U tjednu pred nama nije se potrebno igrati pitalice tko će biti novi izabranik za poziciju voditelja tima za kurikularnu reformu - bolje se nadati da ga neće ni biti nakon čudnovatog razvrstavanja kandidata prijavljenih na javni natječaj.
Među kandidatima s još uvijek upitnim uvjetima za bivšu poziciju Borisa Jokića više je skretničara nego mogućih strojovođa reforme, a koliko god se u Ministarstvu trudili isticati da je natječajna igra ovoga puta osigurano transparentna, sumnja u to probuđena je i prije službenog proglašenja šest kandidata.
Razvrstavanje prijavljenih kandidata na javni natječaj za voditelja Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu (ERS) odrađeno je po dvojnoj administrativnoj provjeri u Vladi. Prva administrativna provjera obavljena u Ministarstvu obrazovanja pokazala je da po njima malo tko zadovoljava uvjete, druga provjera u Uredu premijera prokazala je prikrivene favorite.
Da stvar ne miriše na dobro ni ovoga puta (treći izbor Ekspertne radne skupine u tri godine) pokazao je “deal” postignut na sjednici Posebnoga stručnog povjerenstva koje razabire kandidate, na čijem je čelu Plenković, a uz kojega sjedi Divjak. Članovi Povjerenstva večer uoči sjednice dobivaju bianco ispis iz Ureda premijera na kojem stoji da je uvjete za voditelja ispunio samo jedan kandidat (Ivan Prskalo). Riječ je o kineziologu, dekanu Učiteljskog fakulteta koji, po administraciji Ureda premijera, jedini ispunjava kriterije izbora. Kako izdvajanje samo jednoga kandidata u samom startu ne bi baš bilo mudro jer budi sumnju (iako je stvar već bila napisana), Povjerenstvo je umjesto jednog izašlo sa šest udovoljavajućih imena, među kojima je očekivani favorit u prikrajku Matko Glunčić.
Potez ministrice koja nakon zatvaranja natječaja od svih šestero kandidata, uključujući i Prskala, traži dodatne dokaze o zadovoljavanju natječajnih uvjeta pokazuje da uvjeti izbora zapravo u ovome trenutku vise svim kandidatima. Zato je moguće da će do zacrtanog roka 25. ožujka (zanimljivo da je riječ o nedjelji) Povjerenstvo uspjeti odabrati 12 članova ERS-a, no ne i voditelja.
Razloge za novu zavrzlamu s izborom ERS-a ne treba tražiti samo podvojenoj igri unutar HDZ-ove Vlade i HNS-ova Ministarstva obrazovanja, kao niti tijelu koje bira ERS, nego i u grupacijama iz kojih dolaze prijavitelji. Od šest kandidata, dva su s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, gdje je koncentrirana grupa kritičara reforme. Za dvoje kandidata poveznica je Učiteljski fakultet, vodstvom blizak Rektoratu Sveučilišta također nesklonom reformi, a za barem još dvoje alfa i omega je institucija pod imenom HAZU.
Tko je tu lud?
Poznato je da Zavod za školstvo HAZU zagovara zaustavljanje reforme po Jokićevu konceptu. Donedavni voditelj Zavoda, akademik Paar srušio je dosad dva pokušaja reformiranja školstva od devedesetih na ovamo. U ožujku 2003., primjerice, Paar piše pismo Ivici Račanu sa 555 potpisa “uvaženih intelektualaca”, uključujući 123 akademika (tada 80 posto ukupnog broja članova HAZU), apelirajući protiv u Vladi usuglašenih promjena školstva. Paar je to tada nazivao “civilnom inicijativom grupe vrhunskih znanstvenika, umjetnika i pedagoga”. Zahvaljujući njemu, ni tada predložena reforma nije zaživjela.
Osim što isti krugovi unazad niza godina prilično dobro rade na zaustavljanju promjena u školstvu, njihova umreženost s vladajućim garniturama i višegodišnja petljancija oko reforme ispadaju demotivator za prijavu kandidata iz krugova stručnjaka koji o tim promjenama doista nešto i znaju. Tko bi lud, mora da se pitaju, bio na čelu ERS-a?
Stranačka iskaznica
Nakon podilaženja i dodjeljivanja funkcija kočničarima reforme - Vladimir Paar, Matko Glunčić, Dijana Vican, Jasminka Buljan Culej - umjesto poriva naprijed, među zagovarateljima reforme prevladala je odstupnica.
Nitko od 500 ljudi koji su pripremali kurikularne dokumente nije se prijavio na natječaj za voditelja kurikularne reforme, nije niti Jokić koji, unatoč sve većem otklonu od čitave priče, još uvijek ima utjecaj na ljude sklone promjeni metoda i sadržaja poučavanja. U tjednu raspisivanja natječaja za ERS Jokić je poručio: “Nitko pri zdravoj pameti i bez stranačke iskaznice neće se kandidirati za novu Ekspertnu radnu skupinu (ERS) ako ministrica Divjak prethodno ne objavi analizu prošlog natječaja”. Analizu napravljenu u Ministarstvu Blaženke Divjak objavio je Jutarnji list 17. kolovoza 2017., a ona je pokazala da je natječajni postupak bio poprilično netransparentan. Premijer je tada tražio od ministrice da pronađe krivca za “curenje” dokumenata (nipošto krivca za netransparentnost natječaja), a ministrica komentirala da joj nije drago što je dokument “iscurio” (...).
Jokićeva poruka da se sam neće javiti na novi natječaj jer ministrica iz HNS-ove kvote niti HDZ-ov premijer nisu raščistili stvari s prethodnim Jasminka Buljan Culej izborom, očito je bila dovoljno jasna ostalima.
Paravan za Glunčića
- Mislim da sam prošao(la) samo kao paravan za Glunčića. Nisam u stranci, nemam nikoga u zaleđu i to bih rekao/la premijeru. Imate li njegov broj? - glasi citat molbe jednog od kandidata/kinje za voditelja ERS-a, kojega nije smislio Ante Tomić, a opet pokazuje svu tugu ne samo ovog natječaja.
Pod slabašnim entuzijazmom nastavnika i pojačanim ideološkim balovima grupacija i nestručnjaka s visokim ambicijama, sve je teže vjerovati da će se u cjelovitoj varijanti kakva je zamišljena uspjeti provesti i ova reforma, ma koliko Divjakovoj zbog toga visjela politička karijera.
Poznavatelji procesa pripreme reforme školstva vole objašnjavati da moderni koncept reforme u Vladi s upakiranim elementima konzervativnih struja naprosto nema šanse proći. Uostalom, za naprednije promjene nisu se opredijelili niti afirmatori školstva s kraja osamdesetih, početka devedesetih. Bilo im je jednostavnije srušiti Šuvarovu reformu i vratiti škole u stanje deset godina ranije, nego srušiti šuvaricu (kad se već srušio stari sistem) i pokrenuti promjene u školama prema naprijed. I tako desetljećima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....