Kad slušate vijesti iz Europske komisije ili Parlamenta, često ćete čuti kako se spominje Europski zeleni plan. Koliko vam je taj pojam blizak? Znate li što sve donosi?

- Europski zeleni plan, objavljen 11. prosinca 2019., je nova strategija rasta EU! Ovo je činjenica koje često nismo svjesni, a koja će se značajno odraziti na naše živote u desetljećima koja dolaze. EU je donijela ovaj plan neposredno pred neočekivanu pandemiju zbog čega su mnoge njegove aktivnosti prošle neopaženo – kaže doc. dr. sc. Slađana Pavlinović Mršić, sunositeljica kolegija na diplomskim studijima ”Ekonomika okoliša” i “Turizam i okoliš” na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Razgovarali smo na temu zelene tranzicije, jednog od prioriteta Europske unije. Europska komisija predstavila je 11. prosinca 2019. Europski zeleni plan, uz koji bi Europa do 2050. trebala postati klimatski neutralna. Prije toga u studenom 2019. Parlament je proglasio klimatsku krizu tražeći od Komisije da u sve svoje prijedloge uključi ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C i da osigura znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova. U lipnju ove godine zastupnici Europskog parlamenta potvrdili su dogovor o klimatskoj neutralnosti do 2050. donoseći europski propis o klimi, kojim se politička predanost europskog zelenog plana klimatskoj neutralnosti EU-a do 2050. pretvara u obvezu.

Glavne značajke plana

Dr. Pavlinović Mršić osvrnula se na glavne značajke Europskog zelenog plana kojim je, kako kaže, predviđena tranzicija EU u gospodarstvo koje je moderno, te istodobno resursno učinkovito i konkurentno.

- Gospodarski rast bi se trebao razdvojiti od iskorištavanja resursa. Želi se dokinuti pozitivne neto emisije stakleničkih plinova do 2050. Plan se temelji na brojnim međunarodnim dogovorima poput Pariškog sporazuma na snazi od 2016. s ciljem ograničenja globalnog zagrijavanja na značajno ispod 2 °C, a još bolje ispod 1,5 °C, u odnosu na predindustrijsko razdoblje – pojašnjava te propituje zašto tek sad i hoće li Europski zeleni plan uspjeti.

- Trenutak objave Europskog zelenog plana u 2019. čini se kao vrlo zakašnjela reakcija jer su problem i definicija održivog razvoja poznati barem od 1987. kada je objavljen izvještaj Brundtland komisije koji je upozoravao na tragične posljedice postojećih obrazaca proizvodnje i potrošnje, odnosno ukazivao na potrebu transformacije gospodarstva. U tom izvještaju je postavljena definicija održivog razvoja kao razvoja koji zadovoljava potrebe sadašnjih generacija, a pri tome ne ugrožava mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe – kaže dr. Slađana Pavlinović Mršić.

Dodaje kako cilj postizanja istodobno i resursno učinkovitog i konkurentnog gospodarstva zapravo u sebi nosi određene proturječnosti.

- Uspjeh Europskog zelenog plana, kao i neuspjeh mnogih prethodnih političkih nastojanja leži upravo u njihovom rješavanju. Naime, zajednički prirodni resursi ili okolišna javna dobra su i tako slobodna i besplatna. Ulaganje napora u njihovu racionalniju upotrebu za poduzeće može predstavljati samo trošak koji se u konačnici može odraziti na smanjenje cjenovne konkurentnosti. Stoga, jedan od problema koji će administracija EU trebati uspješno riješiti jeste prikladno motiviranje poslovnih i drugih subjekata da racionaliziraju upotrebu okolišnih dobara – ističe naša sugovornica.

Kako 'prebaciti sustav'?

Sljedeći problem, navodi, jeste komplementarnost, odnosno kako prebaciti cijeli sustav na nove „zelene“ postavke.

- Ako se ne dosegne kritična masa subjekata koji su prešli na „zelene“ postavke, moguće je da se cijeli sustav na kraju vrati na staro. Iz tog razloga ovaj plan koristi termin tranzicija te su npr. Italija i Španjolska uspostavile ministarstva ekološke tranzicije. Jesmo li svjesni da se u narednom razdoblju očekuje korjenita promjena našeg stila života u svim segmentima, potrošačke navike, prijevoz? Koliko je vjerojatno da će se takve najavljene promjene doista i dogoditi? - ističe nadalje.

Također pojašnjava kako je Europski zeleni plan upravo postavljen kao nova strategija rasta jer se do sada pokazalo da djelomične ili površne promjene nisu bile uspješne. Događalo se, navodi, da različiti Odjeli Europske komisije djeluju proturječno, a sada Europski zeleni plan nalaže integraciju u sve politike EU.

- Tako se kao ishod velikog izazova pandemije iz Europskog zelenog plana iznjedrio Mehanizam za oporavak i otpornost (Uredba 2021/241) koji je integrirao potrebe oporavka od pandemije s potrebama digitalne i zelene tranzicije (pri čemu barem 37 posto sredstava treba doprinijeti zelenoj tranziciji) – kazuje dr.Pavlinović Mršić.

Dr. Slađana Pavlinović Mršić s Ekonomskog fakulteta u Splitu

Sasa Buric/Cropix

Od čega se sastoji Europski zeleni plan?

Europski zeleni plan obuhvaća djelovanje u sljedećim područjima: klimatska preobrazba; opskrba energijom koja će biti: čišća, sigurnija i cjenovno prihvatljiva; industrija koja će biti čista i zasnovana na kružnom gospodarstvu; izgradnja i obnova koja će biti resursno i energetski učinkovita; održiva i pametna mobilnost; strategija „od polja do stola“; očuvanje i obnova ekosustava i bioraznolikosti; nulta stopa onečišćenja.

- Gospodarstvo se želi transformirati na postavke kružnog gospodarstva gdje su gotovo svi resursi ponovno korišteni. Takve promjene zahtijevaju preobrazbu svih industrija i lanaca vrijednosti, a što se očekuje da će trajati i do 25 godina. Posebna pozornost je stavljena na energetski intenzivne sektore, a zbog čega su npr. osigurana dodatna sredstva za tranziciju gospodarstava Istarske i Sisačko-moslovačke županije na čiste tehnologije. Za rješavanje proturječnosti resursne učinkovitosti i konkretnosti velika očekivanja se polažu u digitalnu tehnologiju te u razvoj održivih proizvoda i kružni dizajn. EU će posebnu pozornost dati suzbijanju neodrživih praksi poput nepotrebnog dodavanja mikroplastike ili problema ograničenog vijeka trajanja proizvoda, ali i suzbijanje „greenwashinga“ odnosno lažnog predstavljanja praksi i aktivnosti kao zelenih ili okolišno održivih – pojašnjava dr. Pavlinović Mršić.

Također, trebale bi se povećati površine pod ekološkom poljoprivredom. Značajni napori će biti uloženi u pošumljavanje te u obnovu bioloških funkcija vodenih područja, poput riječnih korita ili obnova prirodne funkcije obale, a sve zbog povećanja javnih usluga koje osiguravaju ovi ekosustavi.

Dr. Slađana Pavlinović Mršić s Ekonomskog fakulteta u Splitu

Sasa Buric/Cropix

EU taksonomija

Naša sugovornica skreće pozornost i na održivo EU financiranje kao potporu Europskom zelenom planu. Godišnje je, kaže, do 2030. predviđeno 260 milijardi eura.

- EU izvori financiranja su sada usmjereni na Europski zeleni plan, a Europska investicijska banka je postala europska banka za klimu. Razmatra se uvođenje prekograničnog poreza na emisiju ugljika, te na nerecikliranu plastiku. Konačno, potiče se i primjena mehanizma dvostruke dividende, tako da se porezno rastereti rad, a opterete okolišno neodržive prakse.
Predviđena sredstva bi se koristila za financiranje okolišno održivih gospodarskih aktivnosti. Međutim, nameće se praktično pitanje kako odrediti je li neka aktivnost okolišno održiva ili nije. U tu svrhu je donesena Uredba 2020/852 o EU taksonomiji koja definira okolišno održive gospodarske aktivnosti u skladu sa šest okolišnih ciljeva – pojašnjava dr. Pavlinović Mršić.
Okolišni ciljevi su: ublažavanje klimatskih promjena; prilagodba klimatskim promjenama; održiva upotreba vodenih i morskih resursa; prijelaz na kružno gospodarstvo; sprečavanje i kontrola onečišćenja; obnova i zaštita bioraznolikosti i ekosustava.

EU taksonomija, pojašnjava, predstavlja preoblikovanje financijskih mehanizama tako da financijski sektor uzme u obzir klimatske rizike i druge utjecaje na okoliš. Služi za što detaljnije definiranje aktivnosti koje značajno doprinose jednom od šest ciljeva, a pri tome ne štete ostalima.

- Cijeli sustav je još uvijek u izradi, a slične indikatore izrađuju i druge zemlje, te međunarodne organizacije. Na temelju takvih pokazatelja bi održivo javno financiranje trebalo biti usmjereno na okolišno održive aktivnosti. Također, i privatni investitori bi u ovom smislu trebali biti potaknuti. Nadalje, osiguravajuće kuće i privatne financijske institucije mogu npr. rizike klimatskih promjena uzimati u obzir kada budu određivali visinu premija ili kada budu dodjeljivale svoja financijska sredstva – kaže dr. Pavlinović Mršić.

Povećanje konkurentnosti

Zamišljeno je, dodaje, da se kroz Europski zeleni plan zapravo poveća konkurentnost gospodarskih sektora koji su okolišno održivi, koji doprinose ublažavanju ili pak prilagodbi klimatskim promjenama i sl. Zahvaljujući povećanoj potražnji za takvih proizvodima/uslugama te inovacijama u takvim sektorima, takvi sektori bi trebali biti vidljiviji u ekonomskoj strukturi.

- U konačnici, EU se hvata u koštac s velikim izazovom rješavanja problema upravljanja javnim okolišnim dobrima oslanjajući se na inovacije i digitalnu tranziciju. Postavlja se pitanje kako uključiti privatni financijski sektor u financiranje okolišno održivih projekata i uključivanje dugoročnog klimatskog rizika, a što nameće određeno uplitanje javnih institucija. Međutim, s druge strane postoji bojazan da se zbog pretjerane regulacije izgube vrijednosti slobodnog tržišnog natjecanja.
Europski zeleni plan će uspjeti samo ako se dosljedno primjene načela okolišne održivosti te izbjegne „green washing“ što zahtjeva što detaljniju razradu EU taksonomije. Međutim, s druge strane postoji bojazan da prekompleksna taksonomija i procedure odvrate poduzetnike od korištenja održivih financijskih mehanizama – zaključuje doc. dr. sc. Slađana Pavlinović Mršić sa splitskog Ekonomskog fakulteta.