STIGLI NOVI ZASTRAŠUJUĆI PODACI O DEPOPULACIJI U zadnjih deset godina ostali smo bez čak 68 seoskih škola, ovaj ravnatelj zatvara već treću u karijeri

Postupak zatvaranja škole je jednostavan. Nakon što isprazniš zgradu, pokupiš inventar poput klupa i stolaca te projektora pa zaključaš zgradu. Odjaviš struju i vodu, obavijestiš osnivača. U našem slučaju, to je Šibensko-kninska županija, opisuje Saša Kolombo, ravnatelj Osnovne škole Antuna Mihanovića Petropoljskog.

Kolombo, nažalost, ima iskustva sa zatvaranjem škola, ugasile su mu se dvije, Radonići II. i Kaočine, uskoro će i treća, u Čavoglavama. Njegova matična škola u Drnišu, koja je prije četiri godine imala čak deset područnih školica po okolnim mjestima, u posljednjih je 13 godina izgubila 300-tinjak učenika. U školi u Čavoglavama ove je školske godine samo jedan učenik. Od najmanjih škola, ostaju mu one u Radoniću I. s dva učenika, Pakovu Selu s četiri, Pokrovniku s pet, a Siverić dobro stoji s njih 19.

- To je signal strahovite depopulacije u državi. Najčešće se zatvaraju male područne škole najudaljenije od centralnih. Strada ono što je najdalje, no sada gubimo učenike i na srednjim udaljenostima. Meni kao poslodavcu to je frustrirajući osjećaj. Ostaju prazne zgrade - opisuje Kolombo. Za mještane je, dodaje, donedavno gubitak seoske škole predstavljao šok jer se čitav društveni život vrtio oko nje, no danas vlada rezigniranost.

Škole u gradu

Škola u Drnišu samo je jedan u nizu primjera. Prema novim podacima Državnog zavoda za statistiku, u tekućoj školskoj godini u Hrvatskoj je 865 matičnih osnovnih škola i 1172 područne. Riječ je o malim mjesnim školama, često s nastavom od prvog do četvrtog razreda ili kombiniranim odjeljenjima. U školskoj godini 2007./08. imali smo 1240 takvih škola, što znači da je Hrvatska u deset godina izgubila 68 seoskih škola. Istodobno, prema istome izvoru, u gradovima je sagrađeno 29 velikih škola. Prema podacima Ministarstva obrazovanja iz 2014., Hrvatska je imala 324 škole s manje od deset učenika te još njih 390 sa 20 do 50 đaka.

Službena statistika pokazuje da je u dvije školske godine, od 2007. do 2009., ugašeno 13 škola. Potom još njih 13 između 2011. i 2015., pa se isti nesretan broj ugašenih škola ponovio do školske godine 2015./16. U sljedećoj školskoj godini broj područnih škola smanjio se za još njih 15.

Podaci DZS-a pokazuju da je unatrag deset godina najveći broj područnih škola nestao u Primorsko-goranskoj županiji, njih 12, slijede Splitsko-dalmatinska županija (deset), Ličko-senjska (šest), Karlovačka i Dubrovačko-neretvanska (po pet).

U Primorsko-goranskoj županiji, primjerice, Osnovna škola Viktora Cara Emina u Lovranu lani je zatvorila područnu školu Mošćenice s jednim učenikom. Budući da u ovoj školskoj godini i područna škola u Brseču ima jednog učenika koji se seli u područnu Mošćeničku Dragu, u kojoj je trenutno šest učenika, i ona će se najesen najvjerojatnije ugasiti, potvrđuju nam u Županiji i školi.

- Činjenica je da u županiji imamo područnih škola s minimalnim brojem učenika. Riječ je o malim sredinama, gdje škole predstavljaju život mjesta. Ne želimo dopustiti njihovo gašenje, odluku prepuštamo ravnateljima, koji ih drže otvorene dok imaju i jednog učenika. Pozitivno je što bi nam se u županiji ove godine moglo dogoditi lagano povećanje upisa - kaže Edita Stilin, pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije.

Dom kulture

Slavonija nije te sreće. Od škole do škole ravnatelji potvrđuju pad broja djece, koja se više ne ispisuju kao nekad, na kraju godine, već usred nje, ovisno o trenutku iseljavanja obitelji.

- Mi smo škola u prigradskom ruralnom području, nama je opstanak škole iznimno bitan. Škole su tu domovi kulture u kojima se okupljaju građani. Ne mogu zamisliti mjesto bez škole, obrazovanje je tu prisutno od 1830. godine - kaže Tihomir Batalo, ravnatelj Osnovne škole Ante Starčevića u Rešetarima nadomak Nove Gradiške. Lani je u školi bilo 194 učenika, sada ih je 180, pri čemu je dugi niz godina broj djece bio stabilnih 300-tinjak, pa do maksimuma od 410, doduše 1967. godine, navodi Batalo. Problem vidi u sve češćim kombinacijama razreda, dakle, učenici u dobi od prvog do četvrtog na nastavi u istome razredu.

- Kao roditelj, upitao bih se kakvi su uvjeti obrazovanja u kombiniranim razredima. Ostaje opcija ili to ili prijevoz djeteta u udaljeniju školu s boljim uvjetima - kaže.

Prognoze opstanka malih škola iznimno su loše i u okolici Zadra, na otocima, ali i u srednje velikim gradovima.