Najveća medijska nagrada u zemlji će i ove godine imati jednu posebnost. I to onu glazbenu. Instrumentalisti će svoj doprinos Zlatnom Studiju dati u velikom raskošnom videospotu, a poznati gitarist i glazbeni producent osmislio je nešto što se priprema pomno. Kako i na koji se način priprema LAKESTOCK i što je povod tom jedinstvenom glazbenom ozračju, otkriva Ante Gelo.
- Ove subote zagrmjet će riffovi na gitarama, tom tomovi na bubnjevima, zagrmjet će pojačala i ozarit će nam se opet lica. Veseli me, jer radimo jednu glazbeničku priču koja će nam vratiti osmijeh, prokrviti nam nakratko ovu nelagodnu i beskrvnu godinu tišine.
U sklopu medijske nagrade Zlatni Studio, koja će se održati 20.veljače u live prijenosu na HRT-u, s Jutarnjim listom i Hrvatskom radiotelevizijom radimo jedan poseban glazbeni broj, zapravo, snimanje na zagrebačkom jezeru Bundek, gdje će se okupiti 50 najboljih gitarista Hrvatske, 50 basista, 50 bubnjara, 50 vokala i udaraljkaša te odsvirati poznatu pjesmu “(Jer za ljubav) Treba imati dušu”.
- Nazvali smo to radno Lakestock, učinilo nam se tako zgodno, zbog asocijacije na Woodstock. Vjerujem da bismo skupili tisuće i tisuće glazbenika iz Hrvatske, ali to trenutačno ne možemo zbog epidemioloških mjera, tako da će biti glazbenika onoliko koliko je primjereno mjerama (što je već čudo u ovoj godini), i moram napomenuti da svemu pristupamo uz stroge mjere opreza, s dozvolama i propisanim uvjetima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Radimo nešto posebno, i želim tu posebnu energiju, pozitivnu, svojstvenu samo nama, glazbenicima, prenijeti ljudima, a sebi samima dati malo radosti napokon svirajući.
Prošla je gotovo godina dana, a glazba šuti. Koncerata nema, glazbenici ne sviraju. Većina ih se našla u nezavidnoj situaciji - i kreativnoj i financijskoj.
- Istina je, nema ničeg, ni koncerata ni muziciranja. Posljednjih godinu dana nikome nije lako, strah se uvukao među sve ljude, svi hodamo s upitnikom iznad glave i čekamo početak nekog novog života, slobode od ovih nesloboda virusa, lockdowna i potresa.
Svašta nas je snašlo, ali naprosto moramo vjerovati da će sve loše proći, i da će biti bolje, da će se opet putovati i svirati, živjeti normalno.
Teško mi je govoriti samo o nama glazbenicima, zbog svih nemira i nesreća koje su pogodile gotovo sve ljude, zbog odlazaka mnogih dragih prijatelja s kojima se nismo stigli ni oprostiti, zbog svih srušenih kuća i ljudi bez krova nad glavom, zbog svih pored kojih smo trebali biti, a nismo mogli ili smjeli u ovoj nesretnoj godini. I kako glazbenici uopće mogu progovoriti? Pa mi smo ti koji će se uvijek prvi bezuvjetno odazvati na humanitarne koncerte, mi smo ti koji će prvi pomoći, dati svoje srce, nasmijati, taknuti, rasplakati, utješiti ljude, poslati poruku ohrabrenja i nade kroz glazbu i emociju, pa mi smo ti! Ali instrumenti šute, ruke su nam skršene. A treba reći i da su glazbenici preponosni da bi nešto rekli i požalili se na svoje katastrofalno stanje. Ja tu ne govorim o 50 ljudi glazbenika, pjevača, koji imaju dovoljno za život, govorim vam o tamo nekom Peri Periću, običnom muzičaru, sviraču, jednom od tisuće njih, koji živi od sviranja svadbi, od gaže, koji godinu dana nema prihoda, nema socijalno i staž, koji nema kako progovoriti o svom stanju i ne usuđuje se. Naš segment društva, naša branša, jako je nastradala, uz dužno poštovanje svima koji su izgubili puno, neki i sve. No, moramo biti solidarni i misliti jedni na druge, moramo razmišljati pozitivno, i vjerujem da mi, glazbenici možemo puno pridonijeti i glazbom vratiti normalan život, iako nama pogotovo nije lako pala minula godina.
Imali smo priliku čuti raznovrsna razmišljanja glazbenika odaslanih u novinskim stupcima o stanju u kojem se glazbena scena našla. No, što bi, prema tvojem mišljenju, bila najbolja poruka Lakestocka?
- Znate što, želim da ostanemo ono što i jesmo, pravi glazbenici, posebni ljudi koji će svoje srce nesebično dati drugom, svirajući i muzicirajući. Želim da glazbenici pošalju super energiju i poruku nade. Mi ništa ne želimo uzeti, nego želimo dati, odsvirati za sve. Bit ćemo face, svirat ćemo za vas, ali i za nas same, jer nam to baš sada treba. Vrištat će riffovi na gitarama, zagruvat će bubnjevi, probit ćemo ovaj zid etera tišine, ove nesretne tišine.
Lakestock je osmišljen da bude dio programa za predstojeći Zlatni Studio. Poseban je po tome jer u prvom planu nisu glazbene zvijezde na koje smo navikli u medijima. U ovom su slučaju uloge zamijenjene. Pjevačke zvijezde uskaču u “epizodne uloge”.
- Već niz godina radim Zlatni Studio vrlo nadahnuto i kreativno s ekipom iz Jutarnjeg, i mislim da je bilo sjajnih nastupa, sjajnih izvođača, također da je nagrada uvijek otišla u dobre ruke, često pravednije nego što strukovne nagrade dodijele, da budem iskren. Na samoj dodjeli obično su pjevači u prvom planu, i jasno mi je da je to ljudima zanimljivo, no ovaj put, u broju “Treba imat dušu”, bit će u prvom planu pravi majstori svirači - gitaristi, basisti, bubnjari, udaraljkaši i razni mladi pjevači koji tek dolaze. Ovaj puta ćete vidjeti male, ali velike ljude. Naravno da je i pjevačima tu mjesto, svima koji su dio glazbenog svijeta tu je mjesto, ali ovaj put većinom će sudjelovati performeri. Što se Zlatnog Studija tiče, mogu spomenuti da ćemo imati punokrvni show program i fantastične glazbene brojeve, želimo pokazati da se i ove godine svašta dobrog i kreativnog stvaralo. Posebno me veseli jedan zajednički broj, koji se više nikada neće ponoviti, a pripremili smo ga baš ekskluzivno za ovogodišnju dodjelu.
Nije nimalo jednostavan zadatak organizirati na jednom mjestu muzičare iz cijele Hrvatske. Kako su reagirali na pozivnicu?
- Ma fantastično, reakcija je jedinstvena. Pa mi nismo svirali godinu dana, i ovo će nam biti takav impuls pozitivne energije, poticaj da preživimo ovo vrijeme i nađemo veselja u našem prijateljstvu i međusobnoj solidarnosti. Dolaze prijatelji i kolege glazbenici iz cijele Hrvatske - Dubrovnik, Pula, Split, Osijek, Rijeka, Požega, Županja, Karlovac, Bjelovar… ma divan je odaziv. Bit će tu ozbiljnih faca, strahovitih glazbenika svih generacija, ljudi koji su snimali i odsvirali neke velike pjesme, pjesme koje svi volimo i koje nam svima puno znače.
Ne možemo ih sve poimence spomenuti, ali akcent je na bubnjarima, gitaristima, basistima. Tko su ljudi koji dolaze na Bundek?
- Ne želim nikoga izdvojiti jer smo svi jednaki, ali reći ću da će tu biti neki od najboljih hrvatskih glazbenika, mladih, starih, rock, pop, jazz muzičara, ljudi koji su snimali sa svim što valja s ovih prostora, od Olivera, Fosila, Atomaca, Josipe Lisac, Gibe, Graše, Prljavaca, Valjka, Psihomoda, Majki, Ive Robića… ma muzičari svih generacija. Neću spomenuti poimence tko će biti na Bundeku, ali reći ću da mi je žao što neće biti jedan od najboljih hrvatskih gitarista svih vremena Vedran Božić i jedan od najboljih basista Mario Mavrin. Oni bi došli, ali vrlo su oprezni zbog pandemije pa imamo apsolutno razumijevanje, ali osobno mi je žao. Većina drugih će doći.
Što oni poručuju u neformalnim razgovorima, kojih je danas možda više nego ikad?
- Mislim da je stav glazbenika jedinstven, svi jedva čekaju da se počne živjeti normalno, da se počne svirati, putovati, snimati, družiti se. To kad kažem, družiti se i svirati skupa - to je nama ključno, mi smo izgubljeni bez toga, a upravo to nam je zabranjeno, i to ne smijemo posljednjih godinu dana. Znam da je sebično i samoživo govoriti o nama glazbenicima, pored svih nesretnih sudbina kojima smo svjedočili u minuloj godini, ali nije tajna da je puno ljudi iz naše branše nastradalo, ozbiljno tužnih priča tu ima. Možda treba reći da se naprosto nismo izborili za konkretnu pomoć, za bilo kakvu koncertnu djelatnost, da nam Udruge i Unije ne rade kako treba, da nas Ministarstvo ne čuje. Možda je trebalo povući konkretne poteze, a ne kalkulirati i dodvoravati se. I uvijek nas krivi brane, možda i sam griješim svime ovime što sad govorim, ali volio bih prstom ukazati na običnog, onog malog i “nebitnog” glazbenika, volio bih reći da jedan prijatelj saksofonist razvozi hranu na biciklu da preživi, kako su mnogi prodali svoje vrijedne instrumente, da je drugi frend prodao auto da može preživjeti, teško je. Neki će se rugati tome, ali ne rugajte se, već budite solidarni, lijepo vas molim. Život bez glazbe i bez umjetnosti nije nikakav život, i morate znati da vas trebamo i da vi trebate nas.
Vježba se svakodnevno. Kako će izgledati snimanje?
- Odlična postava se okupila, mlada i poduzetna ekipa iz Jutarnjeg, sa svojim dobro organiziranim “call centrom” i savršenom organizacijom, razvijenom aplikacijom, epidemiološkom pripremom i pomnim planiranjem da svako ima svoje mjesto, da svaki bubnjar od bubnjara bude propisno udaljen, da svako pojačalo ima svoju struju, da ljudi ne budu gladni. Na sve se pomno pazili, i tu je vrhunska ekipa - Ivana, Dorotea, Nika, Karla. Ovom prilikom također želim zahvaliti Jutarnjem listu što su nas podržali i odlučili pokloniti pažnju glazbenicima kad pažnje i razumijevanja za nas skoro uopće nema. Zlatni Studio, kao medijska nagrada, obrađuje upravo elemente medija čiji mi i jesmo vrijedan dio.
Tu je također HRT sa svojom ekipom - režiser Ivan Miladinov, Melita Palčić, Ruža Novak, Dario Jakiša, Ivica Vlašić, Julijana Filakovity i tonska ekipa Duško Mandić i Bruno Molnar.
Samo snimanje planiramo od ranih jutarnjih sati, prvo dolaze bubnjari i slažu opremu. Nije mala brojka 50-ak bubnjara, velika je to površina kad ih složite u redove, pa gitaristi i basisti s pojačalima, vokalisti s udaraljkama… bit će to jedna lijepa slika zajedništva i pozitive. Jedva čekam subotu i da vidim fotku iz zraka. Nadam se da ćemo uspjeti, i da će sve proći u najboljem redu.
Za Zlatni Studio i zagrebačko druženje glazbenika odabrana je pjesma (Za ljubav) “Treba imat dušu”, poznata pjesma Atomskog skloništa. Zbog čega je ona najbolji odabir?
- Puno pjesama smo imali kao prijedlog, i možda bi najbolja bila “Show Must Go On” od queenovaca, ona bi poslala odličnu poruku, ali Jutarnji list i HRT inzistirali su da to bude hrvatska pjesma i to je potpuno ispravan stav. Nazvali smo Brunu Langera iz Atomskog skloništa i pitali ga za dozvolu, na što je on apsolutno oduševljeno reagirao. Mislim da je “Treba imat dušu” odličan izbor, ima jednostavan ritam na bubnjevima s tri toma, ima odličan riff na gitari, ima dobar solo i jednostavno ju je zapamtiti, a također je signifikativan tekst pjesme, naravno, kako tko čuje, ali, osobno, zaista mislim da posljednjih godinu dana “prizivamo duhove” i da se zaista sve pretvorilo u hiljadu noći i dana, i da odgovora nije bilo. Važno mi je napomenuti da se spominju i dvije važne riječi - ljubav i duša, ma koliko god nekom bilo patetično, to vam mi, muzičari, i želimo poručiti - da za ljubav treba imati dušu i da će sve ovo proći, da niste sami i da smo mi, hrvatski glazbenici, uvijek tu za vas, i da ćemo vas pokušati razveseliti u ova luda vremena. Ma koliko nama samima bilo teško, ostat ćemo ono što jesmo, pravi muzikanti, i vratit ćemo vam osmijeh na lica.
Osim odličnog raspoloženja, za koje smo sigurni da će Bundek odaslati videospotom, kako osobno vidiš sliku koju će muzičari dočarati širokoj publici?
- Nadam se kako će sve dobro proći i da ćemo uspjeti snimiti sve, odsvirati dobro i poslati poruku zajedništva i nade, utjehe i solidarnosti, na naš način, kroz nešto najljepše što postoji, a to je glazba.
