Priča o ženi koja se jednog jutra probudila i rekla: "Želim učiniti svijet ljepšim mjestom"

Želim učiniti svijet ljepšim mjestom.

S ovim se riječima probudila jednog jutra Mia Širac. Imala je tada svega 20 godina i bila je samo obična studentica s neobičnom, ali i nesebičnom željom. No, kako su došle te riječi, tako su stigla i pitanja - gdje, kako, kome mogu uopće pomoći?

Njezin put u potrazi za odgovorima počeo je prije 10-ak godina i vodio ju je kroz brojne udruge u kojima je volontirajući pomagala ljudima. Danas se pita što bi se s njom dogodilo da se nije odlučila na taj korak, no u jedno je sigurna - da nije počela volontirati, ne bi bila osoba koja je danas.

Avantura je počela na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu gdje je studirala socijalnu pedagogiju. Prvo je radila u udrugama s djecom, zatim kao ispomoć u razrednoj nastavi, a onda i kao asistentica djeci s problemima u ponašanju.

No, najveća ljubav dogodila joj se na petoj godini fakulteta kada je volontirala u udruzi Amazonas koja putem sportskih i socijalnih programa i projekata radi na edukaciji, osnaživanju i povećanju kvalitete života djece, mladih i odraslih osoba.

- Tamo sam dobila priliku raditi s jednim djetetom koje je imalo tešku životnu situaciju i velikih problema s roditeljima. Tada sam shvatila koliko je važno da svaka osoba u životu ima barem jedan siguran odnos, točnije nekoga s kim može biti ono što jest, tko ga neće gledati kao problem već kao cjelovitu osobu - prisjeća se Širac.

Upravo rad s tim djetetom presudio joj je u daljnjoj karijeri. Pomažući njemu, shvatila je da svoj život želi posvetiti individualnom radu i savjetovanju drugih, u čemu je i uspjela. Sada radi kao savjetovateljica u Obiteljskom centru za savjetovanje gdje pomaže različitim profilima ljudi koji na njezin "kauč" svakodnevno donose svoje obiteljske probleme, nesporazume u dugogodišnjim vezama, osobne frustracije i probleme u pronalasku sebe u ovom surovom svijetu. Iako o svom poslu, zbog tajnosti i povjerenja prema pacijentu, nije smjela otkriti puno detalja, na kraju je rekla kako je unatoč svim teškoćama koje on nosi, konačno pronašla svoju pravu ljubav.

Mia Širac

Tomislav Kristo/Cropix

- Znaš, kada bolje pogledam, volontiranje mi je odredilo cijeli životni put. Zbog njega, ali i rada u Amazonasu, došla sam do Obiteljskog centa kako bih odradila stručnu praksu koja je za nas bila obavezna. U svega nekoliko mjeseci koliko sam tamo provela, ali i u ostalim institucijama, doslovno sam se zaljubila u savjetovanje, a nakon dvije godine iz centra su me pozvali da dođem kod njih raditi kao zamjena - kazala je.

U želji da poboljša svoje znanje, krenula je s daljnjom edukacijom. Prvo je upisala akademiju Neuro-lingvističkog programiranja, a potom i sistemsku psihoterapiju i kibernetiku. Kako je vrijeme prolazilo, shvatila je da u njoj ona stara odluka o pomoći drugima i dalje ne jenjava.

- Bez obzira gdje me život odnese, znala sam da i dalje želim pomagati onima kojima je to potrebno. Onima koji si ne mogu priuštiti jedan sat savjetovanja - kazala je.

Negdje u tom periodu, kod ove nesebične djevojke rodila se ideja o pokretanju vlastite udruge. Tako je u suradnji s prijateljicom prije dvije godine pokrenula "Tvornicu promjene".

- Ideja je bila da otvorimo mjesto gdje se prije svega mi možemo izraziti i gdje sve znanje koje sakupljamo na poslu možemo podijeliti s drugima, bilo da je to kroz neke savjete, korake, ideje što napraviti u određenim situacijama ili da jednostavno s ljudima dijelimo naša promišljanja - otkrila nam je Širac.

Malo-pomalo, objava po objava, cijela se priča zarolala. Postepeno su gradile prostor gdje ljudi bez ikakve bojazni mogu doći, sjesti, popiti kavu i s nekim popričati.

Zbog krize izazvane koronavirusom sav posao su trenutno prebacile u digitalni svijet, no putem udruge su do sada organizirale različite kreativne i psihološke radionice te satove besplatnog savjetovanja. Jedna od posljednjih radionica koje su napravile bila je "Posao iz snova". Kako joj i samo ime kaže, s posjetiteljima su radile na pronalasku savršenog posla. Dok je o tome pričala, u našoj se glavi vrtjela samo jedna misao - jeste li stvarno nekome pronašle posao iz snova? Ona se nasmijala i rekla kako nisu ljudima tražili posao iz snova, jer to bi ipak bilo pomalo nemoguće, već su kroz različite primjere i međusobni razgovor polaznicima pokušali približiti na koji način pronaći ono što je za njih nabolje. Uz to, kod nekih su pokušali dijagnosticirati zašto im trenutni posao ne odgovara i što bi morali promijeniti.

- Mi svoju uslugu kreiramo na temelju onoga što nekom treba. To je naša nit vodilja. Ne želimo mi biti ti koji će govoriti što nekome treba. Želimo čuti što ljude muči i ponuditi svoju pomoć. Naravno, ako možemo - istaknula je Širac.

S obzirom na to da su mlada udruga, koju je još k tome zadesila i pandemija, zanimalo nas je pristižu li im i dalje pozivi ljudi. Pojasnila nam je kako im se svakodnevno putem društvenih mreža javljaju mladi ljudi i studenti iz branše koji traže mjesto u kojem bi, baš poput nje, mogli napraviti svoje prve korake. To ih iznimno veseli, dodala je. No, osim njih, dobivaju i pozive ljudi kojima je potrebna pomoć.

Ponekad su to samo ljudi koji im daju podršku i redovito prate njihove objave, a ponekad su to oni kojima je stvarno potrebna pomoć i koji bi s njima htjeli popričati. Kako fizičkog kontakta nema, svoje savjetovanja sada pružaju putem Zooma, Skypea i sličnih digitalnih programa. Sve im je to pomalo neobično, ali, naglašava, nemaju drugog izbora.

Mia Širac

Tomislav Kristo/Cropix

Najveće iznenađenje i potvrda da uistinu "mijenjaju svijet", kako to kroz šalu voli reći, bio je poziv jednog čovjeka iz Crne Gore koji je na Facebooku pronašao njihovu stranicu.

- Ostale smo u "pozitivnom šoku" kada smo primile njegovu poruku. Ispričao nam je kako je izgubio dragu osobu. Našu je stranicu sasvim slučajno pronašao na Facebooku i počeo čitati jednu po jednu objavu. Rekao nam je da su mu naše poruke puno pomogle u borbi s tim teškim gubitkom. Upravo su takve stvari razlog zbog kojih mi radimo to što radimo. Za nas je to dovoljno. Želimo mijenjati svijet i ljudima pružiti bolji život - dodala je.

Među svim projektima i radionicama koje su dosad napravili, jedna joj je prirasla srcu i na nju je strašno ponosna. Riječ je o aplikaciji koju su predstavile na proslavi osnivanja udruge. Ideja je bila da ljudi jedni drugima poklone sat svoga vremena, čime je jedan sat privremeno postao valuta. Primjerice, ona je nekome ponudila sat vremena savjetovanja za koji je potom dobila "žeton" kojim može "kupiti" nečijih sat vremena usluge koja je njoj potrebna. U početku, projekt je bio osmišljen kao dodatni način povezivanja ljudi na proslavi, ali s vremenom je postao i prava aplikacija koju su besplatno razvili dečki s FER-a. Iako aplikacija trenutno nije dostupna na tržištu, kaže kako bi voljeli da ona postane dostupna svima.

- Mislim da je vrijeme ono što je vrijedno. Sama pomisao da vi nekome potpuno posvetite jedan sat svoga vremena za mene je osobno velika stvar - istaknula je Širac.

Unatoč svemu što nam je u sat vremena ispričala, i dalje nas je zanimalo zašto je uopće prije toliko godina počela volontirati.

Kako kaže, prije svega se želi osjećati korisnom jer tek kada radi s nekim vidi da se svijet ne vrti samo oko nje već da postoji mnogo ljudi koji trebaju pomoć. Prijateljica i ona jednoga dana, kaže, planiraju napustiti svoj posao i potpuno se posvetiti Tvornici promjena, a svoj rad financirati putem projekata. Naglašava da nikad ne bi htjela doći u situaciju da svoje usluge mora naplaćivati.

Da joj volonterski rad uistinu "puni baterije" pokazuje i činjenica da volontira u još dvije udruge u kojima radi nešto sasvim drugo.

- Iskreno, volontiranje je ono što me veseli i ispunjava, a najveći mi je strah da jednog dana više neću imati toliko slobodnog vremena i da ću s time morati prestati. No, zasad i dalje živim u nadi da taj dan nikada neće doći - zaključila je Širac.

Sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije, PPD-a i Zaklade Novo sutra, u skladu s najvišim profesionalnim standardima.