Tražimo paraolimpijca desetljeća: Dino Sokolović, Mikela Ristoski i Velimir Šandor

• Allianz Hrvatska i Hrvatski paraolimpijski odbor obilježavaju deset godina suradnje
• Glasajte za svog paraolimpijca ili paraolimpijku desetljeća do 28. siječnja

Kako bismo izabrali paraolimpijca koji je ostavio najveći trag u proteklom desetljeću, Allianz Hrvatska i Hrvatski paraolimpijski odbor (HPO) povodom desete obljetnice svoje suradnje, pozivaju javnost da glasom na web stranici www.allianz.hr/paraolimpijci podrže svoje paraolimpijske miljenike u izboru za paraolimpijku ili paraolimpijca proteklog desetljeća.

U izbor su nominirani svi paraolimpijci koji su u proteklih deset godina osvojili medalju na paraolimpijskim igrama. U narednom periodu do završetka glasanja 28. siječnja ćemo predstaviti sve nominirane paraolimpijce, a sada su na redu para Dino Sokolović, Mikela Ristoski i Velimir Šandor.

Dino Sokolović i njegov put do paraolimpijskog zlata

Ovaj Zagrepčanin s Trešnjevke u Pjongčangu 2018. je postao prvi Hrvat koji je osvojio zlatnu medalju na Zimskim paraolimpijskim igrama.

No put do te zlatne medalje nije bio nimalo jednostavan. Još 2003. Dino je zadnjeg dana škole, putujući na more s obitelji, doživio strašnu prometnu nesreću u kojoj je izgubio majku, dva brata i strinu. Dino ni sam ne zna kako je preživio, imao je teški potres mozga, tri teška nagnječenja pluća, napuknutu kralježnicu i nakon nesreće su mu amputirane obje noge iznad koljena.

“Da se to dogodilo danas, ne znam kako bih se s time mogao nositi. Tada sam bio još dijete pa je to bilo drugačije. Trebalo mi je četiri ili pet godina da se u potpunosti priviknem na velike promjene u životu” – prisjeća se Dino.

Prije fatalne nesreće Dino se okušao u dosta sportova – trenirao je sve od hokeja na ledu i skijanja, do vaterpola, plivanja, nogometa, košarke i stolnog tenisa. Na kraju se pronašao u rukometu. Međutim, život ga je opet vratio u skijanje, kada je četiri godine nakon nesreće slučajno saznao da Monoski klub Zagreb traži osobe s invalidittom koje su voljne okušati se u skijanju.

Kaže da kada je prvi puta stao na monoskiju, da je padao u svakom zavoju. “Tada sam pao barem pedeset puta. No, bio sam motiviran i nisam htio odustati” – objašnjava Sokolović.

Vječni uzor bili su mu i ostali Kostelići čijoj se predanosti sportu oduvijek divio, dok je sport predstavljao pokretač svega. Vrhunac svoje sportske karijere ostvario je u Pjongčangu, a prije toga od većih rezultata vrijedi izdvojiti i drugo mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa 2015. te osvojeno drugo mjesta u poretku sjedećeg slaloma 2015. i 2018.

Mikela Ristoski u svojoj kolekciji ima paraolimpijsko, svjetsko i europsko zlato

Naša slavna paraolimpijka u kategoriji sportaša s intelektualnim poteškoćama inspiracija je mnogima. Ne samo sportašima s invaliditetom, već i onima bez invaliditeta.

Ova sportašica iz Pule u proteklom desetljeću postigla je nevjerojatne uspjehe te je jedna od rijetkih atletičarki koja se može pohvaliti s naslovom paraolimpijske (2016.), svjetske (2011., 2017.) i europske (2014.) prvakinje. Mikela je 2012. u Londonu na paraolimpijskim igrama osvojila i brončanu medalju, te je postala i svjetska prvakinja u troskoku 2015.

Od ostalih rezultata vrijedi izdvojiti medalje sa svjetskih prvenstava (srebro 2015., bronca 2013. i 2019.) te s europskih prvenstava (srebro 2016. i bronce 2012. i 2018.)

Mikela je u proteklom desetljeću čak pet puta (2012.,2015.,2016.,2017. i 2019.) izabrana za sportašicu godine po izboru Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

Velimir Šandor u sportu je pronašao pokretačku snagu

U 21 godini života Velimir je doživio prometnu nesreću i tad se suočio s činjenicom da više nikada neće prohodati. No, za Velimira život tada nije stao. Na svojim jedinim paraolimpijskim igrama, Velimir je osvojio brončanu medalju 2016. u Rio de Janeiru u bacanju diska. Osim tog uspjeha, bronačane medalje je osvajao i na svjetskim prvenstvima 2015. i 2017., dok je srebro osvojio na europskom prvenstvu 2016. godine.

Završetak desetljeća je obilježio bacivši nabolji rezultat na svijetu u 2020. kada je njegov disk letio na daljinu od 20,14m.

“Nakon nesreće nadao sam se da će sve proći za par mjeseci ili godina. S vremenom sam prihvatio situaciju, ali nikad se nisam pomirio s njom. Kad bi se pomirio, to bi značilo da sam odustao. Upravo ta borba me gura u sportu te poslovnom i privatnom životu. Imam milijun želja i želim svoj život proživjeti na najbolji mogući način. Sport mi puno pomaže. Rasterećuje me psihički i zahvaljujući njemu puno putujem i vidio sam svijeta. On me ustvari pokreće” – zaključio je Velimir.

Glasajte za svog miljenika

Svoj glas za paraolimpijca ili paraolimpijku desetljeća možete dati do zaključno 28. siječnja 2021., na web stranici www.allianz.hr/paraolimpijci.