‘Bile smo najbolje prijateljice, u isto vrijeme trudne, trebala mi je biti kuma, a onda sam joj držala govor na sprovodu...‘

Glumica Jelena Perčin jedna je od sugovornica u trećoj epizodi dokumentarnog serijala ‘Dosje Jarak‘ na RTL-u koji se bavi okrutnim ubojstvom Ivane Hodak.

- Bile smo mlade i pune idealizma i mislile smo da svijet čeka samo na nas, riječi su kojima je Jelena opisala svoje prijateljstvo s pokojnom Ivanom Hodak.

Bile su najbolje prijateljice, upoznale su se u srednjoj školi, trebale su biti vjenčane kume, a u isto vrijeme su bile i trudne. Na dan Ivanina ubojstva, trebale su se naći na kavi u centru Zagreba, ali ju je Jelena odgodila jer nikako nije mogla stići.

Kasnije je saznala tragičnu vijesti - da joj je prijateljica ubijena na stubištu zgrade gdje je živjela sa svojom majkom i ocem.

"Upoznale smo se u srednjoj školi. Imale smo specifično upoznavanje. Ja sam došla iz Dubrovnika i upisala sam se u zagrebačku gimnaziju, prvu Privatnu gimnaziju. Malo sam bila ‘autsajder‘ jer sam došla obrijane glave odjevena sva u crno, a Ivana je bila miljenica škole. Najzabavnija, najzgodnija. Išli smo na izlet u Rim i mene je svatko u školi gledao onako, nije baš bilo milo družiti se sa mnom, a ni meni s njima, onako, bila sam baš u otporu. Ona je došla do mene i pitala me: ‘Hoćeš li da idemo zajedno po gradu po dućanima?‘. A u mojoj glavi je bilo: ‘U koji isti dućan bi nas dvije mogle ući?‘, prisjetila se Jelena njihova upoznavanja, a prenosi RTL.

Nakon toga su postale nerazdvojne. Išle su zajedno na brojna putovanja, bile su potpora jedna drugoj u svim situacijama.

Jelena se u ‘Dosjeu Jarak‘ prisjetila i kobnog dana.

"Bio je jako lijep jesenji dan. Mi smo to jutro trebale piti kavu u Umjetničkom paviljonu. Imale smo dogovor jer je Ivana trebala biti moja vjenčana kuma. Zapravo smo trebali ići malo gledati časopise gdje bismo tražile ideje za vjenčanice. Zadržala sam se i nazvala je da neću stići na kavu. Morala sam na snimanje te smo se dogovorile da se svakako vidimo poslije mog snimanja predvečer. Ona se vratila u stan po neke stvari i zapravo nije nikad došla do stana...", rekla je Jelena.

Ona je bila i ta koja je držala govor na sprovodu. "To mi je bilo jedno od najgorih iskustava u životu", dodala je.

"Bile smo zajedno trudne. To je još jedna dodatna težina te tragedije koja se dogodila", rekla je i dodala kako su zajedno trebale gurati kolica...

"Svi veliki događaji u životu počinju i završavaju sa sjećanjem i mislima na Ivanu. Kad sam rodila, čim sam mogla izići s bebom van, prvo sam otišla na groblje. Išla sam prvo to podijeliti s Ivanom. Mislim da smo negdje zajedno trebale gurati kolica. Tada me najviše preklopila tuga...", zaključila je.