Gotovo dvije trećine od stotina vrsta mekušaca koje žive u dubokim morima u opasnosti su od izumiranja, pokazuje novo istraživanje koje je vodilo Sveučilište Queen's u Belfastu. Čak 184 vrste mekušaca koje žive oko hidrotermalnih izvora dodane su na globalni crveni popis ugroženih vrsta, koji je sastavila Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN). Istraživači su proučavali samo mekušce koji žive blizu hidrotermalnih izvora, no sličnu sudbinu predviđaju i za rakove, kao i ostale vrste koje se oslanjaju na takve otvore.

Hidrotermalni otvori nalaze se blizu oceanskih hrptova. Posljedica su pomicanja tektonskih ploča. Ispuštaju jedan dio unutrašnje topline Zemlje. Djeluju kao prirodni vodovodni sustavi, prenoseći toplinu i kemikalije iz Zemljine unutrašnjosti u masivne gejzire, a također pomažu u regulaciji kemije oceana. Pritom se na pukotinama nakupljaju goleme – i vrijedne – mineralne naslage. Njihova toplina, na inače hladnom morskom dnu, također ih čini žarištima biološke raznolikosti, nalik koraljnim grebenima ili tropskim prašumama. Neke tvrtke ili države posvetile su se komercijalnom iskorištavanju tih vrućih otvora, da im posluže za eksploataciju ruda.

Više od 80% oceana ostaje nemapirano, neopaženo i neistraženo, a vlada, grupe civilnog društva i znanstvenici sve više se protive dubokomorskom rudarstvu, koji kažu da dovodi do neizbježnog gubitka bioraznolikosti mora.

-Vrste koje smo proučavali iznimno se oslanjaju na jedinstveni ekosustav hidrotermalnih izvora za svoj opstanak. Ako tvrtke za dubokomorsko rudarenje žele sve metale koji se stvaraju na otvorima, uklonile bi sva staništa za mnoge vrste. A te vrste nemaju kamo drugdje otići- rekla je Elin Thomas, glavna istraživačica na projektu.

U svijetu postoji najmanje 600 poznatih hidrotermalnih izvora, na dubinama od 2000-4000 metara, a svaki je veličine trećine nogometnog igrališta. Od 184 procijenjene vrste, 62% je navedeno kao ugroženo, mnoge u teritorijalnim vodama zemalja koje su dale dozvole za dubokomorsko rudarenje, kao što su Japan i Papua Nova Gvineja. Samo je 25 vrsta u potpunosti zaštićeno od dubokomorskog rudarenja lokalnim mjerama očuvanja.

Prijetnja izumiranjem bila je najgora u Indijskom oceanu, gdje je svaka vrsta navedena kao ugrožena, a 60% kao kritično ugroženo, ali gdje se rudarenje i dalje nastavlja pod blagosolovom UN-ove Međunarodne uprave za morsko dno (ISA).

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030 naglašava da se mora utvrditi jasna definicija stroge zaštite; te ističe zaključke o bioraznolikosti od 16. listopada 2020. u kojima se naglašava da se u okviru strože zaštite mogu dozvoliti određene ljudske aktivnosti koje su usklađene s ciljevima očuvanja zaštićenog područja. Parlament smatra da ljudske aktivnosti usklađene s ciljevima zaštite ili koje čak pozitivno doprinose bioraznolikosti trebaju biti dopuštene u područjima pod strogom zaštitom, te poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama razjasni koje se vrste ljudskih aktivnosti potencijalno mogu smatrati dopuštenima pod strogim statusom zaštite kada se prirodni procesi u osnovi ne remete i ako su u skladu s ekološkim zahtjevima tih područja, i to na temelju procjene svakog pojedinačnog slučaja koja se temelji na najboljim dostupnim znanstvenim spoznajama;