DOSJE JARAK

Andrija Jarak: ‘Slažemo slagalicu zločina koji su zaledili Hrvatsku. Jednog sugovornika nagovarali smo tri mjeseca‘

Prvi serijal o okrutnim ubojstvima, ubojicama i udruženom kriminalu u Hrvatskoj, ‘Dosje Jarak‘, krenuo je na RTL-u

Andrija Jarak

Istiniti zločini koji su potresli svijet postali su svjetski televizijski hit za kojim publika sve više ludi. Zato se i Andrija Jarak, vrsni reporter koji je karijeru počeo u rodnom Dubrovniku tijekom rata, posljednjih godinu dana posvetio svom autorskom projektu. "Dosje Jarak" ovog je četvrtka krenuo na RTL-u, a TV publika će u ovom hvaljenom serijalu zasigurno pratiti s velikim zanimanjem. Naime, Jarak je svoje bogato novinarsko iskustvo pretočio u stvarne krimi-priče koje su istodobno zastrašujuće i vrlo potresne.

Nakon što ste predstavili javnosti svoj novi autorski projekt na kojem ste radili dugo i studiozno, kakvi su dojmovi?

- Izvrsni u svakom smislu. Puno divnih, dragih ljudi koji podržavaju, potiču, ohrabruju i vesele se zajedno sa mnom i cijelom ekipom. I sad mi dolaze bljeskovi odlične atmosfere s premijernog prikazivanja. Znao sam da radimo nešto veliko, značajno, potrebno i drugačije. Sad kad čujemo reakcije, uvjeren sam da će sve biti sjajno. U četvrtak navečer bio je trenutak istine. Četrnaest mjeseci temeljitog rada i analiza izlazi pred publiku, pred one zbog kojih se sve događa.

Pogledali smo prvi dio priče o brutalnom ubojstvu Ive Pukanića. Puna je detalja i dirljivih trenutaka, a s druge strane pitka i svima razumljiva. Kako ste se vi osjećali radeći projekt koji može stati uz bok najboljih svjetskih TV formata tog tipa?

- Hvala za lijepe riječi i percepciju da smo dostigli tu razinu kvalitete. Uloženo je puno truda. Bila je to kombinacija osjećaja slobode, povjerenja, odgovornosti i profesionalnog uzbuđenja kakva se rijetko osjeća. Slobodu mi je dao RTL koji ovim dokazuje ono meni najbitnije - da otvara prostor velikim pričama koje su bitne za higijenu našeg društva. Povjerenje među ekipom je ključno. Primaran je osjećaj odgovornosti prema publici. Gledatelji moraju znati da smo svaki kadar, rečenicu i sugovornika snimali zbog njih da bismo dobili proizvod kakav zaslužujemo.

Četrnaest mjeseci istraživanja, razgovora s glavnim akterima i kopanja po arhivi. Što je bilo najteže?

- Najteže je bilo nagovoriti neke bitne sugovornike da nam ukažu povjerenje i daju svoj pogled na sve. U prvim dvjema epizodama pričamo o slučaju atentata na Ivu Pukanića. Prvi put u javnosti svoju verziju pričaju sestra Anka Pukanić i kći Sara. Hvala im od srca. Hvala i obitelji ubijene Ivane Hodak, Zvonimiru Hodaku i gospođi Ljerki. Ljudi su izgubili sve što su imali i odlučili za ‘Dosje‘ progovoriti o najvećoj boli u svemiru. Ne možete na to ostati hladni. Ali, važno je da znate da ništa niste isforsirali. Sve je napravljeno s puno emocija. Vodili smo se samo istinom.

Smatrate li ovaj projekt krunom dosadašnjeg rada?

- Dosadašnjeg svakako da. Nadam se da će biti još puno raznih emisija, ali ovo svakako jest format od kojeg nema puno dalje. U žanru koji smo odlučili raditi, ovo je vrh izazova.

Jeste li imali problema sa sugovornicima, kako ih ogoliti?

- Ključno je strpljenje. Morate sugovornicima pokazati da smo tu s namjerom da otkrijemo skriveno, spoznamo istinu i složimo mozaik slučaja. Jako puno razgovora, priprema, i onda dobijete čistu ljudsku emociju koja vas istodobno gane i čini ponosnim jer to što smo mi čuli od naših sugovornika ne priča se svakome.

Je li vas netko odbio, razočarao?

- Ako pristupate bez kalkulacija kako sam opisao, nema razočaranja jer će obje strane razumjeti jedna drugu. Ako vam netko kaže NE, morate razumjeti da za to postoji jako valjan razlog. Jedan je sugovornik bio izazovan jer smo ga nagovarali tri mjeseca. Rezultat je sladak na kraju jer imamo dobru priču.

Uz sebe ste okupili mali tim suradnika. Kako ste funkcionirali i tko je za što bio zadužen?

- Da vam je znati koliko sam ponosan na njih. Jako su moćni, pojedinačno i skupno. Ekipa za mentalni triatlon jer osvajaju planine, preplivavaju mora i bruse ravnice do naših gledatelja. Dario Todorović, taj smireni perfekcionist koji će milijun puta pregledati materijal dok ne bude siguran da je dobar, suautor je, redatelj i scenarist. Marijana Čikić je naša istraživačica koja je pročitala i provjerila brojne stranice materijala, vrhunska novinarka koju gledatelji znaju iz ‘Potrage‘. Lutvo Mekić doslovno gine za svaki kadar i zbog njega imamo ovakav vrhunski materijal. Također i snimatelj Petar Janjić, te montažerka Ivana Rogić. Rudolf Sačer je majstor tona. Grafički paket djelo je našeg dizajnera Ivana Bajta. Jako sam ponosan na cijelu ekipu i svi su jednako važni.

‘Dosje Jarak‘ vrlo je efektan naziv emisije. Tko ga je smislio?

- RTL je htio da bude moje ime u nazivu emisije. A dosje je sinonim za istrage. Prihvatio sam naziv i mislim da funkcionira. Istodobno, nadam se da je ovo jedini dosje koji ću imati u životu.

Slučaj Pukanić je prvi koji je otvorio serijal. Slijede priče o Ivani Hodak i Ivanu Koradeu. Kako biste ta dva slučaja najavili?

- Oba su slučaja potresla javnost i ona očekuje i zaslužila je da ih mi protresemo. Nitko ne vjeruje da je u slučaju Ivane Hodak sve onako kako je prezentirano javnosti. Mlada odvjetnica, koja nikome nikada ništa nije napravila, izgubila je život na neopisivo okrutan način. U emisiji donosimo detalje i, kao što sam već spomenuo, za ‘Dosje‘ govore roditelji. Ponosan sam i zahvalan. Ljudi koji su izgubili sve posljednjim atomima emotivne snage u naše mikrofone izgovaraju riječi koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. U epizodi o Koradeu donosimo portret čovjeka koji je prvo bio heroj na kninskoj tvrđavi, a potom krvnik u Hrvatskom zagorju. I slažemo slagalicu zločina koji je zaledio Hrvatsku.

U kojem smjeru namjeravate dalje?

- Imamo nacrte budućih tema i pripremamo ih, ali detalje nećemo sada otkriti. Ono što je sigurno, sadržajno i pristupom nećemo iznevjeriti.

Koliko je drugačije raditi ovakav tip emisije od reporterskog posla, izvještavanja s mjesta događaja?

- Puno jer imam vremena posvetiti se temi vrlo temeljito i birati pažljive trenutke događaja koji ulaze u emisiju. Prednost je ‘Dosjea‘ u odnosu na dosadašnje emisije sličnih namjera ta da sam sve te slučajeve pratio među prvima na terenu, praktički još dok su se napetost i strah osjećali u zraku. To čini razliku.

Što ste osobno naučili u ovih nešto više od godinu dana?

- Naučio sam što znači raditi u okruženju koje vjeruje, podržava i daje sve resurse za ideju da napravimo nešto dobro. Potvrdio sam sam sebi da se oluja ideja može pretvoriti u izvrsnu cjelinu, ali i upoznao ljude koji mogu pratiti moj temperament.

Koliko sve te priče osobno proživljavate ili ste uspjeli s godinama, kako se u žargonu voli reći, oguglati?

- Nitko ne može oguglati na ljudske sudbine. I na svečanoj projekciji proživljavao sam trenutke snimanja i emocije su jake. Kad čujete sve što bliski ljudi žrtava govore, nema tog iskustva u kostima koje vam može pomoći da ostanete hladni.

Kako je vaša obitelj reagirala na ovaj televizijski format i osjećaju li katkad neugodu zbog vašeg posla?

- Oni su najveća potpora i bez njih ovo ne bi bilo moguće. Hvala im na tome što su uvijek tu s realnim pogledom na situaciju.

Što vas najbolje opušta?

- Dobro društvo i razgovori s ljudima do čijeg mi je mišljenja stalo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 10:43