Jedan od velikih problema današnjice je prisutnost podijeljenosti u društvu, zbog čega se čini kao da smo više usredotočeni na ono što nas razdvaja, umjesto na sve ono što nas povezuje. Povezanost počinje tamo gdje prepreke nestaju je središnja poruka Hrvatskog Telekoma koja se temelji na uvjerenju kako i u današnjem polariziranom društvu ima daleko više stvari koje nas povezuju neovisno o vjeri, nacionalnosti, dobi, društvenom statusu, osobnim preferencijama i interesima. I zato, s ciljem inspiracije donosimo seriju priča pojedinaca koji nisu dopustili da ih prepreke na koje su u životu naišli ograničavaju i razdvajaju, već su ih srušili i odlučili živjeti punim plućima i povezani.
Iako prirodu još uvijek krase divne jesenske boje, u zraku se već lagano osjeti zimska studen. Ipak, kad se zrake jesenskog, pomalo „zubatog“ sunca probiju kroz zlaćane krošnje i obasjaju nas, odmah zaboravimo na hladnoću. Upravo je takav dan bio kao stvoren za druženje s Matejom (35) i Vedadom Ćosićem (35) koji su nas dočekali s velikim osmjesima na licima i simpatičnom djetinjom radoznalošću u glasu. Bez obzira na to što im poziranje ispred profesionalnog fotoaparata nije svakodnevica, odmah se kroz leću mogla primijetiti povezanost ovih dvoje supružnika. Jer, kad je netko „tvoje sunce“, kao što su Mateja i Vedad jedno drugome, to se ne može sakriti.
A kako bi se i moglo kada se poznaju još od srednjoškolskih dana, od tamo davne 2004. Tada su oboje upisali X. gimnaziju i završili u istom razredu. Doduše, Mateja se zbog greške u sustavu ipak morala prebaciti u drugi razred pa su se viđali po školskim hodnicima i bili na „bok-bok“. No, život je vrlo često prava filmska priča i spaja nas s ljudima s kojima u nekom trenutku niti ne pomislimo da bismo se mogli spojiti.
- S dolaskom fakulteta, prijatelj iz razreda iz srednje upisao je PMF kao i Mateja, pa me je često znao pozvati na zajednička druženja, tako da smo cijelo to vrijeme uvijek imali neku priliku družiti se. A onda sam ju, na jednom od tih izlazaka prije ljeta, negdje na Opatovini, po izlasku iz kluba primio za ruku. Ipak, Mateja je ostala sa svojom ekipom, a ja sam otišao u Katran. Na tome je stalo, ali bila joj je bačena ‘buba u uho‘ – govori Vedad.
- Poslala sam mu poruku, nešto u stilu: „E baš sam u Katranu i sjetila sam te se, možda se i vidimo“. U tom trenutku mi je prišao s leđa i rekla sam mu: „Pa kaj si već vidio poruku?!“ – nadovezuje se Mateja.
- Uopće nisam pročitao poruku! Već sam je tada ugledao i prišao joj i to je bilo to, tu smo kliknuli. Sad se znamo zezati što bi bilo da tu noć nisam bio tamo – kaže Vedad, a Mateja dodaje:
- Rekao si da bi došao taksijem od doma. Hahah!
Razlike koje to nisu
Par mjeseci nakon toga dogodio se filmski obrat, onakav kakav mnogi od nas priželjkuju.
- Na početku smo se dosta često viđali, dopisivali do kasno u noć. Znali smo šetati po Maksimiru, ići na šašave dejtove, bilo je tu i dosta izlazaka. Mislim da su možda prošla tri tjedna veze, a Mateja mi je rekla da ću je oženiti. Nakon nekih šest mjeseci počeli smo živjeti skupa. A kada se to dogodi, u nekim slučajevima se mogu pojaviti svakakvi problemi – kaže Vedad.
Ipak, oboje priznaju da nikada nisu imali nepremostive izazove koji bi previše utjecali na njihovu vezu, čak ni onaj koji bi nekima bio deal breaker. Kod Mateje i Vedada u potpunosti pada u drugi plan da su različitih vjeroispovijesti – ona katoličke, a on islamske.
- Razlike u vjeri nikada nam nisu stvarale probleme, ali su nas natjerale da o nekim stvarima porazgovaramo u ranoj fazi naše veze. Pronašli smo zajednički jezik i dogovorili se u kojem smjeru želimo ići i mislimo da je to ispravan način kada se dvoje ljudi različitih vjeroispovijesti odluči za zajednički život, brak i djecu – kažu supružnici.
Mateja, koja je odrasla u obitelji gdje je vjera imala važnu ulogu, kaže kako joj je taj odgoj usadio ljubav prema bližnjima i poštovanje prema različitostima. No, nimalo joj nije bilo svejedno što će roditelji reći na njezin ljubavni izbor.
- Bilo mi je važno da moji bližnji odobravaju našu vezu, tu prvenstveno mislim na moje roditelje i braću. Vjerujem da im na početku nije bilo sasvim svejedno iz same činjenice jer nisu znali što očekivati. No, kada su upoznali Vedada, sve se nekako dalje odvijalo prirodno, mislim da danas više ni ne razmišljamo o različitostima. Sjećam se da mi je tata u tim počecima rekao da se ni slučajno nikome ne opravdavam te da smatra da će nas naša različitost sve obogatiti kao što i jest – prisjeća se Matea.
Vedad, s druge strane, priznaje da su se njegovi stavovi s vremenom dosta mijenjali, ali što je stariji, to više smatra da je vjera sigurno nešto što pomaže čovjeku.
- Tu ne mislim na svoju vjeroispovijest nego na vjeru općenito. Nije mi bitno tko je koje vjeroispovijesti. Svaka vjera pokušava čovjeka uputiti na neke prave vrijednosti, a hoćemo li te prave vrijednosti ostvariti jednakim putem, manje je bitno – objašnjava Vedad koji vjeru prakticira, kaže, na neki svoj način.
- Pomolim se svako jutro pri odlasku na posao i svaku večer prije spavanja, zahvalim se na svemu pozitivnom što mi se događa u životu i zatražim pomoć za sve ono što mi ne ide najbolje. To mi pruža utjehu i mir – dodaje.
Važne životne vrijednosti
Mnoga istraživanja psihologa pokazala su da su upravo slične životne vrijednosti ključne za opstanak mnogih parova. U slučaju naših sugovornika, oboje su od trenutka kada su se upoznali znali da žele jednog dana osnovati obitelj. Vjenčali su se 2017. kod matičara, a nedugo zatim dobili su prvo dijete, curicu.
- Oboje smo odgajani u obiteljima u kojima se cijene zajedništvo, međusobno pomaganje i uvažavanje. Dosta radimo na odgoju i educiramo se u tom pogledu. Iako su nam stavovi ponekad različiti, kroz razgovor pokušavamo pronaći zajedničko rješenje i bitno nam je da na kraju dana ili tjedna sve te nedoumice riješimo i da ne stavljamo ništa pod tepih. Osim toga, mislim da je ključno za uspjeh naše veze bilo što smo prohodali tek u kasnim dvadesetima, s već izgrađenim stavovima o životu. Znali smo što želimo, jako smo si odgovarali karakterno, privlačnosti nije falilo i nije nam puno trebalo da shvatimo da je to - to. Da smo hodali od srednje škole, pitanje gdje bismo završili – priča Mateja.
Ipak, svaki odnos obuhvaća i onu manje lijepu, ali kada se podvuče crta, najčešće simpatičnu stranu.
- Vedad je nepopravljivi perfekcionist, sve što radi mora biti tip-top i to se ogleda u svemu, od posla do kućanskih poslova. To me ponekad užasno živcira jer sam ja praktična i volim obavljati stvari da funkcioniraju. Primjerice, kada kuhamo ručak, njemu je bitno da prvo pospremi kuhinju i počne kuhati, dok ću ja prvo stavit kuhat ručak i usput pospremati. Naravno, ima to svojih prednosti, ali s djecom je uvijek dinamično i sve treba biti brzo gotovo. Volim da se stvari naprave odmah sad što njega živcira kod mene – kaže Mateja kroz smijeh, a Vedad kima glavom i mudro se smije.
Slavlje na sve strane
U njihovom domu uvijek je veselo i glasno, a ove godine radost je još veća jer su nedavno dobili i drugo dijete, ovoga puta sinčića. To što su različite vjeroispovijesti odlično dođe, kažu Ćosići, kada je riječ o blagdanima jer onda stalno mogu biti u slavljeničkom ozračju.
- S dolaskom djece, rođendani i blagdani imaju drugačiju težinu, sve je intenzivnije. S obzirom na to da se sad sve vrti oko unuka, to je još dodatno povezalo Vedadove i moje roditelje. Različite vjerske običaje djeci objašnjavamo tako kako jest, iskreno, ali prilagođeno dobi. Kažemo da djed i baka (moji roditelji) idu na misu u crkvu te slave Božić i Uskrs, a djed i nana (Vedadovi roditelji) idu u džamiju i slave Bajram. Mi slavimo sve s njima - Božićne i uskršnje blagdane provodimo kod Matejinih, a za Bajram smo kod Vedadovih. Volimo kada smo svi zajedno, a djeca pogotovo uživaju kad se skupimo oko stola te jedemo finu hranu, razgovaramo, zezamo se i veselimo. I naravno, otvaramo poklone – govori Mateja i prisjeća se jedne simpatične anegdote vezane uz prošli Božić.
- Tada nažalost nismo išli u Zagorje kod mojih roditelja jer sam bila u visokom stupnju trudnoće pa smo božićni ručak organizirali kod nas doma. Kako smo odlučili ostati u Zagrebu, na ručak smo pozvali i Vedadove roditelje, no njima nismo kupili poklone jer nam nije običaj. Nakon ručka smo otvarali poklone, što su uglavnom sitnice i glavna je u tome bila naša starija kći, tada tri i pol godine, koja je svima podijelila poklone. No, ostala je u čudu jer poklona za djeda i nanu nije bilo, što ju je prilično ožalostilo. Tako da ove godine obavezno i njima kupujemo poklone – spremno kaže Mateja.
Gledanje unaprijed
Možda zvuči kao klišej, kažu Ćosići, ali ljubav, prihvaćanje i razumijevanje zaista su vrijednosti na kojima počiva ne samo njihov odnos, već i odnos prema samima sebi.
- Mislim da je najbitnije da smo shvatili kako zajedno možemo rasti kao osobe, naučiti neke nove stvari kao to da se čovjek uvijek može promijeniti na bolje, ako to stvarno želi. Primjerice, odgoj djece je zaista najteži i najljepši posao na svijetu, ali izuje te iz cipela kao pojedinca i otvori svaku ladicu. To uvijek može otići u dva smjera, no mi smo kao s vremenom naučili iskomunicirati sve što nam je potrebno i što nas muči. Sve to zvuči lako kada se ovako kaže, ali oboje smo direktni u odnosu te su ponekad naše rasprave žustre, no nikada si nismo izrekli ružne riječi. Vrlo vjerojatno smo zbog toga međusobno jako povezani – govore Mateja i Vedad.
I pitanje za kraj: Da se sad možete vratiti u prošlost, biste li pristali promijeniti vjeroispovijest zbog ljubavi prema partneru, ako bi jedno od vas to izričito željelo?
- Ne bismo promijenili svoje vjeroispovijesti, niti bismo to tražili od druge strane. U konačnici, ako netko to zahtijeva od partnera ili partnerice, smatramo da tu uopće nema uvažavanja one druge strane i da je ta veza jednosmjerna. Zato je jako važno razgovarati o toj temi u ranoj fazi veze te o potencijalnim problemima koji idu uz nju. Ako je moguće pronaći zajednički jezik, onda takav odnos sigurno ima potencijal – zaključuju Ćosići s iskrama ljubavi u očima.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatskog Telekoma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....