Internet je poprilično promijenio komunikaciju među ljudima. Društvene mreže pogubne su za odnose, za psihičko zdravlje, one pridonose otuđenju, nekad su ljudi više komunicirali i sve je bilo bolje... - samo su neki od navoda koje ponavljaju zagovornici komunikacije licem u lice. Oni još žale za 'starim, dobrim vremenima', a neki se i živo sjećaju pisama koja su si zaljubljeni pisali još i početkom '90-ih godina prošlog stoljeća.
Digitalno doba okrivljuje se i za poražavajuće statistike u trajnosti veza i stopi razvoda. Međutim, rastave su postajale sve brojnije još i desetljeće prije interneta, a mnoge veze, kao i brakovi, u današnje vrijeme počinju baš od pisanja i upoznavanja putem društvenih mreža.
Zanimljivo da većina novih istraživanja pokazuje kako će prije netko tko je partnera pronašao na internetu ostvariti sretnu vezu nego onaj koji je romansu započeo u izlasku. Iako na društvenim mrežama postoje brojni filteri kroz koje se 'provlačimo', očito nas opijenost noći još može lakše odvesti na krivi put.
Zagovornici društvenih mreža kažu da se ljudi na njima zapravo prilično razotkrivaju i jedno skrolanje kroz neki profil dovoljno je da upoznamo osobu puno bolje nego da smo je susreli u nekoliko subotnjih izlazaka.
Činjenica jest da svaki treći brak u Hrvatskoj propadne, kao i da ljudi sve više ulaze iz jedne veze u drugu, očajnički tražeći ljubavlju ispunjen odnos.
Još sredinom prošlog stoljeća pionir seksologije Alfred Kinsey, proučavajući seksualno ponašanje Amerikanaca, ustanovio je da je više od 60 posto muškaraca i 30 posto žena imalo jedan ili više preljuba, i to dok su bili u braku. Recentne studije u SAD-u i Europi pak tvrde da 45-55 posto udanih žena i 50-60 posto oženjenih muškaraca barem jedanput tijekom braka prevari svoga bračnog partnera.
Može li ljubav, a posebno brak, opstati u digitalno doba kad nam je svakodnevno na pladnju ponuđeno 'zabranjeno voće'?
Sociolog Bruno Šimleša, autor Ljubavologije, najprodavanije hrvatske knjige o ljubavi i odnosima, kaže da je istina da moderne tehnologije omogućuju brojne potencijalno 'opasne' i zabranjene kontakte.
“Mislim da ljudi varaju više i lakše jer je sa samo jednim klikom dostupan osjetno veći broj partnera. Moderne tehnologije ne stvaraju temelje za preljub, on je u problematičnoj vezi i odluci partnera da te probleme ignorira i s trećom osobom pronađe nešto što nije uspio s partnerom."
Svi već znamo da zaljubljenost traje svega tri godine, prosjek je neumoljiv. Nakon toga partnera sve više gledamo bez ružičastih naočala i počinjemo ga prihvaćati takvog kakav je (ili ne). Stabilnost odnosa donosi i rutinu. Nakon godina provedenih s jednom osobom, lako je pomisliti da je uzbuđenje i polet zbog upoznavanja nekoga novog znak da je baš ta osoba naša 'srodna duša' koju smo zapravo čekali.
Kako vrijeme s partnerom prolazi, nagomilavaju se neriješeni konflikti, svakodnevica uzima danak, dolazi do udaljavanja, a sve to u konačnici može dovesti do toga da partneri pokušavaju bliskost i osjećaj pripadnosti steći s nekim novim.
Preljub se vrlo često povezuje sa seks-aferom, ali varanje u braku ili vezi ne znači uvijek tjelesnu prevaru. Postoje i drugi oblici prevare koji mogu biti jednako pogubni za ljubavni odnos.
Šimleša kaže da danas možemo lakše sakriti varanje jer smo prije živjeli lokalizirano.
"Kretali smo se u krugu mjesta življenja i poslovanja pa je bila veća vjerojatnost da priča iscuri u krug naših poznanika. Danas vrlo lako upoznajemo osobe s kojima ne dijelimo ni grad stanovanja, možda ni kontinent, pa je manje vjerojatno da će se preljubnik izbrbljati našem poznaniku na božićnoj zabavi", objašnjava.
Za veću raširenost varanja zaslužna je i moralna relativizacija tog čina.
"Kako su religijski i tradicionalni moralni okviri sve slabiji u zapadnim društvima, a stalno smo obasuti pričama slavnih o prevari, možemo reći da se dogodila svojevrsna normalizacija varanja pa se varanje osjetno manje osuđuje i zbog toga će se netko lakše odlučiti na taj čin. Iako nas u varanje češće guraju emocionalni porivi, nego svjesna procjena da se taj čin manje osuđuje, ipak i to utječe na naše ponašanje", smatra Šimleša.
U digitalnoj eri mogućnosti flerta su beskrajne. Definicija nevjere je široka, nekome je to samo seksualni kontakt s drugom osobom, nekome dopisivanje ili tajna aktivnost u aplikacijama za upoznavanje.
Istraživanja o nevjeri nisu pretjerano precizna. Preljub se danas najčešće dešava na radnome mjestu ili na internetu. Čak 60% parova koji su u višegodišnjoj vezi međusobno se vara.
Sigurno je da je preljuba sve više. Trenutno mnogi muškarci i žene monogamiju tumačenu kao seksualno i emocionalno isključivu, smatraju veoma teško održivom.
Ne slažu se svi oko toga što je zapravo prevara, no pojednostavljeno, to je svaki kontakt s drugom osobom, za koji znamo da bi našeg partnera povrijedio i učinio da izgubi povjerenje u nas.
Istraživanja pokazuju da virtualni 'ljubavnici' unutar nekoliko dana od upoznavanja počinju dijeliti tajne, raspravljati o osobnim problemima i seksualnim ukusima. Oni tvrde da im internetski odnos pruža više zadovoljstva od odnosa licem u lice. Ovo je posljedica sklonosti virtualnih ljubavnika da jedno drugo idealiziraju, jer žele vjerovati da su upoznali nekoga tko im odgovara.
Ako preljubnik ne napravi ozbiljnu pogrešku u koracima, nije lako otkriti internetsku nevjeru. Mnogi partneri imaju prešutan dogovor da jedno drugome ne gledaju u njihove profile na društvenim mrežama niti u njihov inboks. Ako ga suprotno dogovoru ili praksi odjednom zatražiš da ti pokaže računalo, smartphone ili tablet, zvučat će kao da ga optužuješ. A optužba bi mogla biti neutemeljena. S druge strane, odbijanje davanja gadgeta, profila na Facebooku ili e-maila na uvid partneru nije dovoljan dokaz nevjere. Svatko može imati opravdanih i poštenih razloga za čuvanje podataka na svom uređaju.
Ako smo bili na aplikaciji za upoznavanje, a onda i konačno upoznali nekoga tko ih nema, postavlja se pitanje, trebamo li se izbrisati s aplikacije?
"Ne smatram se stručnjakom za Tinder, ali čini mi se da tamo ljudi ne traže ljubavne, nego seksualne partnere i postoji razlika. Par bi profile trebao staviti u hibernaciju u trenutku kad odluče da su ozbiljni jedno u vezi drugoga i da imaju ekskluzivnu vezu. To može biti nakon prvog spoja ili nakon mjesec dana, ovisno o paru. Naravno, ključno je da oboje poštuju tu odluku. Jer ako nam treba tuđa pažnja dok smo u posvećenoj vezi, imamo problem s intimnošću, mogućnošću bliskosti i onda taj problem adresiramo s terapeutom, a ne s komercijalisticom iz Karlovca", kaže Šimleša.
On misli da je razumno izbrisati (ne samo zamrznuti) profile kad odlučimo istinski se posvetiti jedno drugome, neovisno o tome formaliziramo li to kroz brak.
"Takvi profili su ekvivalent nekadašnje male crne knjižice u kojoj smo zapisivali kontakte bivših i potencijalnih partnerica. Kada se ozbiljno posvetimo jedno drugome, nema razloga za čuvanje te sigurnosne mreže u obliku profila na Tinderu ili male crne knjižice", smatra Šimleša.
Danas se u brak ulazi sa sasvim drugačijim očekivanjima. Milenijska generacija FOMO (eng. Fear of missing out – FOMO) ima strah od propuštenih prilika koji okreće hedonistički kotač – beskonačno traganje za nečim boljim. Mnogi od njih svojevoljno se otvaraju ponudi od nekoliko tisuća ljudi iza ekrana, kad im to povećava mogućnost pronalaska srodne duše.
"Kulturološki gledano, mladi sve više poimaju brak kao 'posljednji kamen', a ne kao 'kamen temeljac'”, kažu istraživači u projektu Knot Yet. Za generacije koje sad ulaze u brak, on je nešto što slijedi kada su sve bitne stvari poslagali, a ne osnova iz koje kreću u odraslo doba i roditeljstvo.
Potiču li društvene mreže više ljubomore, ali i više špijuniranja partnera?
"Isto je kao i s varanjem. Onaj koji želi prevariti partnera, pronaći će način. I prije i danas. To vrijedi i za ljubomoru. Partner koji osjeća nesigurnost u sebe i/li u vezu bit će ljubomoran. Samo je prije bio ljubomoran na susjedu ili konobara, a danas može biti na bilo koga tko nešto komentira na našem profilu, a naš partner stisne like", objašnjava Šimleša.
Neki parovi svoju ljubav dokazuju zajedničkim profilom na društvenim mrežama. Je li brak stvarno sretniji kad osobe imaju zajednički profil na Facebooku?
"Ako partneri ne vjeruju jedno drugome, imaju mnogo veći problem od Facebook profila. A još je veći problem ako misle da brak znači prestanak postojanja njih kao zasebnih jedinki, da više ne postoje dva Ja, nego samo jedno Mi. Naravno da u braku, i svakoj posvećenoj vezi, trebamo dijeliti velik dio svog života, ali sasvim je razumno, a i zdravo, da i dalje postojimo kao pojedinci. I u offline i u online svijetu.
To ne znači da je zdravo od partnera skrivati vitalne dijelove našeg života, naše vrijednosti i aktivnosti koje nas određuju, nego samo da je u redu da svatko zadrži autonomiju nad vlastitim životom. Partneri ne pripadaju jedno drugome, nego i jedno i drugo pripadaju ljubavi, kad se radi o zdravoj vezi. Svaka osoba, pa i svaki bračni partner, primarno je svoj, a ne nečiji", kaže Šimleša.
Jeste li spremni za seksualnu (r)evoluciju? Kliknite OVDJE i doznajte sve o ljubavi u digitalno doba
Prilog je nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Dormea
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....