Cijenjena psihologinja Nataša Jokić-Begić objašnjava zašto je poželjno biti prosječan

Još malo brojimo do najuzbudljivijeg vikenda u godini - Weekenda.17, koji ove godine donosi još bolje, zanimljivije i veće izdanje HR.Weekenda. Kako će teme iz područja psihoterapije ove godine HR.Weekend odmaknuti od klasičnih predavanja o businessu i ljudskim potencijama te posjetiteljima donijeti nove i modernije interdiciplinarne teme, prof. dr.sc. Nataša Jokić-Begić tu je da nas sve odmakne od klasičnih „moranja“ i vratiti u svijet gdje je i prosječnost ok.

Prosječnost je ok?

„U rječniku je pojam ‘prosječan‘ definiran kao ‘onaj koji se po svojim svojstvima ili obilježjima ne ističe; običan, kao većina‘, a kada se pročita ovako napisana definicija postaje još jasnije koliko nas je vrijednosni sustav u kojemu živimo uvjerio kako je nedostatno biti običan i ne isticati se. Umjesto da mislimo kako je ugodno biti kao većina“.

Ovo su riječi kojima je prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić, inače voditeljica Poslijediplomskog specijalističkog studija kliničke psihologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te licencirana kognitivno-bihevioralna terapeutkinja. Ako krenemo dalje istraživati činjenice o prosječnosti, doći ćemo do spoznaje da je većina ljudi upravo prosječna te kako je samo tri posto onih koji su po nekoj svojoj osobini iznadprosječni. No zašto onda svi težimo iznad prosječnosti? Zašto tjeramo 97 posto ljudi da čine sve kako bi ušli u onih tri posto — u tri posto u kojih stane točno toliko i niti jedan više? I što time dobivamo?

Prof. dr. sc. Nataša Jokić-Begić ističe kako nam je norma i težnja ka iznadprosječnosti nametnuta još od malena, kada su nam govorili kako moramo biti najbolja verzija sebe, kada još nismo ni znali što su decimale, ali smo znali da je 5.0 nešto dobro, nešto čemu trebamo težiti. I dok je za društvo takav mindset odličan, „jer imamo ogromnu količinu ljudi koja se bori, stremi ciljevima, natječe se…za pojedinca je to strašno teško“. Dakle, dolazimo do odgovara na pitanje „I što time dobivamo?“. Dobivamo 97 posto ljudi koji su nesretni te sve više ljudi koji prolaze kroz krizu mentalnog zdravlja, dok se trude postići iznad prosječnost.

„Implicitni imperativ 5.0. se prenosi na sve aspekte života. Problem nastaje kada se u nekom aspektu života ne dosegne taj imaginarni kriterij. Tada neke ljude preplavi silan osjećaj manje vrijednosti koji je praćen tjeskobom. Zabrinjavajuće je da se sve više mladih ljudi bori s vjerovanjem da nisu dovoljno dobri zato jer nisu najbolji“, istaknula je prof. dr. sc. Jokić-Begić te dodala „ako prosječnost doživimo kao sklad, a ona to jest, onda je prihvatljiva sama po sebi. Biti psihički i tjelesno prosječan nosi sa sobom više zdravlja, sretniji i kvalitetniji život“.

U borbi protiv izvrsnosti

Treba naglasiti kako natprosječnost nije loša, već je dar koji ima svoju cijenu. Dar koji ne trebamo nametati svima. No, kako da se izborimo od pritiska okoline, ali i od samih sebe, te kako da stanemo na kraj svim našim „moranjima“?

„Otpornost na pritiske je individualna, ali općenito bismo mogli reći da su mlađi ljudi manje otporni od starijih. Zato je odgovornost starijih da kad uoče anomaliju u društvu, a ovoliko stremljenje „izvrsnosti“ jest anomalija koja već ima svoje posljedice kroz narušeno mentalno zdravlje, na to i upozore“, odgovorila nam je prof. dr. sc. Jokić-Begić, ujedno i predsjednica međunarodnog udruženja za istraživanje stresa, traume, anksioznosti i otpornosti (The Stress, Trauma, Anxiety, and Resilience Society - STAR Society). Iako se često šali kako je „u džihadu protiv izvrsnosti“, prof. dr. sc. Jokić-Begić svoj je rad na poslijediplomskom studiju kliničke psihologije usmjerila upravo edukaciji mladih generacija psihologa, čije će znanje i rad utjecati na buduće naraštaje.

Odredite dva do tri područja u životu u kojima želite biti najbolji

Za kraj na pitanje što bi preporučila mladim ljudima koji osjećaju pritiske „moranja“, prof. dr. sc. Jokić-Begić odgovara: „Pitajte se što biste željeli svome djetetu. Uvjerena sam da ćete odgovoriti zdravlje i sreću. Točka. Pri tome znate da je oboje krhko, da će život donijeti i bolesti i nesreće i probleme i patnju i da neće biti lagano. Pa trebamo li sebi nametati još stresa, nesreće, tjeskobe i tuge s „moranjima“? Neka „moranja“ nećemo moći izbjeći, a neka će biti čak i željena, ali nemojte da ih je previše. Odredite dva do tri područja u životu u kojima želite biti najbolji što možete, u kojima želite biti protagonist, u kojima ćete davati najviše od sebe, za koja ćete „ginuti“, koja ćete htjeti da vam pišu na grobnom kamenu. A u ostalim područjima smijete dobiti 3 jer to znači da ste obavili dovoljno dobro“.

Sve o ovoj sveprisutnoj temi te još više o istraživanjima o stresu, traumi, anksioznosti i otpornosti poslušajte na HR.Weekendu od 19. do 22. rujna u Rovinju, a informacije o novom, većem i još boljem izdanju HR.Weekenda možete pronaći ovdje, ali i na profilima društvenih mreža Instagram, LinkedIn i Facebook.