Europska mesna industrija vrijedna je milijarde eura i zapošljava oko milijun ljudi. No sindikati procjenjuju kako je tisuće radnika u zemljama EU zaposleno putem kooperanata i agencija, te zarađuju 40 do 50% manje od zaposlenih u istim tvornicama.

Novinari Guardiana razgovarali su s s dužnosnicima, stručnjacima za rad i radnicima, koji su otkrili kako se industrija diljem Europe-uključujući i Veliku Britaniju-oslanjala i oslanja na vanjsku radnu snagu, s dvoslojnim sustavom zapošljavanja.

"Cijeli je sustav uistinu pokvaren, Poslodavci koriste svaki način da izbjegnu odgovornost prema radnicima", izjavila je Nora Labo, sindikalna dužnosnica u Irskoj koja je prošle godine govorila pred irskim parlamentom o tvornicama mesa i "beskrupuloznoj praksi" nekih uključenih agencija.

Guardian tvrdi kako nesigurni radnici često imaju nedefinirano radno vrijeme, lažne. tj. protuzakonite statuse o samozaposlenju, bez prava na bolovanja. Radnici često ne govore jezik u zemlji gdje rade i stoga teško razumijevaju svoje ugovore i zakonska prava.

"Mogu vas smjesta otpustiti i možete izgubiti sve", rekao je jedan rumunjski radnik u Nizozemskoj.

U Nizozemskoj - jednom od najvećih europskih izvoznika mesa vrijednom gotovo devet milijardi eura prošle godine - inspekcija rada je utvrdila kako migranti, koji su zaposleni putem ilegalnih i nesigurnih ugovora, čine do 90% radne snage. Britanske tvornice za preradu mesa bore se s manjkom radnika dok se pripremaju za Božić, budući da su se mnogi istočnoeuropski radnici zaposleni u tom sektoru vratili u svoje zemlje tijekom pandemije. Sindikati predviđaju da će korištenje rada agenata i migranata s podizvođačima postati sve češće budući da lokalno stanovništvo ne želi raditi u tvornicama mesa.

"Bez imalo sumnje, agencije i poslovi podizvođača trebali bi biti zabranjeni", rekla je Bev Clarkson iz sindikata Unite Union, koji traže zabranu korištenja usluga radnika u tvornicama mesa diljem Europe.

"Diljem Europe sloboda kretanja radnika zloupotrijebljena je. Poslodavci su smanjili plaće dovodeći radnike iz zemalja u kojima su plaće niže, a sustavi socijalne sigurnosti slabi, a to nije prihvatljivo. Princip iste plaće za isti posao na istom mjestu mora se podržati u cijeloj Europi", rekao je Özlem Alev Demirel, europarlamentarac iz njemačke stranke Die Linke.

Kako su se ekonomije zemalja poput Poljske poboljšavale, a potreba za obnovljivim izvorom jeftine radne snage rasla, potraga se proširila po cijelom svijetu na zemlje poput Ukrajine, Bjelorusije, Kazahstana, Vijetnama, Filipina, Timor-Lestea, Gruzije, Indije, Kine i Armenije.

Rumunjske agencije tako sada dovode radnike iz južne Azije, posebno iz Nepala i Šri Lanke. Njihove vize ovise o poslovima koje dobiju; ako dobiju otkaz, postaju ilegalni imigranti. "U Rumunjskoj zlostavljamo nepalske radnike na isti način na koji su Rumunji zlostavljani drugdje",zaključila je Nora Labo.