?

Osim procjene stvarne vrijednosti naših odluka, korisno je naučiti prepoznavati kako se svijet oko nas prilagođava nama, primarno kako bi nam bilo lakše još više trošiti. Na primjer, kartično i digitalno plaćanje sveli su proces same transakcije na goli minimum, tako da plaćanje više i ne "osjetimo". Naime, plaćanje gotovinom kod ljudi uzrokuje pravu bol jer fizički odvajamo svoju imovinu iz vlastitih novčanika. Novim načinima plaćanja odvajanje od te imovine je nevidljivo i zaboli samo kada pogledamo stanje na računu, kada povratka više nema.

- Pogledajte samo Amazonov 1-Click, koji vam nudi da kupite stvari samo jednim klikom miša. Internetski trgovci jako dobro znaju svoj posao i poznaju sve naše slabosti kojima nas mogu navesti na impulzivnu kupnju odnosno olakšati da se naša želja brzo pretvori u završenu transakciju - upozorava Galić i savjetuje da ograničimo vrijeme koje provodimo na internetskim trgovinama i uzmemo vremena za razmišljanje prije posljednje odluke, bez obzira na to kupujemo li fizički ili digitalno.

- Jedna je od najpametnijih i najjednostavnijih strategija prespavati prije donošenja odluke o kupnji. To je valjda najstarija, najpoznatija i najučinkovitija metoda odgovornog financijskog ponašanja. Čak i bez znanstvenih istraživanja koja to potvrđuju, naše nam svakodnevno iskustvo pokazuje da je jutro pametnije od večeri jer su odluke puno kvalitetnije kad ih prespavamo i donesemo hladne glave, odnosno bez utjecaja trenutačnih emocija - poručuje.

Za ostvarenje financijske budućnosti kakvoj se nadamo samokontrola je tek pola posla. Dugoročno planiranje je pak druga strana medalje, a izvediva je isključivo uz što plastičniju vizualizaciju onoga što želimo ostvariti. Tu je neizostavan faktor biti što realističniji sam sa sobom, što nam je osobito problematično jer sva psihologijska istraživanja pokazuju da na svoju budućnost gledamo pretjerano ružičasto - nesvjesno podcjenjujemo učestalost problema u budućnosti, a precjenjujemo svoju sposobnost suočavanja s njima. Starost dolazi puno ranije nego što je očekujemo, a naše se potrebe ne smanjuju, nego ostaju iste ili se dapače povećaju zbog zdravstvenih ili drugih problema.

- Puno prije odlaska u mirovinu trebali bismo izračunati koliki će točno biti naši troškovi, a koliki planirani prihodi te kako ćemo točno pokriti razliku ako se ona pojavi. Tako će, ako ove izračune stave na papir, značajan broj ljudi srednje dobi shvatiti da im mirovina neće biti dovoljna za pokrivanje svih troškova i istovremeno ostvarivanje zadovoljavajućeg životnog stila - objašnjava Galić koliko jednostavno možemo izbjeći katastrofu i dodaje da hrvatski građani imaju relativno niske prihode u usporedbi s ostalim članicama EU.

Ako se dovoljno rano suočimo sa stvarnošću naše budućnosti, stignemo je promijeniti u svoju korist. Postoje li štednje ili fondovi u koje možemo ulagati? Imamo li kakav novac koji je dosad loše korišten? Koje kredite trebamo još otplatiti? Tako se bolje pripremamo, a poslije i nosimo s onime što dolazi.

- Nažalost, mnogi za mirovinu počnu planirati prekasno, kada suočeni s poražavajućim kalkulacijama mirovine i životnog standarda koji ih očekuje više nemaju vremena ništa učiniti. Najnepovoljnije je stanje za starije stanovništvo čije su mirovine izrazito niske i često nedovoljne za kvalitetan život. Stoga hrvatski građani moraju svojim novcem što racionalnije raspolagati i što bolje se pripremiti za ono što ih čeka sutra - zaključuje.

Ovakav pristup budućnosti vrijedi za sve aspekte onoga što priželjkujemo. Bilo to neko jedinstveno putovanje ili kuća u koju se želimo smjestiti sa svojom obitelji. Pomno planiranje unaprijed olakšat će nam cijeli proces financiranja i pomoći uskladiti ostvarenje tih želja s drugim potrebama i načinom života. Može li jedno piće manje na dan pomoći u ostvarenju tih želja? Ima li neka štednja ili fond čijim bismo prinosima mogli taj plan ostvariti ranije?

Demografska kretanja, ekonomska stabilnost i kultura rada, sve su to faktori koji utječu na prosperitet mladih i njihove budućnosti. Najnovije istraživanje Centra za demokraciju i pravo Mike Tripala, otkriva kako većina mladih u Hrvatskoj svoj položaj na tržištu rada smatra - lošim. Štoviše, prema rezultatima ankete i diskusija, mladima je centralni fokus bilo ekonomsko pitanje, a postojanje Europske unije kao odgovor za isto. Nadaju se prosperitetu u obliku sigurnog i dostojanstvenog posla, no mnogi to ostvarenje ne vide u Hrvatskoj. Kakva ih budućnost očekuje i što ih karakterizira prokomentirali smo s profesoricom Alkom Obadić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Zoranom Anušićem, senior ekonomistom Svjetske Banke i jednim od autora mirovinske reforme.

Mladi se u posljednjih nekoliko godina uglavnom odlučuju na jedan od dva smjera – povratak na fakultete ili potpuno napuštanje tržišta rada, otkriva nam Alka Obadić, koja se bavi makroekonomskim pitanjima.

CROPIX

- Zbog slabe potražnje radne snage u razdoblju od proteklih desetak godina, mnogi su Hrvati bili obeshrabreni u potrazi za poslom. Oni koji su mogli, vratili su se na fakultete i produljili svoje studije, a drugi rade, ne obrazuju se i ne usavršavaju. Riječ je o tako zvanoj NEET skupini mladih osoba (engl. NEET – Not in Education, Employment, or Training), prisutnoj u brojnim zemljama EU-a, među kojima se našla i Hrvatska - tumači profesorica.

Prema prošlogodišnjem izvješću Eurostata, najviše pripadnika NEET skupine živi u Italiji, čak svaka četvrta mlada osoba, a svaka peta živi na Cipru, u Grčkoj, u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Najmanje pripadnike NEET skupine živi u Nizozemskoj, Sloveniji, Austriji, Luksemburgu i Švedskoj.

Jedan od izazova za mlade je i nedostatak radnog iskustva tijekom studija, kada bi studenti trebali učiti o najnovijim tehnologijama i metodama, što poslodavci ističu kao jedan od vodećih problema u zapošljavanju novih talenata.

Da su vještine i iskustva tijekom studija značajan faktor u zaposlenju mladih visokoobrazovanih ukazuju i trendovi među nezaposlenima proteklih godina. Naime, prema podacima DZS-a, ove je godine gotovo svaka četvrta nezaposlena osoba visoko obrazovana, a taj negativan trend sve je veći unazad nekoliko godina. Konkurencija diploma na tržištu je velika i završetak diplomskog studija više nije dovoljan sam po sebi za začetak karijere. Štoviše, upravo oni bez sveučilišne diplome, ali sa strukom imaju daleko više otvorenih vrata na burzi. Tako je ove godine zabilježen najveći porast oglasa, primjerice, za ugostitelje, skladištare i dizajnere.

- U usporedbi s drugim zemljama EU, a posebno s američkim tržištem rada u Hrvatskoj je mali broj mladih osoba koje istovremeno sudjeluju u sustavu obrazovanja i na tržištu rada te je i to razlog zašto mladi kada prvi puta traže zaposlenje najčešće nemaju potrebne kompetencije - kaže Obadić te naglašava kako je jedini način da se zadrže kvalitetni i stručni radnici u situaciji povećane potražnje za radom - porast plaća.

Zbog nedostatka odgovarajućih radnika, poslodavci umjesto pronalaska novih talenata, sve resurse ulažu u zadržavanje postojećih. Tako su u proteklih godinu dana u Hrvatskoj narasle plaće na mjesečnoj razini 138 kune neto, što Hrvatska gospodarska komora (HGK) objašnjava kao nastavak dinamičnog rasta plaća. No generalni rast prihoda generira isti samo za one s ugovorom o radu na neodređeno. U tim nijansama leži izvor siromaštva mladih u usporedbi s njihovim roditeljima. Iako možda u prosjeku više zarađujemo, zarađuju oni koji su zaposleni - dugotrajno.

Današnje tržište rada drastično se promijenilo - uključuje se Anušić, kojega promjena u kulturi rada izrazito zabrinjava radi financijske sigurnosti mladih. - Sve je manje stalnih i trajnih zaposlenja, poslova na neodređeno vrijeme, radi se nekoliko poslova i gaža paralelno, često i za virtualnog poslodavaca. Od nekadašnje uobičajene karijere od 40 godina rada na neodređeno za jednog poslodavca danas smo došli do povremenog rada za 40 poslodavaca u karijeri.

CROPIX

Ono što brine Anušića i druge ekonomiste poput njega je nova dinamika između poslodavaca i posloprimaca, ne samo u Hrvatskoj nego i šire. Ugovor o radu na neodređeno kao temeljnu beneficiju nosi upravo tu sigurnost za budućnost zaposlenika, time što će poslodavac kontinuirano uplaćivati u doprinose za svoje radnike. Poslodavci ulažu u budućnost svojih zaposlenika, a zaposlenici provode tu budućnost s njima. No ova nova dinamika priječi utabani put ulaganja u financijsku sigurnost.

- Za mene je ovo središnje pitanje mirovinske reforme - nastavlja Anušić. - Podaci na globalnoj razini pokazuju da prosječna duljina staža kod mladih stagnira i da se povećava izbjegavanje plaćanja doprinosa, a međunarodna statistika u razvijenim zemljama pokazuje da većina onih ispod 35 uopće ne štedi za starost, dok oni između 35 i 45 ne štede dovoljno.

Želiš doznati više o nezaboravnim iskustvima i kako ih ponoviti? Klikni OVDJE!

Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista