Baš kao i EU, i Hrvatska bije bitku s brojnim invazivnim vrstama koje nepovratno narušavaju njene ekosustave. Među njima su i tri vrste raka koje polako, ali sigurno, preuzimaju dominaciju u našim slatkim vodama, a hrvatske zavičajne vrste nemaju nikakve šanse u toj borbi za teritorij.
Prisjetimo se svima dobro poznate domaće priče: do prije stotinjak godina Mljet je imao ozbiljan problem s poskocima (prozvan je čak i otokom zmija). Da bi mu se doskočilo, na otok su uvezeni indijski mungosi koji su odlično „odradili posao“. No, mungosi su se razmnožili i krenuli pustošiti otok pa su tako polako nestajali neki kukci, žabe, sitni glodavci, gušteri i ostale vrste zmija, da bi na red došle ptice i ptičja jaja, kokoši i ostala perad. Nije im trebalo dugo da prijeđu na druge otoke, a onda i na kopno.
Gotovo 1000 stranih vrsta u Hrvatskoj!
Otočani su se riješili jednog problema, ali su se uskoro susreli s još većim, a da stvar bude gora – poseban ekosustav otoka je ugrožen. Priča o mungosima tek je jedna u nizu nepromišljenih ljudskih intervencija u prirodu (ujedno i najpoznatija). Hrvatska danas broji više od 970 stranih vrsta biljaka i životinja, od kojih je 10 do 15 posto invazivno, odnosno predstavljaju vrlo veliku opasnosti za njenu bioraznolikost. Na crnoj listi Europske unije (tzv. Unijin popis) nalazi se 66 invazivnih vrsta visokog rizika, a u Hrvatskoj je zabilježeno njih 24. I Hrvatska, kao i cijela EU ima propise kojima se zabranjuje uvođenje stranih vrsta u prirodu i u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju. U Hrvatskoj se izdavanjem dopuštenja regulira i uzgoj stranih vrsta te njihovo stavljanje na tržište (Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima). Međutim, za veliki broj vrsta šteta je već učinjena.
Opraštamo li se od autohtonih vrsta?
Od ukupno sedam vrsta deseteronožnih slatkovodnih rakova Hrvatskoj, tri su invazivne strane vrste koje se već desetljećima nezaustavljivo šire i uzrokuju nestanak (već ionako ugroženih) zavičajnih vrsta prijenosom račje kuge, agresivnošću (zbog čega su uspješniji u osiguravanju hrane i skloništa), bržim razmnožavanjem i otpornošću na lošije okolišne uvjete. Ti nemilosrdni agresori su bodljobradi, signalni i mramorni rak, a namjerno su preneseni u Europu radi uzgoja u akvakulturi ili radi akvaristike. No, nakon što su pušteni ili pobjegli u prirodu, nastao je pravi rusvaj!
Bodljobradi rak (Faxonius limosus) „ponosno“ nosi titulu najraširenije invazivne strane vrste slatkovodnog raka u Europi, a u Hrvatsku je vjerojatno doplivao iz Mađarske gdje su ga tijekom 1950-ih uzgajali u akvakulturi. Donji tok Drave i Dunav teritoriji su kojima danas suvereno vlada bez konkurencije.
Plitvička jezera u opasnosti
Bodljobradi odlično podnosi čak i onečišćenje, nije izbirljiv ni po pitanju hrane, stvara velik broj potomaka, uspješno otima hranu i stanište zavičajnim rakovima i - najgore od svega - prenosi račju kugu, gljivičnu bolest smrtonosnu za slatkovodne rakove na koju je sam otporan. Opasni naziv i izgled duguje izraslinama ili bodljama na „obrazima“ i crvenim poprečnim prugama na stražnjem dijelu tijela.
Sjever Hrvatske, iz Austrije preko Slovenije, osvojio je signalni rak (Pacifastacus leniusculus), a, kako stvari sada stoje, nema namjeru tu stati. Nakon Mure, može se naći i u čitavom toku rijeke Drave, a zbog nečije nepažnje završio je čak i u Korani (Osnove hrvatske geografije: Korana nije povezana s Murom i Dravom). Prava katastrofa tek slijedi jer Korana jest povezana s Plitvičkim jezerima.
Rak koji stvara svoje klonove
Prepoznatljiv po bijelo plavičastoj mrlji na spoju kliješta, ovaj račji agresivac loše utječe na domaće rakove i čitav vodeni ekosustav, a u nedostatku odgovarajućeg skloništa kopa oko pola metra duboke rupe u obali zbog čega može doći do njenog urušavanja i zamućivanja vode.
Duga putovanja nisu strana ni mramornom raku (Procambarus virginalis) ili možda bolje rečeno račici. Ovo je jedina poznata vrsta slatkovodnih deseteronožnih rakova koja se razmnožava iz neoplođenih jajnih stanica - stvara ženske klonove. Otkrivena je 90-ih godina u akvarijima u Njemačkoj i od tada se raširila po Europi i šire. Elegantnog izgleda s prepoznatljivim mramornim uzorkom bila je vrlo popularna u akvaristici, no štetni utjecaji koje ima na naše vrste nisu ni popularni ni elegantni.
Koji bi se od ovih uzurpatora najlošije proveo pri njihovom susretu, teško je reći jer niti s jednim od njih nema šale. U cijeloj ovoj priči, nažalost, najgore su prošli naši, domaći rakovi.
Informirajte se!
Zanima li vas koje se sve biljke i životinje nalaze na popisu invazivnih vrsta, skoknite na web stranicu Invazivne strane vrste Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Naime, ovo je ministarstvo pokrenulo projekt „Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta“ kojeg provodi Uprava za zaštitu prirode, a jedan od glavnih ciljeva mu je informirati vas o prevenciji unosa i širenja invazivnih biljnih i životinjskih vrsta. U ožujku je pokrenuta i informativno-edukativna kampanja, a njen slogan „Slatke na prvu, gorke na drugu“ govori upravo o toj drugoj strani medalje: jednom kada se unesu, invazivne strane vrste je jako teško i skupo, pa čak i nemoguće, ukloniti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....