Američki san Zagrepčanina Damjana: Krenuo s Radija Student pa stigao do nominacije za Grammy

And the Grammy goes to Kehlani‘s record "Crash"!

Ako se ova rečenica izgovori u noći s 2. na 3. veljače sljedeće godine na pozornici Crypto.com Arene u Los Angelesu, ona neće samo značiti ispunjenje sna za 29-godišnju Amerikanku koja je za svoj četvrti studijski album dobila tri nominacije najprestižnije svjetske glazbene nagrade, nego i za godinu dana starijeg Hrvata Damjana Blažuna.

Naime, on je radio kao audioinženjer i vokalni producent na pjesmi "Tears", koju je Kehlani snimila s velikom nigerijskom glazbenom zvijezdom Omahom Layem.

Blažun nije prvi Hrvat koji je nominiran za Grammy, bilo ih je kroz prošlost još dosta, a on sam će istaknuti svojeg prijatelja Filipa Gežina, koji je bio nominiran za "Astroworld" Travisa Scotta.

No trenutačno u fokusu nisu ranije nominirani Hrvati, nego 30-godišnji Zagrepčanin kojeg smo na početku intervjua za Studio pitali gdje se zatekao kada je čuo za nominaciju.

Damjan Blažun ispred studija Abbey Road

Nepoznat poziv

- Bio sam u krevetu, probudio se i toksično uzeo mobitel u ruke, počeo skrolati i vidio post od jednog producenta koji se pohvalio da je dobio četiri nominacije, a među njima je bio i album Kehlani. Onda sam sebi rekao ‘pa to je album na kojem sam i ja radio‘, odnosno radio sam na jednoj pjesmi s tog albuma i tada mi je prošlo kroz glavu da sam dobio nominaciju za Grammy.

Blažun je nominaciju dobio jer je Kehlani poželjela jednu pjesmu snimiti s Omahom Layem, s kojim on već dulje vrijeme surađuje.

- Radim za Omahu već gotovo godinu dana, trenutačno sam njegov osobni inženjer zvuka i radim na gotovo svim projektima na kojima on radi. Ja ga snimam, a ako nismo na istom mjestu, on snimi vokale i pošalje mi, a onda ih ja razrađujem, produciram i dodajem efekte. Ne znam kako je došlo do suradnje Omaha i Kehlani, ali on je samo jedan dan došao u studio i rekao da mu je Kehlani poslala pjesmu i da to idemo snimiti.

Kako u svakoj priči o ispunjenju sna postoje trenuci koji zvuče nevjerojatno, tako i početak suradnje Blažuna i Omaha ima filmski scenarij.

- To je stvarno luda priča. Jednog dana dobio sam poziv s nekog nepoznatog američkog broja s pitanjem radim li live sound kao tonac i imam li autotune. Odgovor je na oba pitanja bio potvrdan i onda je uslijedilo pitanje jesam li slobodan da radim koncert za dva-tri dana. Na pitanje o kojem se izvođaču radi, rečeno mi je da je Omah Lay, i to je bilo - wow.

Milijuni pregleda

Omah Lay možda nije toliko popularan u Hrvatskoj, ali on je jedna od najvećih glazbenih zvijezda u Nigeriji, za koju se može reći da u glazbenoj produkciji prednjači među afričkim zemljama. Glazbeni stil Omaha mogao bi se nazvati miksom r&b-ja, afrobeatsa i afro fusiona. Zasad je objavio jedan album, ali i mnoštvo studija koji imaju milijune pregleda na YouTubeu, a neke njegove pjesme bilježe stotine milijuna slušanja na Spotifyu. Jasno je da je riječ o velikoj zvijezdi, a kada je Damjan dobio priliku raditi s njim, nije ju želio propustiti.

Iznenadila ga je nominacija za Grammy

- Odradili smo taj koncert i bilo je super, a nakon nekoliko mjeseci nazvao me njegov menadžer i upitao bih li radio s njima kao tonac na koncertima u Europi. Nakon jednog koncerta u Oslu imali smo slobodan dan, a kako ja mrzim slobodne dane, rekao sam Omahi da sam ja brutalno dobar studijski inženjer i, ako to želi iskoristiti, da ću bukirati studio i sve dogovoriti pa možemo snimati tijekom turneje. On se složio, ja sam vidio da mi je to prilika, a onda sam trebao naći studio u Oslu. Taj razgovor vodili smo u 3 ujutro, odmah sam nazvao neke prijatelje iz Berlina, dobio sam kontakte pa smo riješili super studio u Oslu, snimili jednu pjesmu, i to je bilo to. Tako smo počeli sa suradnjom. Već mjesec i pol nakon toga bio sam kod njega u Nigeriji.

Od tada je Blažun stalni dio Omahove ekipe.

- Mislim da je to novi trend u glazbenoj industriji, da osoba koja je osobni inženjer nekog izvođača bude i tonac na turneji.

Radi sa brojnim glazbenim zvijezdama

Imao bend sa 19

Dok čeka objavu dobitnika Grammyja mladi hrvatski inženjer zvuka radi na projektima s velikim zvijezdama, a prisjetio se i početaka.

- Prvi koncert koji sam svirao bio je u Klasičnoj gimnaziji. Bio je neki open stage i svirao sam s prijateljima, mislim da je to prvi put da sam bio na pozornici. A kada sam prvi put razmišljao o ovom poslu? U šestom razredu trebali smo napisati referat na temu što želimo raditi, a ja sam napisao da želim raditi s Dr. Dreom, Eminemom i Nateom Doggom. To je bilo neposredno prije nego što sam otkrio punk. S 19 godina imao sam bend koji sam počeo snimati doma. Prijatelj mi je posudio zvučnu karticu pa sam počeo snimati i druge. Onda sam dobio stipendiju SAE instituta u Ljubljani, i to mi je jako pomoglo jer ne bih inače imao načina da studiram audioinženjering.

Za vrijeme studija paralelno je živio u Ljubljani i u Zagrebu, gdje je bio aktivni dio scene bilo kao glazbenik, bilo kao tonac ili audioinženjer.

- Mislim da sam do sada izmiksao nekoliko stotina koncerata. Što se rada u studiju tiče, sve je počelo kod Valenta Samardžije u studiju ViBRa. Valent mi je stvarno jako puno pomogao, bio je toliko otvoren za mlade ljude koji žele raditi na nekim projektima. S njim sam radio na projektu Mimo u Muzeju suvremene umjetnosti. Tamo sam radio zvuk s Branimirom Božakom, koji me je jako puno naučio. On je imao dosta strpljenja za mene.

Za moje glazbeno odrastanje jako je važan Radio Student. Prijateljica iz srednje škole Katarina Jurić, kad sam počeo studirati, pitala me hoću li da me preporuči ljudima sa Studenta. To mi je bilo totalni zakon, ne postoji ništa što je više cool od toga. Za mladu osobu u Zagrebu da ti daju da puštaš glazbu koju želiš i još možeš govoriti na radiju - wow! Radio Student je sjajna platforma za mlade ljude, a tamo sam radio na dosta emisija. Bili su tu ‘Iskopčani petak‘, ‘330 Wata‘ i mnoge druge.

Studij zvuka završio je u Ljubljani

Život u Berlinu

Iz Zagreba se ipak preselio u Berlin, a razlog je jasan:

- U Berlinu je nastala glazba koja mi je uvijek bila veliki utjecaj, poput grupe Atari Teenage Riot ili Digital Hardcore Records, a kasnije i Tresor Records i tako dalje. Berlin je bio savršen za mlade ljude, tada je renta bila jeftina, a životni standard odličan. Brzo sam počeo raditi, bio sam u super okruženju.

Super okruženje donijelo mu je i super prilike koje je iskoristio, a iako nerado govori o budućnosti, razmišlja o odlasku u SAD, gdje je bio ovog ljeta i oduševio se. Do tada radi u Europi, surađuje s velikim zvijezdama i snima u svjetski poznatim studijima poput Abbey Roada. Želja mu je u nekom trenutku pomoći i mladim Hrvatima.

- Mi imamo odlične ljude u glazbi, u Hrvatskoj je bilo puno britanskih festivala, a na svakom je bio odličan zvuk. Želio bih odraditi poneku radionicu s mladim ljudima u Hrvatskoj, možda će im moj primjer pomoći da se odvaže i krenu prema svjetskoj sceni jer mi znanja imamo.

Dok ne dođe na neku takvu radionicu, Damjan nam je rekao i što mu nedostaje iz Zagreba.

- Hrana i prijatelji. I Zagreb u jesen i Zagreb u proljeće, platane na Zrinjevcu.