Kao roditelji često se nađemo u situaciji u kojoj se pitamo kako postupiti na najbolji mogući način. Želimo najbolje svom djetetu, ali nekad ni sami ne znamo što to točno znači. U želji da pomognemo roditeljima na njihovom putu u odgoju novog ljudskog bića, na temelju višegodišnje prakse u radu s djecom jasličke i vrtićke dobi, osmislili smo niz tematskih predavanja tijekom kojih ćemo prikazati svoj pedagoški pogled na bitne elemente razvoja i odgoja djeteta, te ponuditi odgovore pitanja koja se odnose na izazove razvoja i odgoja u ranoj i predškolskoj dobi. Projekt smo nazvali KOKODA MALA ŠKOLA ZA RODITELJE.
Pitanja su mnoga. Kako poduprijeti dijete u njegovom razvoju bez da ga forsiramo, ali da dobije sve što treba i da živi svoj puni potencijal kroz sva životna razdoblja?
Kako da nam komunikacija s djetetom protječe u vedrini i miru, bar većinu vremena?
Kako doprinijeti cjeloživotno bitnim kapacitetima, kao što su naprimjer:
- samosvijest i samopouzdanje
- logička inteligencija
- socio-emocionalna inteligencija
- empatija
- kreativnost
- entuzijazam
- poduzetnost
- odlučnost i odgovornost
- motorički kapaciteti
- dobro zdravlje
Odvija li se sve ovo samo po sebi, ili ovisi o roditeljima i okruženju, a ako ovisi kako i koliko, i što možemo učiniti da utječemo pozitivno ili izbjegnemo remeteći utjecaj?
Što sve činimo ispravno i kako graditi dalje na tome?
Činimo li nesvjesno neke greške koje možemo izbjeći?
Kako biti samopouzdan i smiren roditelj u svojoj savršenoj nesavršenosti?
Izazovi su mnogi, svakodnevni i učestali. Ljubav i dobra namjera su prisutni. U svojim smo strukama sposobni, obrazovani, učeni, usavršavani. U ovoj tako osjetljivoj ulozi roditelja zapravo se nikada nismo školovali. Pretpostavlja se da je to najprirodnija stvar na svijetu, znati kako biti roditelj. Je li to doista tako? Bi li nam ipak pomoglo znati neke osnovne zakonitosti o tome kako se ponašati u roditeljskoj ulozi, ili kako organizirati život oko djeteta?
Postoje neke zakonitosti koje u radu s djecom profesionalci znaju i koje pomažu. Iste te zakonitosti odnose se na roditelje, i mogu im pomoći, jer su roditelji prvi i najvažniji odgajatelji djeteta. Njihov utjecaj ostaje najvažnijim i najsnažnijim i nakon što dijete počne pohađati jaslice i vrtić. Iz tog razloga je važno roditeljima pružit jasne, cjelovite i primjenjive smjernice o tome kako funkcionira razvoj djeteta, pa slijedom toga kako organizirati život u svojoj obitelji s malim djetetom, ili djecom. U nastavku navodimo neke smjernice, za koje smatramo da mogu biti korisne. Na predavanjima „male škole za roditelje“ otvorit ćemo puno više pitanja, u više slojeva i sagledavajući uzročno-posljedične veze, prikazujući teme na jasan, strukturiran i svakodnevno primjenjiv način.
Svijet je dobar, siguran za djecu. To je poruka koju djeca u dobi do zrelosti za školu trebaju usvojiti kao unutarnji stav, da bi mogli s povjerenjem živjeti život i razvijati se iz dana u dan. Razvoj takvog stava postiže se predvidivošću onoga što se oko djece događa. Predvidivost se postiže urednim redom i ritmom u rasporedu dana, tjedna i godine. U početku se odrasloj osobi to može činiti dosadnim, ali u konačnici omogućava opuštanje djetetu, posljedično i roditelju. Svaki dan treba biti organiziran istoobrazno, u jednakom slijedu aktivnosti kroz dan. Tada za dijete nema iznenađenja. Točno zna što slijedi iza čega, opušta se i prepušta se slijedu. Lakše otpleše iz jednog dijela dana u sljedeći. Otpori su rjeđi i manji, a često i nikakvi. Svi su opušteniji i sretniji.
Slobodna igra je najbitniji način učenja, rasta i razvoja djeteta do zrelosti za školu. U slobodnoj igri dijete upotrebljava sve svoje kapacitete, fizičke, duševne i misaone. Slobodna igra pruža djetetu priliku za mnoštvo fizičke aktivnosti, točno onakve kakva djetetu razvojno treba u datom trenutku. Slobodna igra pruža vrijeme i prostor za maštu, koja je osnova u ovoj dobi za kasniji razvoj mišljenja (intelekta), ali i volje (inicijativnosti, poduzetnosti, kreativnosti, djelatnosti, entuzijazma…). Slobodna igra je vrijeme u kojem dijete ima priliku donositi odluke i preuzimati odgovornost za njih.
Udah i izdah u dinamici dana znači da se u predvidivom redu i ritmu izmjenjuju aktivnosti koje je nužno obaviti i koje zahtijevaju usredotočenu pažnju roditelja i djeteta, u odnosu na aktivnosti koje pružaju opuštanje od prethodne koncentrirane aktivnosti. Glavni način opuštajuće aktivnosti jest slobodna igra. Omogućava opuštanje djeteta nakon obavljenog bitnog dnevnog zadatka. Ujedno omogućava djetetu preradu proživljenog iskustva i usvajanje (učenje) iz tog iskustva onoga što može usvojiti (naučiti) u ovom trenutku. Višak utisaka (informacija) dijete unutarnjom „preradom“ odbacuje (otpušta) kroz slobodnu igru, koja je način otpuštanja stresa i prevelikog opterećenja utiscima (informacijama) izvana.
Za preradu, opuštanje i usvajanje naučenog iz proživljenih iskustava bitan je redovan i dovoljan san, poludnevni i noćni.
Igra je slobodna kad nema uključivanja, vođenja i preusmjeravanja od strane odrasle osobe. Zadatak odrasle osobe jest osigurati u danu predvidive odsječke vremena za slobodnu igru, u primjerenom prostoru i okruženju. Najbolji motivator za tu slobodnu igru djeteta jest odrasla osoba koja u istom prostoru obavlja neke svoje smislene zadatke, ručno, tako da je djetetu vidljivo o kakvom se zadatku radi i koji mu je smisao. (Rad pred ekranom, čitanje i pisanje tekstova ne spada u ove aktivnosti.) Dijete će oponašati u slobodnoj igri djelatnost odrasle osobe uobličenu u smislene i slikovite radnje u djetetovoj igri. Oponašat će i usredotočenost odrasle osobe na zadatak. Dijete time uči smisao sadržaja života, ali uči i kapacitet usredotočenosti (fokus pažnje) iz uzora odrasle osobe.
Ovime smo došli do sljedećeg najvažnijeg načina učenja djeteta u dobi od rođenja do zrelosti za školu. Učenje oponašanjem iz uzora odrasle osobe, prvenstveno roditelja.
Uz slobodnu igru i oponašanje odraslog uzora, bitan moment učenja jest neposredno iskustvo, doživljaj – situacije, materijala, odnosa, zvuka, boje, mirisa, i sličnog. Djeca u ovoj dobi moraju doživjeti, iskusiti, da bi naučila. Podučavanje riječima, fotografijama, snimkama, nije način iz kojeg djeca slojevito i učinkovito uče prije zrelosti za školu.
Međutim, djeci dobno primjerene pjevane pjesme, ritmičke recitirane pjesmice, primjerene priče i slikovnice, koristan su i zdrav skup sadržaja koji podupiru dječji razvoj u prvih sedam godina na razvojno prikladan način. S tim u vezi bitno je naučiti obilježja pjesama, tapšalica ili brojalica, priča i slikovnica, koje ih čine primjerenima za ovu ranu dob. Neke će pjesme, priče, slikovnice biti umjetnički izvrsne, ali razvojno neprimjerene za dob djece rane i predškolske dobi. Ovaj dio je važno znati ne samo roditeljima za odabir sadržaja, nego i umjetnicima koji stvaraju za djecu.
Prisutna pažnja roditelja bitna je duševna hrana za dijete, ključni psihički potporanj i preduvjet za učinkovito postavljanje dosljednih granica djetetu, što je zadatak odgovornog roditeljstva na koji nikako ne smijemo zaboraviti, a često predstavlja za nas odrasle osobe veliki izazov. Dobra vijest je da se kapacitet prisutne pažnje može uvježbati i kroz vrijeme poboljšati.
Kako bismo pomogli roditeljima u njihovim dragocjenim ulogama, osmislili smo projekt KOKODA MALA ŠKOLA ZA RODITELJE. Prenosit ćemo u obliku predavanja znanja iz teorije i prakse rada s djecom, kao i iz rada s roditeljima. Nakon svakog predavanja predvidjeli smo vrijeme za pitanja i odgovore. Najavljujemo besplatna uvodna predavanja uskoro. Tko ne stigne na uvodno predavanje, može se interesirati putem internetske stranice i društvenih mreža. Zainteresirani će se moći prijaviti na tematska predavanja praćena umjetničkim radionicama, na tri različite lokacije u Zagrebu i okolici. Više informacija možete naći ovdje https://kokoda-mali-kucni-vrtic.hr/mala-skola-za-roditelje/ .
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....