KAKO USKLADITI PRIVATNI I POSLOVNI ŽIVOT Tko sam ja i što trebam biti? Odgovaram li svome mužu, svojoj djeci, roditeljima, šefu ili... sebi?

Moji sinovi danas su odrasli ljudi pa odgovornost za njihovo preživljavanje i dobrobit više ne oblikuje moj svakodnevni život u jednakoj mjeri kao kad su bili djeca. Kao majka 28godišnjaka i 23-godišnjaka sad imam potpuno drukčiju i mnogo jednostavniju ulogu, iako, moram priznati, i dalje ponekad probiju oni klasični "malomamasti" trenuci pa ih "podjetinjim" pitanjima o tome što su jeli, paze li na sebe ili se uspaničarim kad imaju gripu. No, to je sad stvarno sve rjeđe i rjeđe. Ove godine i mlađi sin počinje samostalni život tako da time završava veliko poglavlje mog života.

A kako je bilo prije? Bez potpore njihova oca, naših obitelji, kume Marije i tete Ane, dobronamjernih poslodavaca, odgajateljica iz vrtića i predivnih ljudi iz susjedstva u novozagrebačkom kvartu Trnsko sigurno bih ja imala puno manje životnih izbora, a oni manje veselo djetinjstvo.

I sama sam kao i mnoge druge žene, u razdoblju dok su oni bili mali i boležljivi, odlazila na posao s grčem u želucu ili sjedila kod kuće s njima s grižnjom savjesti što nisam na poslu. Tada sam donijela važnu životnu odluku koja mi je omogućila da ostanem vjerna i sebi i njima istodobno. No, to ne bi bilo moguće da mi objektivne životne okolnosti to nisu dopuštale.

Teško je danas suvremenoj ženi spojiti sve uloge za koje se "izborila". Djevojke u današnje vrijeme odrastaju uz kontradiktorne poruke koje ih bombardiraju sa svih strana - budi ono što jesi, budi moćna, izdrži, možeš ti to, moraš biti najbolja verzija sebe, moraš biti uspješna, zanimljiva, ostaviti trag, ti si važna, budi lojalni dio tima, nemoj iznevjeriti kolege na poslu i šefa, kakva si to kći ako ne poštuješ želje svojih roditelja, ne budi sramota za svoju obitelj/zajednicu, budi žena, majka, kraljica, nisi se realizirala ako nisi majka, sve trebaš dati za djecu i obitelj, budi nježna, pažljiva, obzirna, budi seksi, nemoj biti dosadna i opustiti se...

Sara B. Moritz / Hanza Media

Biserka Belicza- Tomljenović, psihoterapeutkinja u savjetovalištu Žiraha

Većina klijentica koja dolazi po pomoć u naše savjetovalište Žiraha zapravo dolazi jer su se izgubile u svemu tome, ne znaju više tko su one, što stvarno žele, što je njima važno, što su njihovi istinski stavovi, potrebe i vrijednosti, a što je njihova reakcija na vanjska očekivanja i ideje o tome kakve bismo mi to "kao žene i osobe" trebale/morale biti. U našem radu pokušavamo im pomoći da pronađu svoju autentičnu poziciju, a onda zajedno gledamo kako se ona može živjeti u njihovim specifičnim životnim okolnostima.

Klijentima i polaznicima radionica uvijek savjetujemo više-manje isto: poslušajte se i osjetite pažljivo, osvijestite sebe i svoje potrebe, poštujte ih i zadovoljite koliko god je to moguće s obzirom na vaše objektivne životne okolnosti. Pritom, kod većine žena koje dolaze u naše savjetovalište objektivne okolnosti zapravo omogućavaju da poštuju dobar dio vlastitih potreba, bez bitnog ugrožavanja potreba djece, partnera i poslodavca.

Pitate me što ih najčešće zaustavlja u tome. Pa, najčešće je to nedostatak kontakta sa samom sobom, nemogućnost razlikovanja vlastitih potreba od potreba drugih, strah od toga da će nekoga povrijediti ili iznevjeriti. Važan su aspekt i roditeljska, širedruštvena ili očekivanja od sebe samih koja su preuzele kroz odrastanje, a koja možda više nemaju nikakve veze s onim što je njima trenutačno stvarno bitno.

Sveprisutni su osjećaji grižnje savjesti i samokritičnost kad sebe stave na prvo mjesto, strah od osude, odbacivanja i sukoba s bliskim osobama ili zajednicom, strah od suočavanja s posljedicama vlastitih izbora, nesigurnost u vlastite sposobnosti nošenja sa životnim izazovima.

Kada govorimo o mogućnosti ostvarenja skladnog života, zapravo govorimo o pravu na preuzimanje i preuzimanju odgovornosti za življenje sebe i vlastitog identiteta uz poštivanje vlastitog i tuđeg ljudskog dostojanstva. To će stvoriti najbolje šanse za ostvarenje skladnog i zadovoljnog života, bez obzira na to kojeg ste spola, roda ili rodnog identiteta. No, postoji i kategorija žena koja nema nikakvog izbora i koje ne smijemo zaboraviti spomenuti.

iStock

Žene koje su osuđene na borbu za preživljavanje, samohrane majke izašle iz nasilnih veza, žene u nasilnim vezama, žene bez ikakve mreže podrške, siromašne, bolesne, ekonomski ranjive i ovisne. Takvim je ženama potrebna konkretna materijalna, fizička i emocionalna podrška koju bi im u idealnom slučaju zajednički trebale pružati socijalnozaštitne, obrazovne i zdravstvene ustanove, nevladine organizacije, prijatelji, susjedi i solidarne žene.

Solidarnost među ženama, ali ne deklarativna, nego stvarna, trebala bi se poticati od najranije dobi. Nažalost, često će, umjesto solidarnosti i stvarne podrške, žene biti izložene međusobnom odbacivanju i osuđivanju u trenucima kad im je potrebna najveća pomoć i podrška.

U tom pogledu i mi kao stručnjaci moramo biti jako oprezni da se ne ulovimo u zamku i de facto ne postanemo oni koji doprinose perpetuiranju silovanja ljudskog dostojanstva. Neetično je klijentice osnaživati da se bolje nose s vanjskim zahtjevima koji su u svojoj biti eksploatacijski, toksični i razarajući. Ne, nije normalno biti prisiljen raditi 12 sati dnevno, biti dostupan poslodavcu 24 sata i trpjeti ponižavajuće ponašanje nadređenih, nije O.K. manipulirati slabostima zaposlenika kako biste ih još više upregnuli. Jednako tako nije u redu fizički, emocionalno i psihički zlostavljati članove obitelji kako biste ih učinili bespomoćnima i ovisnima o sebi.

Neke stvari treba otvoreno nazvati pravim imenom.

Ako poslodavac i nadređeni pod prijetnjom poniženja i otkaza od vas zahtijeva da svoj cijeli život podredite poslu - zlostavljački je poslodavac i nadređeni - u njima je problem, a ne u vama! Ako partner/partnerica ili roditelj od vas traži da izbrišete svaki aspekt svoje osobnosti i podredite svoje postojanje njihovim željama i potrebama - zlostavljački je partner ili roditelj - u njima je problem, a ne u vama! Društvo u kojem ne možete slobodno, bez straha, dostojanstveno živjeti sebe, iako time ne ugrožavate nikoga drugoga, zlostavljačko je i nasilno društvo i trebamo ga mijenjati! Ne, nekiput ne trebamo biti mirne i izdržljive, nekiput trebamo glasno i jasno viknuti: Dosta je! I neizmjerno je važno da u tome budemo solidarne.

Sretan vam 8. mart i vidimo se na Noćnom maršu!

Kako žive žene 2020. godine? Kliknite OVDJE i pogledajte ostatak našeg moćnog specijala u povodu Dana žena