“Sinjsko polje, 6190 ha plodnog tla koje natapa rijeka Cetina, vrijedan je lokalni i nacionalni resurs. Međutim, potrebni su određeni agrotehnički i meliorativni zahvati kako bi se bolje iskoristili njegovi prirodni potencijali”, piše Marko Cvrlje, u svom prvom popularnom znanstvenom članku objavljenom na stranicama udruge za razvoj održive zajednice ljudi i prirode Permakultura Dalmacija.

Marko živi u Sinju, po struci je diplomirani ekonomist, a zeleno je boja njegovog života. Zaljubljenik je u prirodu i njezinom se zaštitom bavi volonterski, aktivistički i profesionalno. Osim što je član Udruge Permakultura Dalmacija, volontirao je u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja i raznim planinarskim društvima, a nekoliko posljednjih godina najviše je angažiran u Udruzi BIOM koja se bavi zaštitom prirode.

Potencijal Sinjskog Polja

Koji su to zahvati nužni za bolje korištenje potencijala Sinjskog polja? U svom radu, temeljenom na razgovorima sa stručnjacima i istraživanju literature, Marko Cvrlje ukazuje na potrebu podizanja vjetrozaštitnih pojaseva, koji se formiraju sadnjom drveća, a važna su stavka za revitalizaciju Sinjskog polja.

Pojašnjava kako je njihova uloga u poljoprivrednoj proizvodnji i okolišu višestruka.

– Oni predstavljaju prepreku vjetrovima te time štite biljke od fizičkog oštećenja, a tlo od isušivanja, gubitka organske tvari i hranjiva erozijom. Također djeluju kao zvučna barijera, filtriraju prašinu iz zraka, upijaju CO2 iz atmosfere te povećavaju estetsku vrijednost krajobraza. Nadalje, reguliraju mikroklimu i temperaturu tla, smanjuju isparavanje vode iz irigacijskih kanala i štite ih od zasipanja nanesenim tlom. Osim na biljke, povoljnija mikroklima ima pozitivan učinak na poljoprivrednike, domaće i divlje životinje te sve ostale koji koriste polja za rekreativne, turističke i druge aktivnosti – ističe Cvrlje.

Izdvojio je i više primjera vjetrozaštitnih pojaseva koji su ostvarili značajne pozitivne rezultate u raznim dijelovima svijeta. Među njima su primjeri zabilježeni u stepama Rusije pedesetih godina prošlog stoljeća gdje je znatno poboljšana kvaliteta tla, potom područje Velike Ravnice u SAD-u, koje je tridesetih godina 20. stoljeća bilo pogođeno pješčanim olujama, a uspostavljanje pojasa od 220 milijuna stabala rezultiralo je oporavkom i danas je to područje jedna od najvećih svjetskih žitnica.

Također istraživanja su, kazuje autor, pokazala kako su u području mediteranske klime, kulture koje su rasle uz vjetrozaštitni pojas imale osjetno veći prinos, za čak 80 do 200 posto.

Bioraznolikost

Isto tako jedno drugo globalno istraživanje sredinom 80-tih godina 20. stoljeća pokazalo je kako je sadnja drveća kao vjetrozaštitnih pojaseva doprinijela većem prinosu žitarica, primjerice kod ozime pšenice za 23 posto, soje 15 posto i kukuruza 12 posto.

- Vjetrozaštitni pojasevi doprinose i bioraznolikosti. Što je bioraznolikost veća, ekosustav je stabilniji i otporniji na stres i promjene. Na primjeru Sinjskoga polja, podizanjem vjetrozaštitnog pojasa možemo očekivati povratak i povećanje populacije određenih ptica (npr. zlatovrana i škanjac) koje reguliraju „štetnike“ (skakavce, miševe, voluharice, itd.) na poljoprivrednim kulturama – ocjenjuje Marko Cvrlje.

Je li došlo vrijeme da se u Sinjskom polju podignu vjetrozaštitni pojasevi? I to ponovno jer već su bila dva pokušaja, jedan 50-tih, drugi 90-tih godina prošlog stoljeća. Kako navodi Marko Cvrlje, u razdoblju od 1951. do 1961. zasađeno je više od 42.000 sadnica hibridne topole te je podignut drvored u dužini od 140 km. Onda se dogodila bespravna sječa koja se intenzivirala početkom devedesetih godina. Danas su ostali tek rijetki primjerci topola u Sinjskom polju.

- Drugi pokušaj podizanja vjetrozaštite je pokrenut 1992. godine od strane Javnog vodoprivrednog poduzeća „Cetina“ uz podršku prof. dr. sc. Ante Tomaševića, Sinjanina sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Do 1995. godine je posađeno 11.000 sadnica petnaestak različitih vrsta drveća (arizonski čempres, obični čempres, crna joha, crni bor, koštela, hrast lužnjak, itd.) Nažalost, opet je došao do izražaja divljački odnos čovjeka prema prirodi – ističe autor.

Ublažavanje klimatskih promjena

Nakon brojnih pozitivnih reakcija na članak i podrške koja mu je upućena preko društvenih mreža, pitamo Marka očekuje li da bi se ipak nešto moglo promijeniti i da bi potencijali Sinjskog polja, novom sadnjom drveća za vjetrozaštitne pojaseve, mogli biti bolje iskorišteni, a sve radi dobrobiti ljudi i očuvanja planeta.

- Ljudima se svidio članak budući sam pokušao jednostavnim rječnikom opisati tematiku te osvijestiti važnost drveća, a da to sve bude znanstveno argumentirano. Međutim, još je važnije da koristi ovog projekta osvijeste vlasti i nadležne službe koje bi mogle pokrenuti njegovu realizaciju - kaže Marko Cvrlje.

Dodaje kako su klimatske promjene jedan od najvećih izazova za čovječanstvo, a vjetrozaštitni pojas je metoda ublažavanja njezinih posljedica.

- Nažalost, još nismo dovoljno svjesni da su direktna prijetnja našem opstanku te da moramo maksimalno angažirati naše resurse u slične "zelene" projekte i edukaciju javnosti, ali i na individualnom planu napraviti promjene u vidu naših potrošačkih sklonosti, prehrane, sustava vrijednosti i slično. Nemamo plan(et) B - ističe Marko Cvrlje.

U prilog promjene i sadnje drveća zasigurno idu i ambiciozni ciljevi Europske unije koja je zacrtala do 2050. postati klimatski neutralna. Tako je Strategijom EU-a o bioraznolikosti do 2030., koja je temeljni dio Europskog zelenog plana, predviđeno zasaditi 3 milijarde stabala prema ekološkim načelima.

Također na tom tragu valja reći kako su eurozastupnici nedavno, 20. travnja, postigli neformalni sporazum s državama članicama o novom EU zakonu o klimi. Cilj je smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2030. za 55 posto, u odnosu na sadašnjih 40 posto u usporedbi s razinama iz 1990.