OBRAZOVANJE U PANDEMIJI

KAOS U ŠKOLSTVU Zakašnjele reakcije, nejasne upute, promijenjene odluke... Je li za sve kriva Blaženka Divjak?

“Protiv nas je ustalo pet župana, cijela oporba, roditelji koji se žale da ih škole odgovaraju od slanja djece na nastavu, sindikati koji pregovaraju o smanjenju dodatka, a na kraju i Milan Bandić koji je nezakonito donio odluku da će škole biti čuvališta djece”
Blaženka Divjak
 Goran Mehkek / CROPIX

Državna matura ni do sada nije bila ono što bi trebala biti. Ona nije bila kruna srednjoškolskog obrazovanja. ‘Idem na maturu’, govorila je moja generacija i osjećala se važnom. Znali su da zakoračuju u nježnu zrelost. Nova matura lijepi uz sebe imenice kao što su strah, nelagoda, tjeskoba. Barem kod većine učenika. Već od prvog razreda gimnazije…” napisala je sredinom travnja književnica Julijana Matanović u otvorenom pismu ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak.

Ne mogavši ostati hladna na vrludanja oko državne mature, Julijana Matanović si je emotivnim pismom olakšala dušu. U vrtlogu emocija, polemika, žuči i jada koje se već tri mjeseca prelijevaju preko društvenih mreža, novina, televizija i svih mogućih medija, između poziva na ostavku ministrice i kritika koje na njezin račun potpisuju očajni maturanti, iscrpljeni roditelji, revoltirani nastavnici, pismo Julijane Matanović treba izdvojiti jer sadrži ključnu stvar.

Podsjetila je na nešto što je već bila napisala kada je govorila o maturi.

“Vladajući nisu smjeli najvažniji resor prepustiti koalicijskom partneru. Ne zanima me kojem, koliko taj partner ima posto osvojenih glasova, nije da ne poštujem i ne cijenim osobu na čelu tog ministarstva, ali nekako osjećam da se taj potez može iščitati i kao odnos vladajućih prema obrazovanju i znanosti”, zaključila je književnica i precizno ukazala na korijen čitave zbrke i frustracija s kojima se suočavaju djeca, roditelji i nastavnici sada kada se, kako kaže književnica, mijenja svijet.

Blaženka Divjak nije izbor premijera Andreja Plenkovića. Od trenutka kada je prvi put nogom kročila preko praga Vlade, premijer u njoj vidi osobu koja je iznudom ušla u njegov tim. Da je imao izbora i da nakon izbacivanja Mosta iz Vlade nije morao pristati na uvjete HNS-a, Ministarstvo znanosti i obrazovanja najvjerojatnije bi i dalje vodio Pavo Barišić (unatoč negativnom stavu javnosti i optužbama za plagijat) ili netko njemu sličan.

Strano tijelo

Ministrica znanosti i obrazovanja od početka je strano tijelo na Markovu trgu. Kada je najavljen, a onda i započeo štrajk prosvjetara, ministrica se stavila na stranu sindikata. To je ozbiljno zaljuljalo koaliciju HDZ-a i HNS-a, no ona je opstala jer ni jednima nije bilo u interesu ići na prijevremene izbore. Najdulji štrajk prosvjetara koji smo ikada imali u Hrvatskoj (od 10. listopada do 2. prosinca) na kraju se pretvorio u svojevrsni masovni prosvjed protiv Vlade kroz koji se tražila pravednija raspodjela društvenih dobara. Premda je i Blaženka Divjak zapalila mnogo fitilja nezadovoljstva kod učitelja i nastavnika, nije bila glavna meta, nego je ostala po strani.

A sada, kada se zbog pandemije bolesti Covid-19 cijeli svijet okrenuo naglavačke, sve odluke vezane uz sustav obrazovanja donosi Vlada, ali se sve nezadovoljstvo i bijes lijepe na ministricu Divjak. Čak ni jednu od posljednjih odluka - da se na državnoj maturi ipak polažu izborni predmeti - prema tvrdnjama upućenih nije donijela ministrica, nego premijer Plenković osobno.

Priča kaže da je u četvrtak 7. svibnja, dakle dan nakon što je Blaženka Divjak po tko zna koji put ponovila da se na maturi neće pisati izborni predmeti, Plenković kasno poslijepodne u Vladu pozvao nju i ravnateljicu Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Ivanu Katavić. Kažu da ih je posjeo i naprosto naredio da se odluka ima promijeniti i da se izborni predmeti ipak pišu.

U sektoru znanosti i obrazovanja javna je tajna da Katavić s ministricom nije baš u najboljim odnosima, pa je znakovito da je iste večeri baš Katavić novinarima potvrdila da je došlo do promjene odluke. Pritom nije izostavila informaciju kako je promjena uslijedila nakon razgovora u Vladi. Jednome u nizu ministričinih skakanja u vlastita usta prethodila je žestoka reakcija i pritisak rektora koji je kulminirao istog dana.

Ujutro su izdali priopćenje (uz zagrebačkog rektora Damira Borasa, potpisalo ga je još njih šest - svi osim onih iz Rijeke i Pule) u kojem su naveli da su ministricu prije deset dana izvijestili da su sveučilištima i fakultetima potrebni izborni predmeti na državnoj maturi kako bi se učenici mogli upisivati na željene studije. Pozvali su je i da se drži ugovora potpisanih s Rektorskim zborom Hrvatske.

Napetost i nezadovoljstvo

U Ministarstvu znanosti i obrazovanja uvjeravaju nas da priča nije baš takva kako su je prezentirali rektori. - Ministrica je zvala rektore i željela je s njima razgovarati, ali joj se tri tjedna nisu javljali. Rektorski zbor nije mogao zauzeti zajednički stav i međusobno se dogovoriti o maturi - kaže izvor iz Ministarstva.

Napetosti i nezadovoljstvo učenika četvrtih razreda srednjih škola zbog mature traju od početka godine, i to zbog štrajka koji ih je stjerao u vremenski tjesnac. Potkraj ožujka oko 5000 učenika potpisalo je peticiju kojom su tražili ukidanje mature i pozivali Blaženku Divjak da učini isto što i Velika Britanija, koja je od nje odustala.

- Od mature se nije moglo odustati jer ne bi bilo završnosti i srušila bi se cijela generacija. U zakonu ne postoji opcija da se ukine matura. Osim toga, time bi se u neravnopravan položaj dovelo deset prijašnjih generacija koje su ju polagale - kaže suradnik Blaženke Divjak i napominje da se maturantima olakšalo tako što se neće polagati drugo polugodište četvrtog razreda.

Ministrica je stalno govorila da će mature biti, ali je vrlo rano najavila mogućnost odgode, no neizvjesnost je ostala, a napetost rasla.

“Počnimo otpočetka godine. Štrajk. Nastave nije bilo skoro mjesec dana. Zbog koga? Zbog profesora? Zbog toga što su tražili svoja prava? Ne! Bilo je do vas! Mogli ste nam olakšati situaciju. Do dogovora je moglo doći i prije, a ne nakon skoro mjesec dana. Možda niste svjesni, ali to razdoblje za nas je bilo vrlo stresno.

Zahvaljujući vama. Vidite, to je situacija na koju ste mogli itekako utjecati i riješiti da ne naštetite nama”, početak je pisma koje je sredinom travnja na ministričinu Facebook stranicu zalijepila maturantica VII. gimnazije u Zagrebu, inače odlična učenica Nika Ložnjak.

Drama s maturama

Ukazala je na epidemiju koronavirusa i potres koji je pogodio Zagreb. “Mislite da nam je u ovoj situaciji lako? Mislite li da ovo vrijeme ide nama u korist jer možemo učiti? Mislite li na djecu koja su sada u teškoj situaciji? Možda strepe za život bližnjih. Možda su zbog potresa ostala bez doma. Mislite li da smo svi mi roboti, bez osjećaja? Mislite li da nas ova situacija nimalo ne pogađa? Mislite li da smo mi samo lutke u vašoj kućici?”, napisala je ogorčena maturantica.

U Ministarstvu ističu da se vodilo računa o maturantima i baš zato se u prvom epidemiološkom okviru išlo na polaganje samo obveznih predmeta, a izborne se stavilo u drugi blok. Kažu da je taj okvir bio takav da se u njega jedva stavilo i obvezne predmete. Ministrica je, tvrdi naš sugovornik, činila sve da bi maturantima što više olakšala situaciju, ali bilo je puno šumova, jako puno nerazumijevanja i neosnovanih kritika.

- Stvar spašava Viber grupa za maturante. U grupi je 6000 učenika koji dnevno dobivaju sve informacije vezane za maturu - kaže i dodaje da je cijelu priču osim nerazumijevanja podgrijala i politička borba. Tu upire u SDP, koji traži da se ukine matura i pritom zanemaruje kako uz sve državna matura sadrži i bitan antikorupcijski element.

Dok se maturanti u nizu frustracija jadaju i na online nastavu koja im je previše zahtjevna i oduzima puno vremena potrebnog da bi se pripremili za državnu maturu, u Vladi su jako zadovoljni izvođenjem nastave na daljinu. Posebno se vole pohvaliti činjenicom da se cijeli obrazovni sustav u samo nekoliko dana uspješno prebacio u online format nastave, a škola na trećem organizirana za najmlađe poslužila je kao primjer drugim zemljama EU, primjerice Francuskoj.

Premijer Plenković je to volio isticati, a posebno mu je bilo drago kada je i od europskih kolega za to dobivao priznanja. Premda je činjenica da je Blaženka Divjak informatizirala škole i da je njezino Ministarstvo dalo svu tehničku podršku cijelome projektu, ispada da su ju pohvale zaobišle. Daleko su veći odjek imale pritužbe koje su se zbog preopširne i prenaporne nastave, cjelodnevnog vezivanja djece za računala i sve druge poteškoće adresirale na Ministarstvo.

Trebaju li roditelji odlučiti?

Pokazalo se, međutim, da to nije ništa u usporedbi s trenutkom kada je škole trebalo ponovo otvoriti. - Ministrica je željela da se škole otvore 18. svibnja, no premijer je 23. travnja objavio da se ide u tri faze popuštanja mjera zaštite od bolesti Covid-19, da će se u trećoj fazi otvoriti škole za učenike razredne nastave te da će to biti 11. svibnja. Otvaranje škola je najavljeno, a još nije bilo uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Otvorilo se tisuću pitanja, a Ministarstvo na njih nije moglo odgovoriti - kaže suradnik Blaženke Divjak i opisuje kako je ministrica bila dovedena pred svršen čin.

Premda nije imala odgovore, Blaženka Divjak je stalno govorila. Dosljedna je bila u stavu da roditelji trebaju odlučiti hoće li djecu slati u školu, ali nije se znalo po kojim uvjetima. U tome da odluku treba prebaciti na leđa roditelja, bila je u potpunom suglasju s premijerom i članovima Vlade koji su se bavili problematikom škola.

U razgovoru o ovoj temi bliski premijerov suradnik ističe kako je u svim zemljama EU roditeljima dana mogućnost izbora. - U demokratskom društvu na roditeljima je odgovornost za djecu. Ta odgovornost nije na državi, nego je u najmanju ruku podijeljena s njom - rekao je naš sugovornik iz Vlade uz napomenu kako se u našem mentalitetu zadržao socijalistički obrazac po kojemu bi sve trebala rješavati država.

Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja skreću pozornost na to da su i u drugim zemljama otvaranja škola izazvala niz polemika i nedoumica. Kada je Francuska najavila da će 11. svibnja otvoriti škole, predsjednik Emmanuel Macron našao se na udaru gradonačelnice Pariza i 300 drugih gradonačelnika koji su tražili odgodu početka nastave za određene skupine učenika.

U Francuskoj, kao i Danskoj i nizu drugih zemalja, odluka o tome hoće li se djeca vratiti u školske klupe također je prepuštena roditeljima. U Norveškoj i Danskoj, koje su uz Austriju prve otvorile škole, zakotrljao se val kritika, peticija i poruka preko društvenih mreža da djeca nisu pokusni kunići.

Kod nas je situaciju dodatno zakompliciralo i otežalo to što roditelji nisu imali informacije po kojim se uvjetima djeca vraćaju u školske klupe. Zaredale su opsežne rasprave treba li ih slati u školu ili ne treba.

Na svojem profilu na Facebooku ministrica je 1. svibnja objavila što ona misli. “Dok čekamo objavu uputa HZJZ-a o uvjetima koje je potrebno osigurati za povratak učenika u škole, odgovorila sam na pitanje novinara bih li poslala svoje dijete u školu. U slučaju da moje dijete nema respiratornih ili drugih zdravstvenih problema iz rizične kategorije i da je škola osigurala sve preduvjete za održavanje nastave, a ja moram raditi, odgovor je - da, poslala bih svoje dijete u školu”, napisala je.

Njezin se suradnik požalio da su u to vrijeme svi komentirali Ministarstvo i tražili da objasni kako će izgledati povratak u škole, a ona nije mogla odgovoriti jer nije znala kakva će biti ograničenja. Upute HZJZ-a čekale su se tjedan dana.

A kada su upute napokon stigle, na Divjak se okomio i Sindikat hrvatskih učitelja. “Ministarstvo je svojim nepromišljenim i neodgovornim postupanjem učinilo odgojno-obrazovne ustanove nedostupnima velikom broju učenika te je pretvorilo škole u čuvališta djece u skladu s ekonomskim i obiteljskim statusom roditelja.

Nadalje, svi roditelji trebaju potpisati izjave u kojima se navodi da šalju djecu u škole na vlastitu odgovornost. Ministarstvo čak nije bilo sposobno ni poslati jedinstvene obrasce tih izjava, pa se roditelji u velikom broju javljaju nezadovoljni načinom odabira učenika koji se mogu vratiti u školske klupe”, napisali su u priopćenju 7. svibnja.

Naš sugovornik, i sam već iscrpljen i na rubu snaga, požalio se kako su se svi okomili na ministricu školstva. - Protiv nas je ustalo pet župana, cijela oporba, roditelji koji se žale da ih škole odgovaraju od slanja djece na nastavu, sindikati koji pregovaraju o smanjenju dodatka, pa do Milana Bandića koji je nezakonito donio odluku da će škole biti čuvališta djece - izgovorio je u dahu.

Zagrebački Gradski ured za obrazovanje donio je 7. svibnja naputak da se u zagrebačkim školama učenici samo čuvaju te da se nastava ne održava, nego se prati online. Pročelnik Ivica Lovrić je rekao da je Zagreb tako postupio jer odluku Ministarstva smatraju diskriminatornom.

- Zaštita prava na dostupnost obrazovanja svima, po jednakim uvjetima, kao i zaštita drugih dječjih prava i interesa, no prije svega njihova zdravlja i sigurnosti, prioriteti su Grada Zagreba. Stoga je jedino logično da zagrebački učitelji nastave s nastavom na daljinu za sve učenike iz svojeg razrednog odjela, pa i za one koji će od 11. svibnja biti zbrinuti u školama - rekao je Lovrić u istupu koji je, zapravo, samo nastavak sukoba između Blaženke Divjak i HNS-a s Bandićem.

Premda je naputak zagrebačkog Gradskog ureda za obrazovanje zadiranje u nadležnost Ministarstva i izlazi iz zakonskih okvira, kod mnogih je roditelja naišao na razumijevanje. U roditeljima se nakupilo toliko gnjeva da je Bandićev bezobrazluk na početku epidemije koronavirusa, kada je poručio neka djeca u školama ruke peru lugom (pepelom) ako nemaju sapuna, pao u duboki zaborav.

Razbuktale strasti

Strasti se nisu stišale ni nakon što je došao ponedjeljak 11. svibnja i kad su škole otvorile svoja vrata. Već prvoga dana novinske stupce punila su iskustva ogorčenih roditelja.

“Ne krivim školu svojeg sina, nego Ministarstvo, koje stalno prebacuje odgovornost na nekoga drugoga. Čim je rečeno da će nastava početi 11. svibnja, odmah sam se izjasnila da ću poslati dijete, jer je i on jedva čekao ponovno krenuti u školu. Osim toga, ova školska godina, njemu prva u životu, i zbog štrajka je bila narušena...

To smo nekako i nadvladali, ali sve ovo sada nema nekog smisla. Sigurna sam da bi puno više djece otišlo na nastavu da se preporuke Zavoda za javno zdravstvo nisu prekruto protumačile, jer to su samo preporuke”, požalila se u Slobodnoj Dalmaciji Marita Brčić Kuljiš, profesorica na Odsjeku za filozofiju splitskog Filozofskog fakulteta čiji je sin bio jedino dijete koje se u ponedjeljak pojavilo na nastavi u Osnovnoj školi Strožanac. Nakon tri sata nazvali su je iz škole i rekli joj da mora doći po dijete.

Njezin je slučaj pokazao da nije ispunjena osnovna svrha otvaranja škola za najmlađu djecu, da se radi oživljavanja gospodarstva roditeljima koji moraju ići na posao omogući boravak djece u školi. Mama Brčić Kuljiš bila je prisiljena na pola radnog vremena otići s posla kako bi svojeg prvašića preuzela iz škole.

Na koncu ispada da ministrica Divjak, iako je neovisna članica Vlade, na kraju mandata u potpunosti dijeli sudbinu stranke koja joj je omogućila ostvarenje ambicije da postane ministrica. Ostala je sama na vjetrometini kritika i nezadovoljstva baš kao i HNS.

Stranka koja je okretanje leđa lijevoj koaliciji s kojom je ušla u Sabor i ulazak u Plenkovićevu Vladu opravdavala javnim interesom da se provede reforma školstva, danas ima rejting od samo 1,6 posto, što je duboko ispod izbornog praga. Osim toga, s HNS-om nitko ne želi izaći na izbore jer nijedna se stranka ne želi vezati uz one koji su prevarili svoje birače.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 02:54