Filip je imao oko tri mjeseca kad su ga prestali mučiti grčevi. Do tada se noću budio svakih sat vremena i bolno zapomagao tako da uopće nismo spavali. Ali još gore od nespavanja bilo je to što mu zapravo nismo mogli pomoći. Ok, neke kapi, masaže i slično možda mogu malo olakšati, ali nijedno rješenje nije spasonosno.
I, gotovo!
No jednoga dana to je samo od sebe prestalo. Trbuh ga više nije bolio, tijekom dana je bio bolje raspoložen, a tijekom noći spavao dulje.
Sjećam se da nismo mogli doći k sebi od oduševljenja kad smo jednog jutra ustanovili da je naša beba prespavala pet sati u komadu. Pa onda drugu večer čak šest sati. Preporodili smo se. Možete samo zamisliti što znači prespavati pet ili šest sati u komadu nakon više mjeseci nespavanja.
Sva ushićena nazvala sam mamu i obavijestila je o našem napretku.
'Zatišje pred buru'
Željela sam zapravo da mi potvrdi da će to odsada tako izgledati, da će mali spavati sve dulje i da će nam se noći normalizirati. No ona mi je umjesto toga rekla:
- Hm, da. Ali sad će mu početi rasti zubići.
Zubići? Već sada? Google kaže da zubići krenu nešto kasnije, tek s oko šest mjeseci, a Filip još nema ni četiri. S druge strane, neke se bebe i rode sa zubom tako da tu nema pravila. Tu je i nasljedni faktor, pa ako su roditeljima zubi niknuli ranije, vjerojatno će ranije niknuti i njihovom djetetu.
Uglavnom, nakon par noći relativno dugog sna, Filip se opet počeo svaki čas buditi. Zapravo ne baš buditi, već tiho jecati u snu, negodovati, meškoljiti se. Tad bih ga uzela iz krevetića i stavila uz sebe te malo utješila dojenjem, a on bi opet zaspao. To se ponavljalo po nekoliko puta tijekom noći.
Idućih smo dana primijetili da je počeo pojačano sliniti. Tanka nit sline gotovo uvijek bi mu visila s kuta usana i sve oko njega bilo bi natopljeno slinom. Kad bi mu oko vrata stavili slinček, i on bi vrlo brzo bio potpuno mokar. Filip je postao prava mala tvornica sline i nismo ga mogli toliko brzo brisati koliko je on brzo i obilno slinio.
U to vrijeme mu je i koordinacija ručica već malo napredovala pa je počeo ruke stavljati u usta sve češće i sve dublje.
Nova zabava
Osim što je isprobavao tu novonaučenu zabavu, vidjelo se da to radi i zato što ga nešto smeta. Znao bi gurnuti par prstića u usta i uz to proizvoditi bolne zvukove, a trljao se i lupkao i pokraj ušiju tako da bi mu se sve znalo zacrveniti. Nema sumnje, to su zubi, a to nam je potvrdila i doktorica na sljedećem pregledu.
- I dok kad će trajati ta muka sa zubićima? - pitala sam ju.
- Ha, dok ne izrastu. Oko dvije godine. Nekad i duže.
Dvije godine? Dvije godine?! A taman smo opet počeli koliko-toliko spavati.
Možemo samo čekati...
Kad zubići krenu, malo je toga što se može napraviti. Samo strpljivo čekati da izrastu.
Najčešće prvo niknu donje jedinice, pa gornje jedinice, a do navršene druge godine dijete bi trebalo imati oko 20 mliječnih zubića.
Rast zubića za neke je bebe posve bezbolan, a za druge vrlo neugodan.
Našeg Filipa zubi, čini se, prilično bole ali nekako na mahove: zaboli ga, pa prestane (ili se on nečim zaigra pa zaboravi). Također, izgleda da ga više muče kasnije popodne i navečer ili je on tada ionako već umoran i razdražljiv pa ima manje strpljenja još trpjeti i bol.
Djelotvoran trik
Da mu ipak probamo malo olakšati, u apoteci smo mu kupili silikonsku žvakalicu koja se ohladi u hladnjaku. Kad ju žvače, malo si njome masira desni, a hladnoća mu smanjuje bol. Dok takve posebne žvakalice nisu bile dostupne, ljudi su znali namočiti i zalediti komad tkanine, pa je tako smrznutu dati klincu da si time malo olakša muke. Uglavnom, hladne stvari malo pomažu.
Ako djetetu zubi rastu u malo kasnijoj fazi kad klinac već jede krutu hranu, mogu mu se dati i ohlađeni komadi jabuke ili mrkve. No to nikako nije za jako male bebe koje bi se mogle ugušiti komadićima voća.
Gel, limun, ručice...
U ljekarnama se mogu kupiti i posebni gelovi koji služe ublažavanju tegoba prilikom nicanja zubića i koji se namažu na desni koje nerijetko znaju biti i upaljene. No za one koji nisu ljubitelji rješenja iz apoteka, postoje i neki narodski lijekovi.
- Namaži mu to malo s rakijom - rekla mi je susjeda kroz smijeh.
- Šalim se, šalim se! Ali znaš da su naši stari stvarno bebama mazali desni rakijom. To je bila milina - em dijete više ne bole zubi, em je mirno ostatak dana.
Od ostalih stvari koje su mi savjetovale razne majke i bake - a koje su razumne i ne uključuju alkohol ili štogod slično - isprobali smo limun. I to je donekle funkcioniralo. Kapnu se dvije ili tri kapi limuna na prst i time se malo bebi namažu desni. Ne znam je li mu to doista ublažilo bol ili mu je samo bilo zanimljivo isprobati nov neobičan okus pa je zaboravio da ga boli, no Filip se nakon tog eksperimenta malo primirio.
I tako su se nastavile naše besane noći. Tijekom dana bi ga zubići znali zaboljeti tu i tamo, a noću malo češće. Filip je i dalje bio mala tvornica sline i grickao bi i slinom natapao sve do čega bi uspio doći: svoje ručice, igračke, mamin prst, razne tkanine poput svoje majice ili tetra pelene.
Kad bismo se s njime igrali Supermana (omiljena igra u kojoj ga držimo iznad glave i glumimo da letimo), nerijetko bi nam hrpa sline znala pasti ravno na čelo, a pamučna tetra pelena postala je predmet bez kojeg se više ne ide nikamo.
Stigao je prvi
Jednoga jutra, baš na sam Uskrs, dok smo se igrali i natezali po krevetu, a Filip se smijao i vikao, ugledala sam u donjem dijelu njegovih ustašaca malu bijelu točkicu. Stigao nam je prvi zubić.
Nicanje zuba je znak da je beba ušla u novu značajnu fazu svojega života. Zapravo, to je sad malo dijete, a ne više beba, jer bebe nemaju zube. Osim toga, ljudi kažu kako one najgore tegobe vezane uz nicanje zubi traju sve dok taj prvi zubić ne probije, nakon čega ipak bude malo lakše.
Iako me prvi zubić jako razveselio, jedna me stvar ipak zabrinula. Kako će sad izgledati dojenje? S time smo već imali dosta problema.
- Ako beba pravilno doji, jezik joj se nalazi između bradavice i donjih zubi. Osim toga, beba niti ne može vući mlijeko kako treba ako ima stisnute zubiće - utješila me malo pedijatrica.
Nakon nekoliko dana, ta mala bijela točkica se povećala. Zubić se sada već sasvim dobro vidi. No još uvijek je sam i čekamo da mu se pojavi par s desne strane. Beba prestaje biti beba i postaje malo dijete. Uskoro ćemo krenuti i s prvim kašicama i ostalom hranom. Zubić je već spreman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....