Ljudi svake godine izvuku 50 milijardi tona pijeska i šljunka, pokazuje istraživanju UN-a. Ta količina pijeska bila bi dovoljna za izgradnju zida visine 27 metara i širine 27 metara oko planeta. Pijesak je nakon vode najviše iskorištavan resurs. No za razliku od vode, vlade i industrija ne priznaju je kao ključni strateški resurs, nešto što se, kažu u UN-u, mora promijeniti i to brzo.

Izvješće UN-a daje razloge za bolje praćenje lanaca vađenja i opskrbe, stvaranje mjera za kompenzaciju povezanog gubitka životinjskih i biljnih vrsta, te navodi neravnomjerne društvene i ekonomske učinke iskopavanja pijeska.

S obzirom na opseg i rastuću svijest o ljudskom oslanjanju na pijesak, od građevinarstva do IT proizvodnje i brojnih drugih sektora u procvatu, istraživači su rekli da je hitno potrebna temeljna promjena u razumijevanju i vrednovanju pijeska.

-Ako naš razvoj ovisi o pijesku, trebalo bi ga prepoznati kao strateški materijal- rekao je Pascal Peduzzi, direktor Globalne baze podataka o resursima Programa UN-a za okoliš i glavni autor izvješća.

Vađenje pijeska ima više različitih oblika, od jaružanja jezera i rijeka do raznih vrsta kopnenog rudarstva i drobljenja stijena, a provode ga velike tvrtke, kao i pojedinci sa samo rudimentarnim alatima. Trenutna stopa aktivnosti daleko nadmašuje onu kojom se prirodne rezerve pijeska mogu obnoviti.

Međunarodni standard o ekstrakciji potreban je, navodi se u izvješću, ako se materijal želi učinkovito regulirati i upravljati njime pravedno. Preporučuje se uspostava pravnog okvira za vlasništvo mineralnih agregata.

-Cilj je da se pijesak tretira kao i ostale mineralne robe - bilo da se radi o mineralnim naslagama, vodi, nafti ili plinu. Sve su one regulirane od lokalne do nacionalne razine, Takva regulacija nedostaje kada je u pitanju pijesak- rekao je dr. Chris Hackney, istraživač na Sveučilište Newcastle i jedan od autora izvješća.

Nedostatak upravljanja do sada je stvorio informativnu crnu rupu oko procesa nabave i korištenja pijeska. Globalna informacijska mreža agregata procjenjuje da je proizvodnja agregata porasla za 4,9% u prošloj godini s 42,2 milijarde tona u 2020. na 44,3 milijarde tona u 2021. No u izvješću UN-a je navedeno: “Globalno, baza opskrbe pijeskom nije poznata i samo su procjene proizvodnje agregata dostupno."

U međuvremenu, prekomjerno vađenje pijeska dovodi do gubitka biološke raznolikosti, pogoršava rizik od poplava uklanjajući prirodne prepreke olujnim udarima kao što su dine, utječe na egzistenciju ribarskih zajednica, pa čak i potiče vojne sukobe.

Nova istraživanja sugeriraju da je više od 1000 ugroženih vrsta životinja i biljaka s "crvenog popisa" pogođeno vađenjem pijeska i šljunka , a smatra se da se ta brojka proteže na ukupno 24 000 vrsta. Ipak, nedostatak formalnog priznanja znači da pijesak "pada u sivu zonu političkih i zakonodavnih okvira u mnogim zemljama.

Očekuje se da će apetit za pijeskom znatno porasti tijekom narednih godina. Primjerice, procijenjeno je kako je više od 400 ljudi u Indiji – uključujući vladine dužnosnike – umrlo u nasilju i nesrećama povezanim s iskopavanjem pijeska od 2020. godine. U vijetnamskoj delti Mekonga, pak, koja je inače zakonom podložna regulaciji, ilegalno vađenje pijeska navodno se povećalo tijekom pandemije, no vlast je prioritizirala druge probleme.

Nastavno na pitanje o regulaciji, treba podsjetiti kako se u Rezoluciji EU parlamenta od 15. siječnja 2020. o europskom zelenom planu poziva se na ambiciozan novi akcijski plan za kružno gospodarstvo, čiji cilj mora biti smanjenje ukupnog ekološkog i resursnog otiska proizvodnje i potrošnje u EU-u uz pružanje snažnih poticaja za inovacije, održivo poslovanje i tržišta za klimatski neutralne i netoksične kružne proizvode. U njemu se naglašava snažna sinergija između djelovanja u području klime i kružnog gospodarstva, posebno u energetski intenzivnim industrijama i industrijama s visokim emisijama ugljika, te se poziva na utvrđivanje cilja na razini EU-a u pogledu učinkovitosti resursa.