Sresti polarnog medvjeda na periferiji sela Ryrkajpij postao je gotovo uobičajen događaj za stanovnike tog ruskog ruralnog područja, smještenog na na obalama Arktičkog oceana.

Posljednjih godina potraga za hranom sve češće polarne medvjede dovode do naseljenih područja i bliskih kontakta s ljudima. Klimatske promjene zagrijavaju regiju, što dovodi do kasnog stvaranja ledenog pokrivača i ranog topljenja leda. Kako polarni medvjedi inače love morske životinje koje žive na ledenim plohama, tako su sada prisiljeni hranu pronaći na kopnu.

-Od 2000. godine u Čukotki (ruski autonomni okrug) povećao se broj medvjeda. Dolaze u sela, ponekad i njih desetak, tražeći hranu. To je zbog klimatskih promjena- kaže Yegor Verešagin, zamjenik šefa Odjela industrijske i poljoprivredne politike Čukotke.

-U jesen medvjedi dolaze do sela putem rijeka, a tijekom jesenskih oluja događa se da se mladunci izgube i onda krenu prema naseljima- dodao je Verešagin.

Video koji su izradili volonteri WWF-a i podržan od strane ekološke inicijative, Medvjeđa patrola, prikazuje medvjede kako šetaju ispred zgrada - samo nekoliko stotina metara od naseljenog područja.

Prema Medvjeđoj patroli, 61 medvjed zalutao je u Ryrkaipi prošlog prosinca zbog neuobičajeno toplog vremena za ovo razdoblje. Da je led dovoljno jak, životinje bi već otišle u more u lov na tuljane i druga stvorenja. Ali zbog toplijeg vremena to za njih sada nije opcija.

-Gotovo svi medvjedi su mršavi. Među njima ima i odraslih i mladih životinja, a ima i ženki s mladuncima različite dobi- objašnjava voditeljica Medvjeđe patrole Tatjana Minenko.

Susret čovjeka i polarnog medvjeda obično uzrokuje probleme za obje strane, kažu ekolozi. Kako bi pomogli životinjama i zaštitili ljude, skupina volontera iz arktičkih sela patrolira područjem. Tjeraju odrasle medvjede kada se približe naseljima i pomažu mladunčadi koja se izgubi pronaći majke.

-Ljudi navečer ostaju kod kuće kako ne bi naišli na medvjede, dok volonteri patroliraju naseljem na motornim sanjkama- objašnjava Minenko.

Tijekom protekle dvije godine, ruska Federalna služba za nadzor prirodnih resursa zabilježila je 13 slučajeva interakcije polarnih medvjeda s ljudima. Zbog toga su tri medvjeda umrla, tri su uklonjena iz prirode, a u samo sedam slučajeva životinje su pobjegle.

- Za medvjeda naučiti biti u interakciji s ljudima nije problem. Ali situacija s fiziološkom prilagodbom sasvim je drugačija. Što je medvjed stariji, to su njegove vještine preživljavanja u prirodnom okruženju složenije- objašnjava Irina Vošanova, istraživačica u Moskovskom zoološkom vrtu.

Stručnjaci smatraju da je za uspješno držanje medvjeda podalje od naseljenih mjesta potrebno riješiti se odlagališta otpada te informirati stanovništvo o tome kako reagirati kada susretnu divlju životinju. Glavna stvar oko koje se svi slažu jest da treba spriječiti medvjede da jedu hranu koju ne mogu pronaći u divljini.

- Dođe malo mladunče medvjedića, sažališ ga se, želiš ga nahraniti, ali ljudska hrana za njega je smrtna presuda. Mladunče medvjeda naviknuti će se na hranu koju jedu ljudi, odrasti će, ojačati, razviti ovisnost, a onda stalno vrebati ljude u potrazi za hranom. Ako se tako počnu ponašati, medvjedi će morati biti ubijeni- objašnjava koordinatorica arktičkih vrsta za WWF Rusija Varvara Semenova.

Pri WWF-u vjeruju da bi rješenje za ovaj problem moglo biti stvaranje prirodnih hranilišta koristeći hranu koju su za sobom ostavili morževi, još jedni stanovnici regije.

-Nedavno smo uspjeli zadržati medvjedića na prirodnoj hrani. Ophodnja iz Medvjeđe patrole pomogla mu je da jede hranu iz prirode, zaštitili su ga i nakon nekoliko mjeseci ovaj medvjedić je otišao i bio je spreman da sam lovi- kaže Semenova.

Stručnjaci još nemaju dovoljno informacija da bi dali konačno ocjenu o uspješnosti strategije, ali prvi rezultati obećavaju.

Arktička lisica, europska minka, sredozemna medvjedica, sjevernoatlantski desni kit i polarni medvjed trenutačno su među najugroženijim sisavcima u Europi.

Kako bi sačuvao ugrožene vrste, Parlament je usvojio svoje stajalište o „Strategiji EU-a za biološku raznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote“ koja se bavi glavnim pokretačima gubitka biološke raznolikosti i postavljanjem pravno obvezujućih ciljeva.