Unatoč usporavanju ekonomije za vrijeme pandemije, ledenjaci se nastavljaju topiti rekordnom brzinom, razina mora najveća je u povijesti, a koncentracije ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida u Zemljinoj atmosferi nikada nisu bile toliko guste, pokazuje posljednje istraživanje.

”Zabrinut sam. Mislim da je važno da što više ljudi vidi te podatke ”, izjavio je William J. Ripple, profesor ekologije na Sveučilištu Oregon State i koautor spomenutog znanstvenog rada. “Moj zaključak je da, upozorenjima unatoč, i dalje ne mijenjamo način na koji živimo. Business as usual više ne može biti moto Zapada“, dodaje Ripple.

Temperature kopna i površine mora u pojedinim su područjima 2020. dosegle rekordne visine, a kiselost oceana bila je na najvišoj razini zabilježenoj u sedam godina. Poznato je da kombinacija kiselosti i topline izbjeljuje toplovodne koraljne grebene. Postoje i strahovi da bi se uskoro mogla doseći "prekretnica", iza koje bi se započeta devastacija morskog ekosustava teško mogla preokrenuti.

Ono što je najviše zabrinulo znanstvenike, a što je istaknuto i u radu, jest koliko su smanjenje potrošnje energije i redukcija štetnih aktivnosti, koje su se dogodile za vrijeme pandemije, zapravo imale malo pozitivnog utjecaja na zaustavljanje klimatskih promjena.

"Ogromne promjene u ponašanju ljudi, koje su se očitovale u smanjenju potrošnje energije, imale su tek minimalan učinak za dobrobit Planeta. U ovoj fazi moramo razmišljati o velikim transformativnim promjenama, a mi smo još u eri fosilnih goriva", objasnio je Ripple.

Potrošnja energije nastalih iz fosilnih goriva pala je za vrijeme pandemije, no očekuje se da će globalna potrošnja energije iz ugljena ove godine doseći brojke i veće od onih prije 2020.

Ipak, neki rezultati istraživanja pružaju tračak nade. Očekuje se da će se ove godine potrošnja energije vjetra i sunca povećati za trećinu. Vrijednost globalnih subvencija za fosilna goriva pala je za više od 40 posto u 2020. u odnosu na prethodnu godinu. Autori ipak zaključuju kako razmjeri klimatskih akcija trenutno nisu dovoljni da bi se preokrenuli ključni trendovi koji izazivaju zabrinutost.

"Politike za borbu protiv klimatske krize trebale bi se pozabaviti njihovim glavnim uzrokom; prekomjernom eksploatacijom planeta", zaključio je Ripple.

S obzirom na EU-ovu obvezu povećanja klimatskih ambicija u skladu s Pariškim sporazumom, čelnici i čelnice EU-a potvrdili su u prosincu 2020. obvezujući cilj EU-a za domaće neto smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. u odnosu na 1990., što predstavlja znatno povećanje u odnosu na prethodni cilj EU-a da se emisije do 2030. smanje za 40 %.

U travnju 2021. Vijeće i Parlament postigli su privremeni dogovor o europskom propisu o klimi kojim se nastoji pružiti pravna osnova za cilj smanjenja emisija do 2030. Ministri i ministrice EU-a usvojili su taj dogovor u lipnju 2021.

S obzirom na važnost neovisnih znanstvenih savjeta i na temelju prijedloga Parlamenta, uspostavit će se Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene kako bi se pratio napredak i ocijenilo je li europska politika u skladu s tim ciljevima.