Pitanje budućnosti oduvijek je zaokupljalo ljudsku maštu. Od antičkih proročanstava do današnjih znanstvenih predviđanja, ljudi pokušavaju dokučiti što ih čeka – hoćemo li živjeti u tehnološkom raju ili suočeni s izazovima koje sada ne možemo ni zamisliti? Ta neizvjesnost otvara prostor za razmišljanje o smjeru u kojem idemo, a pogotovo o tome kakvu budućnost možemo očekivati za naše društvo, zemlju i planet.
Ovim pitanjima bave se i tridesetak vodećih hrvatskih znanstvenika i stručnjaka kroz projekt "Hrvatska 2074. – pogled u budućnost". Analizom činjenica i trendova te dubinskim raspravama izradili su zanimljive scenarije kako bi Hrvatska mogla izgledati za pedeset godina. Sve njih okupilo je Croatia osiguranje povodom 140. obljetnice postojanja, a kreirali su tri scenarija - optimističan, realističan i pesimističan na polju demografije, ekologije, gospodarstva, međunarodnih odnosa te sporta i kulture.
Glavni cilj je pridonijeti jačanju svijesti kako naše svakodnevne odluke oblikuju smjer u kojem ide naše društvo, država i u konačnici svijet. Scenariji su atraktivnim videima predstavljeni u jedinstvenom multimedijskom paviljonu ispred Muzeja Mimara u Zagrebu i mogu se pogledati svaki dan do 10. listopada od 10 do 21 sat.
U njemu Hrvatska izgleda ovako: zahvaljujući razvoju umjetne inteligencije brojni su poslovi nestali, pa su skladatelji, tekstopisci, pjevači, scenaristi i slikari postali stvar prošlosti.
U stvari ovako: s obzirom na to da se tehnologijom UI-a sve više koristimo u umjetnosti, svjedočit ćemo porastu pravnih i etičkih pitanja vezanih za vlasništvo nad umjetničkim djelima, autorska prava i pravo na kreativnu kontrolu, što bi moglo dovesti do dugotrajnih rasprava.
Ne, ne, ovo je prava slika: javne politike dovele su do značajnog povećanja ulaganja javnih i privatnih sredstava u kulturu i umjetnost. To znači da je pristupačnija mogućnost konzumacije umjetnosti dovela je do povećanja broja publike u Hrvatskoj za više od 30 posto u odnosu na danas.
Iznenađenja su uvijek moguća
Već slutite da su ovo pesimističan, realističan i optimističan stav oko iste stvari - budućnosti kulture u Hrvatskoj. Na tom i sličnim scenarijima znanstvenici su dugo radili, a akademik prof. dr. sc. Igor Rudan otkriva kako je sve krenulo.
- Hrvatske znanstvenike, umjetnike, te stručnjake za razna područja među kojima sam se i sam našao u ožujku ove godine je kontaktirao prof. dr. sc. Božo Skoko, te ih uvjerio u vrijednost Croatijinog projekta. Profesor Skoko je već realizirao niz izvrsnih projekata s ciljem što boljeg brendiranja Hrvatske u svijetu, te je uspješno koordinirao vrlo raznoliku skupinu stručnjaka tijekom oko dva mjeseca rada. Od ove je skupine u pet različitih i vrlo širokih područja doznao trenutne trendove i projekcije za budućnost. Područja su obuhvaćala stabilnost ekosustava, međunarodne odnose, demografiju, gospodarski razvoj, te kulturu i zabavu. U svim tim područjima trebalo je zacrtati iznimno optimističan, zatim iznimno pesimističan, te određeni očekivani scenarij, koji se nalazi između krajnosti. Za tim koji se prihvatio ovoga zadatka, radilo se o velikoj količini zahtjevnog posla - kaže Rudan i dodaje što je bio odlučujući faktor u svakom scenariju.
- U nemogućnosti predviđanja budućnosti, odlučujuća je bila kvaliteta znanstvenih dokaza i podataka o najsnažnijim trenutnim trendovima, kao i razumijevanje ključnih parametara koji bi mogli utjecati na kretanje tih trendova u budućnosti. Takvih parametara je iznimno puno, pa je važno razumjeti koji su među njima više ili manje važni, te stabilniji ili manje stabilni. Uzevši sve to u obzir, dodatnu važnost imalo je i konvergiranje, tj. podudarnost u razmišljanjima ljudi u ovoj skupini koji imaju najviše znanja i iskustva u određenim područjima. Tako smo dobili određen stupanj suglasnosti oko budućih ishoda koji su najvjerojatniji s obzirom na sve ono što danas znamo. To je i najviše što možemo učiniti u ovom trenutku, dok se ne pojave novi podaci i rezultati mjerenja koji bi mogli izmijeniti naša predviđanja. Pritom, iznenađenja su uvijek moguća, pa i ona velika - kaže akademik Rudan, koji je inače direktor Centra za globalno zdravlje Sveučilišta u Edinburghu, predsjednik Međunarodnog udruženja za globalno zdravlje te glavni urednik časopisa Journal of Global Health. Objavio je više od 600 znanstvenih radova i 12 knjiga, a svjetske rang-liste svrstavaju ga već godinama među najcitiranije znanstvenike u svijetu.
Živa publika je nezamijenjiva
Intendantica Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu dr. sc. Iva Hraste Sočo rekla je kako je u promišljanju oko scenarija budućnosti krenula od realnog, sadašnjeg stanja te analizirala koji je to vjerojatan scenarij, u smislu susreta optimističnog i pesimističnog.
- Smatrala sam kako je važno naglasiti, posebno u realnom scenariju, opstanak izvedbenih umjetnosti budući da je u tom području imanentan doticaj s živom publikom. AI odnosno virtualni svijet ne može zamijeniti ljudski faktor odnosno umjetnike što smo svjedočili i za vrijeme pandemije kad se vrlo brzo smanjio interes publike za online izvedbe, ne umanjujući njihov značaj za održavanje interesa za umjetnost i kulturu. Osobno smatram, posebno kad govorimo o području kulture i umjetnosti, da je optimistični scenarij ipak izgledniji jer smo kroz povijest svjedočili kako je umjetnost kroz koju se zrcali i društveni kontekst neophodna za opstanak civilizacija - rekla je svestrana intendantica, koja je diplomirala solo pjevanje na Muzičkoj akademiji, usporedno je studirala Književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala, te gradila diplomatsku karijeru kao savjetnica za kulturu u Veleposlanstvu RH i bila pomoćnica ministrice za međunarodnu kulturnu suradnju i razvoj kulture i umjetnosti.
Akademik Rudan otkrio je i oko koje su se stavke najviše "lomila koplja".
- Najviše je rasprava bilo oko trendova za koje je jasno da su trenutno najekstremniji, pa se očekuje da će se tijekom idućih pet desetljeća na neki način morati izmijeniti, ili barem samoograničiti. Naime, za takve trendove nije vjerojatno da se mogu nastaviti dugoročno, a bez određenih reakcija čitavog društva. Primjerice, na trendove povezane s (ne)stabilnosti ekosustava možemo utjecati učincima koji su, barem za sada, prilično odgođeni i spori. No, teško je zamisliti da bi se sadašnji trendovi zaoštravanja međunarodnih odnosa među državama, ili pak gubitak stanovništva i zabrinjavajuća demografska slika, mogli dugoročno zadržati bez nekog razrješenja, ili pak snažnije reakcije šireg društva. Nadalje, iznimno su brojni i raznoliki čimbenici koji bi mogli u narednih pet desetljeća dovesti i do snažnog gospodarskog rasta, ali i do padova ili stagnacije, tako da je ekonomsku budućnost Hrvatske iznimno teško dugoročnije predvidjeti. Neuobičajeno veliko oslanjanje na turističke djelatnosti svakako je čini osjetljivijom od drugih, raznolikijih i tehnološki naprednijih ekonomija svijeta, posebno u svjetlu sve toplijih vremenskih uvjeta na našim zemljopisnim prostorima - otkrio je.
Pozitivne priče prevladavaju
On je, baš poput dr. sc. Hraste Sočo - ipak optimist.
U ovoj sam skupini bio među najvećim optimistima, za razliku od nekoliko kolega koje iznimno cijenim, a koji su, pak, vrlo pesimistični, možda i s pravom. Ipak, u svojoj dugogodišnjoj karijeri u području međunarodnog zdravlja vidio sam veći broj pozitivnih priča, gdje su se i najsiromašnije i najneorganiziranije države svijeta nekako uspjele postaviti na put ekonomskog rasta i razvoja društva, te sustići razvijenije države u najvažnijim pokazateljima tog razvoja. Iako Hrvatska danas i dalje ima brojne izazove, važno je da nastavi ubirati koristi od članstva u zajednici razvijenih svjetskih demokracija i gospodarstava, te nastavi osnaživati i reformirati svoje institucije i provoditi tzv. "zelenu tranziciju", s ciljem dugoročne energetske održivosti. Stoga, načelno, nisam pesimist i vjerujem da će puno toga u Hrvatskoj u idućih 50 godina napredovati. Razumljivo, takvi mi se scenariji najviše sviđaju. Nažalost, na našem zemljopisnom području i dalje postoje ozbiljni geopolitički rizici, koji bi mogli dovesti do velikog nazadovanja u slučaju bilo kakvih ozbiljnih sukoba, pa treba raditi na tome da se oni i dalje nastave uspješno izbjegavati - rekao je akademik Rudan.
Po čemu bi nas svijet trebao percipirati u budućnosti i što će se sve odvijati, možete slobodno pogledati u paviljonu "Hrvatska 2074. – pogled u budućnost" postavljenom ispred Muzeja Mimara u Zagrebu sve do 10. listopada 2024. godine.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Croatia osiguranja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....