Europski sud pravde 28. listopada 2021. donio je povoljnu presudu u slučaju vezanom uz europskog hrčka, koja se odnosi na članak 12(1)(d) Direktive o staništima gdje se zahtijeva od država članica EU da poduzmu nužne mjere kako bi se uspostavilo sistem stroge zaštite životinjskih vrsta u njihovom staništu, naveden u Aneksu IV(a). Time se želi spriječiti „pogoršavanje ili uništavanje područja razmnožavanja ili odmaranja“, objavila je Udruga Biom.

Pojasnili su da je europski hrčak vrsta na koju se Aneks IV odnosi te da je ovaj slučaj nastavak na preliminarnu presudu donesenu u srpnju 2020. koja je ostavila neodgovorenim pitanje vezano uz interpretaciju termina „područja razmnožavanja“.

-Ova presuda ima i puno širu primjenu jer podrazumijeva nešto što je stručnoj javnosti odavno jasno: zaštita neke vrste se ne može provesti samo na lokaciji trenutnog prisustva već mora zahvaćati i cijelo područje koje je bitno za održavanje vrste na toj lokaciji, a isto tako zahvaćati i stanišno odgovarajuće lokacije na kojima je vrsta bila donedavno prisutna – izjavio je Ivan Budinski, stručni savjetnik za zaštitu prirode u Biomu pozdravljajući tu odluku.

Dodao je kako u Hrvatskoj imamo npr. slučajeve da studije utjecaja na okoliš uzimaju u obzir samo prisustvo baš u trenu izrade studije baš na samoj lokaciji zahvata dok se prisutnost u bližoj okolici ili sasvim nedavnoj prošlosti zanemaruje.

-Takav pristup omogućuje investitorima da provode studije utjecaja na okoliš u razdobljima smanjene brojnosti i/ili areala vrste, odnosno da koriste prirodne ili antropogeno uzrokovane fluktuacije brojnosti vrste da bi realizirali zahvate na područjima gdje to inače ne bi bilo moguće. Udruga Biom pozdravlja ovu odluku jer je stručno utemeljena i poštuje smisao legislative zaštite prirode – istaknuo je Budinski.

U Udruzi Biom pojasnili su kako je Europski sud pravde utvrdio da se termin „područje razmnožavanja“ kako je naveden u članku 12(1)(d) Direktive o staništima treba interpretirati široko. Ovaj termin ne pokriva, kaže sud, samo područja razmnožavanja pojedinih primjeraka strogo zaštićenih vrsta (u ovom slučaju europskog hrčka), nego i okoliša tog područja koji je potreban da bi se vrsta uspješno razmnožavala.

Također, pojam pokriva i mjesta razmnožavanja koja više nisu nastanjena, ali „gdje je dovoljno velika vjerojatnost da će se te životinjske vrste vratiti na ta mjesta“.

Također su naveli kako je ova odluka identična onoj koju je Sud donio u odnosu na zaštitu „područja odmaranja“ u svojoj prethodnoj odluci u ovom slučaju.

Sud je također pojasnio što je mislio s pojmovima „pogoršavanje“ – progresivno opadanje ekološke funkcionalnosti područja razmnožavanja ili odmaranja, i „uništavanje“ – totalni gubitak ekološke funkcionalnosti područja razmnožavanja ili odmaranja, objavila je Udruga Biom.

Dodajmo kako je Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. jedna od ključnih inicijativa europskog zelenog plana, koja bi sa Strategijom „od polja do stola” i zajedno s drugim politikama, trebala oblikovati promjenu kako bi se zaštitila priroda i očuvali staništa i vrste.

To je navedeno u rezoluciji Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. – Vraćanje prirode u naše živote, kao i ocjena kako priroda propada brzinom i u razmjerima koji su dosad neviđeni u ljudskoj povijesti. Procjenjuje se da je u svijetu milijun vrsta izloženo riziku od izumiranja, a samo 23 posto vrsta i 16 posto staništa iz direktiva EU-a o prirodi ima povoljan status.

Parlament podsjeća podsjeća na obvezu da se spriječi pogoršanje trendova očuvanja i stanja svih zaštićenih staništa i vrsta do 2030. te da se osigura da na razini država članica barem 30 posto vrsta i staništa koja trenutno nemaju povoljan status bude u toj kategoriji ili pokazuje snažan pozitivan trend. Smatra, međutim, da bi trebalo što prije postići povoljno stanje očuvanosti za sve zaštićene vrste i staništa u skladu s Direktivom o pticama i Direktivom o staništima te naglašava da postoje obveze da se spriječi propadanje vrsta. Ujedno poziva Komisiju da, zajedno s Europskom agencijom za okoliš, odredi jasnu referentnu vrijednost kako bi se osiguralo usklađeno i redovito izvještavanje i otklonili nedostaci u trenutnoj metodologiji za procjenu trendova.