Žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera Royle) jednogodišnja je biljka koja može narasti do 2,5 m u visinu i ima značajan negativni utjecaj na bioraznolikost područja u koja se unese zbog čega je 1. kolovoza 2017. uvrštena na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji. Do 5. siječnja 2022. godine otvoreno je e-savjetovanje koje je pokrenulo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja o Planu upravljanja žljezdastim nedirkom.

Invazivne strane vrste, među koje spada i žljezdasti nedirak, jedan su od pet glavnih izravnih uzročnika promjena u prirodi, koje se i mjerama Strategije EU za bioraznolikost do 2030. mora na odgovarajući način obuhvatiti. Kada su u lipnju 2021. usvojili tu strategiju, zastupnici Europskog parlamenta izrazili su zabrinutost zbog činjenice da invazivne strane vrste već predstavljaju ozbiljnu opasnost za okoliš, nanošenjem nepovratne štete zaštićenim područjima i njihovoj bioraznolikosti, što dodatno pogoršavaju klimatske promjene.

Na razini EU ključni zakonodavni dokument koji regulira ovu problematiku je Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta.
Uredbom se utvrđuju pravila kojima se želi smanjiti na najmanju moguću mjeru i ublažiti nepovoljne učinke invazivnih stranih vrsta na bioraznolikost i ekosustave EU-a, kao i na zdravlje ljudi i gospodarstvo.

Kako je navedeno u Nacrtu Plana upravljanja, žljezdasti nedirak izvorno se prostire podnožjem Himalaje, od sjeverozapadnog Pakistana do sjeverne Indije. U Europu je unesen u 19. stoljeću kao ukrasna biljka te se zbog ljepote cvjetova širila sadnjom po vrtovima, a dodatno su širenju doprinijeli i pčelari koji vrstu koriste za ispašu pčela.

Prema trenutno dostupnim saznanjima, precizni nalazi vrste s detaljnim dodatnim informacijama o lokaciji u Hrvatskoj su zabilježeni u 10 županija: Virovitičko-podravskoj, Sisačko-moslavačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Međimurskoj, Varaždinskoj, Krapinsko-zagorskoj, Zagrebačkoj, Gradu Zagrebu, Karlovačkoj te Primorsko-goranskoj županiji.

Najčešće se pojavljuje uz obale vodotoka, u poplavnim šumama, uz rubove šuma gdje može stvarati guste monokulture i usporiti spontano obnavljanje poplavnih šuma. Krajem jeseni odumire čime područje na kojem je raslo ostaje golo i podložno eroziji. Biljne vrste koje rastu na sličnim staništima, kako je pojašnjeno, često nemaju dovoljno prostora za rast zbog žljezdastog nedirka koji, osim zauzimanjem prostora i staništa, istiskuje zavičajne biljke i time što svojim cvjetovima bogatim nektarom privlači mnogo više oprašivača. Uočeno je da žljezdasti nedirak smanjuje raznolikost zavičajnih biljnih vrsta za 25 posto na područjima na kojima stvara monokulture.

S obzirom da je žljezdasti nedirak prepoznat u Europskoj uniji kao vrsta koja izaziva zabrinutost postoje ograničenja poput zabrane uvoza, prodaje, uvođenja u prirodu i uzgoja. Obveza država članica je provoditi mjere upravljanja tom vrstom, s obzirom na to da je široko rasprostranjena i više ju nije moguće iskorijeniti.

Plan upravljanja žljezdastim nedirkom određuje okvir za upravljanje populacijama te invazivne strane vrste. Osim što se izradom Plana upravljanja žljezdastim nedirkom pridonosi provedbi odredbi iz Uredbe (EU) br. 1143/2014, uklanjanjem i edukacijom sprječava se daljnje unošenje i širenje ove vrste na nova područja te se kontroliraju ili iskorjenjuju populacije na onim područjima na kojima je vrsta već prisutna, navedeno je u Nacrtu plana koji je izrađen u sklopu projekta “Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta“, financiranog iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.- 2020.