Na obiteljskom imanju Antunović u Kuni Pelješkoj, malom mjestu okupanim suncem i okruženim vinovom lozom, posao nikad ne staje. Jutro počinje u konobi s posluživanjem doručka gostima iz soba. Slijedi pripremanje mesa i povrća za taj dan, a u isto vrijeme se obavljaju radovi na farmi; hranjenje, čišćenje, mužnja životinja i sirenje, branje povrća i pečenje kruha. U jednom danu ponekad ispeku i do šest komada, a svaki ima najmanje pet kilograma. Navečer se, pak, priprema plan za sutra i dogovara podjela poslova.
Praznog hoda nema, a u zadacima sudjeluju svi članovi obitelji.
Mama Nena je glavna kuharica koja svojim pekama, domaćim kruhom, ali i najobičnijom lećom oduševljava sve posjetitelje konobe. Tata Joško, idejni začetnik cijele Antunović priče, zadužen je za brigu oko životinja i drugih poslova na farmi. Brat Milo od malih je nogu s ocem podizao imanje, a sad je glavni za sve poslove i operativno vodi cijeli agroturizam. U tome mu je najveća podrška supruga Jasmina koja je idilične Ference u Istri zamijenila šarmantnom Kunom. Ona je ujedno i glavni kontakt svih gostiju te vodi i obiteljsku kuću sa sobama za odmor.
Najmlađi član obitelji Antunović je Milin i Jasminin sin Josip, sada četverogodišnjak, koji također aktivno sudjeluje u poslovima te obožava farmu, životinje i traktore. U poslu pomaže i Nenina i Joškova kćer Ana koja je svoj životni put nakon studija novinarstva odlučila nastaviti u Zagrebu, ali je cijelo djetinjstvo provela na agroturizmu pa je i dalje aktivno uključena u cijelu priču. Njen posao su marketinške aktivnosti, brending, booking, komunikacija s agencijama te vođenje društvenih mreža.
Svatko na svoj način doprinosi cijeloj priči, a obiteljski posao skladno funkcionira već punih 20 godina.
Više od posla
Uspjeh se nije dogodio preko noći jer svoju priču grade još od početka 20. stoljeća, kada su preci obitelji Antunović doselili u Kunu. Postavlja se stoga pitanje – kako je jedna malena obiteljska konoba opstala u novom vijeku i to u gotovo nenaseljenom mjestu? Ako se pita Anu Antunović, nema tu neke velike tajne.
- Kad smo prije točno dvadeset godina počeli s ovim poslom, jednoglasno je bilo odlučeno da ćemo nuditi samo proizvode koje sami proizvodimo. U ovom trenutku u našoj konobi postoje dva proizvoda koja nisu iz naše proizvodnje – mineralna voda i kava. Kavu smo dugo odbijali imati, ali zbog smještaja i doručka sad je nudimo gostima na doručku. Sve ostalo plod je i rad naših ruku, od suhomesnatih proizvoda, sireva, povrća, ukiseljenih lučića i pečenih maslina, do mesa, krumpira, kruha i vina. Uz to, u svim poljoprivrednim poslovima koristimo stajski gnoj, čime se ostvarila naša ideja o održivom gospodarstvu. Agroturizam nije posao, to je stil života – iskrena je Antunović.
Na nagovor vodičke njemačke agencije Ivane Lolić, danas obiteljske prijateljice, prve goste su poslužili na posuđenim stolovima na terasi obiteljske kuće. Pribor za jelo su, pak, uzimali od susjeda jer nisu imali dovoljno za sve posjetitelje, a svi stanovnici Kune su im govorili da su ludi jer nitko neće dolaziti u ovako malo mjesto, posebice ne u njihovu konobu. Danas, nakon više od dva desetljeća, agroturizam Antunović se nalazi na turističkoj i gastronomskoj mapi Pelješca, a broj gostiju se svake godine udvostručuje.
Prvih nekoliko godina gosti su uglavnom dolazili vidjeti magarce i farmu pa bi usput otkrili i konobu. Uspjeh im je što danas većina gostiju dolazi zbog hrane, a usputno posjete i ostatak imanja. Za njihovim stolovima se često viđaju Nijemci, Česi, Slovenci, Slovaci i Poljaci, no sve više im dolaze gosti iz skandinavskih zemalja, Francuske i Amerike.
Jedni su od rijetkih koji su otvoreni tijekom cijele godine, a izvan sezone obvezna je narudžba zbog dugotrajnosti pripreme, u suprotnom se može čekati satima, a ponekad i danima da se dođe na red. Većina gostiju tijekom sezone dolazi na narudžbu jer su već naučili da se kod njih sve sprema svježe i da se jedna peka peče minimalno dva sata.
Domaća kuhinja
Posebno se čeka na specijalitet konobe – peku koja se priprema u kaminu na vatri.
- Nemamo klasičnu kuhinju jer se većina jela sprema u kaminu, a glavni kuhar je mama Nena. Žena je to nevjerojatnih sposobnosti koja cijelu kuću drži na oku i uz to stigne pripremati sva jela i peći po nekoliko pogača dnevno. Specijalitet konobe, odnosno jelo po kojem smo postali poznati je svakako peka koja sama po sebi nije vanserijsko jelo. No, kada pričamo o tome da je u toj peki domaće meso s naše farme, naši krumpiri i povrće, da se peka peče minimalno dva do tri sata, onda dođemo do tog vanserijskog dijela. Svi sokovi, okusi i mirisi se na ovaj način zadržavaju u peki i čine je zaista posebnom. Janjetina je isto jako tražena, klasično na ražnju i na gradele. Tu se nema što puno reći, bitno je da je mlada, da se pazi na ishranu janjadi i to je sva filozofija. Janjeći kotleti na grillu su definitivno nešto najbolje što nudimo i svake godine imamo sve više upita za to jelo – ispričala je Antunović.
Zasad uspijevaju primiti većinu gostiju, iako ima dana kad je nemoguće pronaći mjesto jer grupe zauzmu cijelu konobu. Od početka poslovanja kvaliteta im je povrh kvantitete pa se planiraju zadržati na 45 sjedećih mjesta koliko ih i sada imaju u konobi. Kako kaže Antunović, sve više od toga ih odvlači od ideje da sa svojim gostima dijele i priču, ne samo jelo.
- Volimo reći da se kod nas hrana polako sprema i polako jede. Nerijetko se dogodi da imamo goste koji ostanu od ručka pa sve do večere. Malo jedu, prošetaju, na farmi obiđu životinje pa se vrate i nastave s novim slijedom obroka. Za nenajavljane goste uvijek u ponudi imamo plate sa svim našim suhomesnatim proizvodima i sirevima, ali i radimo grill janjetinu i teletinu. Iako smo mesna destinacija, volimo se pohvaliti i ponudom za vegane i vegetarijance pa radimo vege varivo od leća i povrće, carpaccio tikvice i slična jela bez mesa – ističe kćer Antunović.
Magareće mlijeko
Kakva bi to farma bila da na njoj nema životinja, a obitelj Antunović se može pohvaliti sa njih gotovo 700!
Vlasnici su oko 300 ovaca i koza, autohtonih sorti dubrovačka ruda i hrvatskih šarenih koza, krava, svinja i kokoši. Najveća atrakcija posjetiteljima su magarci. Trenutno ih imaju devedeset, a svojim mlijekom pomažu brojnoj djeci koja imaju problema s bronhijalnim bolestima. Ljubav prema magarcima na imanju Antunović traje gotovo 30 godina pa je gubitak životinje skoro pa jednak gubitku člana obitelji.
- Magarci su jako zanimljive životinje. Uglavnom vlada matrijahat i uvijek imamo glavnu ženku koja je predvodnica stada. Do prije dvije godine to je bila naša Stara, prva magarica koju je tata kupio davne 1996. Uginula je s gotovo 30 godina života, a nama je bilo kao da smo izgubili člana obitelji. Muških magaraca je dosta manje jer bi inače nastalo rivalstvo, a trenutačno najstariji na farmi je Šime koji je godinama obnašao funkciju paripa – muškog magaraca za parenje. Šime sad živi umirovljeničkim životom na farmi, u društvu svojih brojnih potomaka – ispričala nam je članica obitelji Antunović.
Većina magarica dnevno daje samo pet dcl mlijeka pa je cijena viša u odnosu na cijenu kravljeg ili kozjeg mlijeka. Kod Antunovića je litra magarećeg oduvijek 200 kuna pa čak i sad kada su troškovi hrane za životinje jako narasli. Brat Milo ne želi podići cijenu jer kaže da je mlijeko ljudima lijek. Posjetitelji se mogu družiti s magarcima, ali ih ne mogu musti jer za to je potrebna vještina, kao i povjerenje životinje.
Važnost digitalizacije
- Upravo smo u procesu izgradnje sirane i sušione mesa, mini klaonice i ostalih objekata koji su nam nužni da bi poštovali zakonom određene propise, a ipak ostali održivi i svoji. Birokracija naravno uvijek malo otežava, posebno kad ste prvi u tom poslu pa s Udrugom ruralnog turizma Hrvatske radimo na tome da se seoski turizam bolje definira te da se, koliko je moguće, olakšaju procesi i papirologija. Poticaji nam zaista pomažu, a posebno su nam koristili u prvim danima. Ipak, za njih je jako bitno imati riješenu papirologiju ili, kako bi se reklo - „sve mora biti čisto” – kaže Antunović.
Generalni plan im je rasti i razvijati se, a da pritom ipak ostanu svoji. U agroturizam su uložili jako puno pa se nadaju da će se budućim generacijama obitelji Antunović to vratiti te da će i oni sami željeti nastaviti ovu lijepu obiteljsku priču.
Puno su uložili i u digitalizaciju koja im je neophodna za poslovanje.
- Iako živimo na selu, komunikacije su nam bitan dio poslovanja. Osim što su nam neophodne za dogovaranje grupa, rezervacije i ostalo, trudimo se biti prisutni i graditi svoj brend i na društvenim mrežama. Želimo da što više ljudi može vidjeti kako život na selu stvarno izgleda, ali i pokazati što se sve na selu može raditi. Virtualni svijet nema potrebe izbjegavati, sve dok znamo ipak napraviti pauzu i uživati u ovom našem fizičkom svijetu – ističe Antunović.
Svima koji se bave ovom ili sličnom djelatnosti mogu pomoću usluge iz A1 Hrvatska. Njihov A1 optički internet pouzdan je i siguran, baš kao i najveća A1 fiksna i mobilna mreža kojom je obuhvaćeno čak 600 tisuća kućanstava i poslovnih ureda. Dobra pokrivenost je itekako važan faktor uspješnog poslovanja, posebice ako se agroturizam nalazi u daljim dijelovima Hrvatske kao što je Kuna Pelješka.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i A1 Hrvatska.