Matu Bulića ne zovu tek tako kraljem dijaspore. O kolikoj se zvijezdi radi jasno se vidjelo jučer u 7 sati ujutro na zagrebačkom aerodromu. Na letu iz Zagreba za Frankfurt - gdje se danas održava trinaesta po redu ‘Hrvatska noć‘, najveći koncertni spektakl Hrvata van domovine - gotovo da i nije bilo putnika koji se nije poželio za uspomenu fotografirati sa slavnim glazbenikom koji baš ni jednu molbu nije odbio, unatoč tome što je u noći s četvrtka na petak spavao nepuna tri sata jer je dan ranije nastupao na koncertu u Novoj Gradiški s Draženom Zečićem i Perom Panjkovićem.
- Kako da se ne fotografiram s ljudima ako me lijepo pitaju? Pa kakav bih ja to čovjek bio da odbijem? Ja sam s ljudima čovjek, nema kod mene nekakvih izlika ni prenemaganja. Ma mogu mene zvati ne znam kakvom zvijezdom, ali ja uvijek polazim od onog što je bilo prije 43 godine kada sam kao gastarbajter iz svojih Blatnica (mjesto u Hercegovini nedaleko Međugorja op.a.) došao u Frankfurt za svojom Zdravkom, kada me tu dovela ljubav prema njoj, kada sam stigao u stranu zemlju u kojoj nikoga osim nje nisam znao... Mogu ja imati tisuću hitova sada, ali ja sam ostao isti kakav sam i onda bio: skroman sam, živim na zemlji, a ne u nekim oblacima i tako se i ophodim s ljudima. Ja sam bio i ostao onakav kakav sam bio u Blatnici, držim se one: ‘Budi ono što si iznio iz svoje kuće, bio na vrhu ili na dnu‘ - kaže Mate, koji nas je ugostio u svom omiljenom frankfurtskom restoranu NTG koji drži njegov prijatelj Ivo Knez, a u kojem je u petak navečer u društvu prijatelja pratio nogometnu utakmicu između Hrvatske i Škotske i vatreno navijao uz poneki stručni komentar.
Manje je poznato da je i Mate nekoć bio perspektivni nogometaš, a neko vrijeme trenirao ga je i trener svih trenera - Miroslav Ćiro Blažević.
- Je, dobri moj Ćiro... On je u meni vidio sjajnog golmana, svjetske klase. Htio je da ja to postanem, ali nije uspio - smije se Mate koji jedva čeka da večeras zapjeva na ‘Hrvatskoj noći‘.
- Uvijek mi puno znači nastupiti na tom spektaklu i zapjevati svim našim ljudima koji na koncert dolaze iz svakog kutka zemaljske kugle. Organizatori, obitelj Roberta Martinovića, još su prije dosta godina prepoznali koliko me publika voli i cijeni, pa su prije nekih desetak godina pitali pokojnog Olivera Dragojevića i mene: ‘Možemo li računati da ćete vas dvojica u Frankfurtu svake godine nastupiti na Hrvatskoj noći?‘ I moj prijatelj Oliver i ja, koji smo skupa u životu napravili više od pedeset zajedničkih koncerata, odmah smo rekli ‘da‘, ali je nažalost život napisao drugačije, pa njega više nema. Ja sam ostao i držim davno obećanje, pa kad zapjevam na ‘Hrvatskoj noći‘ pomislim i na Olivera - priča Mate koji nam otkriva kako se publika ovog spektakla za večerašnji događaj priprema mjesecima unaprijed.
- Naši ljudi jednostavno žive za taj koncert što pokazuje i činjenica da na njega dolaze ne samo iz Njemačke i Europe, nego i iz SAD-a, Australije, Novog Zelanda... Ja volim reći da postoje dva spektakla ovog tipa: ‘Blatničke note dobrote‘ (humanitarno-glazbeni spektakl koji ja sa svojim prijateljima već godinama pripređujem), i ‘Hrvatska noć‘, jer prema datumima tih događaja publika čak podešava i godišnje odmore, sve kako bismo svi skupa uživali - govori glazbenik koji ni sam ne zna koliko je koncerata održao tijekom ove godine.
- Ma bila je stvarno udarnička godina, možda čak i previše naporna. Sljedeće godine ću ipak malo prikočiti, smanjiti tempo i samom sebi reći: ‘Stani, malo, gospodine‘. No, teško je s druge strane stati jer ja imam sreću da stvarno volim ono što radim, da baš uživam u druženjima s mojom publikom, mojim prijateljima, kako ja to volim reći - kaže glazbenik koji će, bude li sve po planu, publiku uskoro obradovati i novom pjesmom.
- Snimam jednu baš lijepu pjesmu. Hoće li i ona biti hit? Ma mogu ja sada reći da će biti 10 hitova, ali o tome što će biti hit uvijek i jedino odlučuju ljudi koji pjesmu zavole ili ne. Hit je ono što narod potpiše - naglašava i nastavlja:
- Ja sam imao sreće da moje pjesme vole, a mislim da nema teme o kojoj nisam pjevao. A opet smo moj kum Marko Perković Thompson i ja pronašli novu dosad neopjevanu temu u toj lijepoj pjesmi o kojoj vam pričam. Neću zasad previše govoriti o samoj pjesmi, ali otkrit ću vam da se zove ‘Da me opet rodiš, majko‘. Stihovi koje je napisao Neno Ninčević govore o tome što bi radio da se ponovo rodiš, o tome što si u ovom životu dobro napravio, a što si mogao i bolje... - govori Mate koji ističe kako mu je čast što mu je i ovu pjesmu pisao Thompson.
- Marko, poznato je, ne piše drugima pjesme, a za mene ih je napravio puno, sve jednu ljepšu od druge. On je iznimku, što se pjesmi tiče, napravio samo za Tihu Orlića kojem je napisao jednu skladbu i za mene, i ja sam time počašćen - govori Mate koji je s Thompsonom i kumski povezan. I to dvostruko: Marko Perković Thompson Matinoj kćeri Katji krizmani je kum, dok je Mate krsni i krizmani kum Thompsonovom sinu Anti, čija je bolest zabrinula mnoge obožavatelje njegovog tate. Kako je Ante sada?
- Hvala Bogu, bolje. Ide lagano dan po dan nabolje, ja vjerujem da će sve na kraju dobro biti. Evo, i Marko je sad pomalo krenuo s koncertima na radost publike, a i mene iznimno raduje da se vratio na scenu. On to možda i ne bi napravio da mu mali Ante non stop nije govorio: ‘Ajde, tata, radi, pjevaj‘ - govori glazbenik koji je po struci ekonomist.
- Da, ekonomist bez i jednog dana staža u struci. Jer, po završetku fakulteta ja sam došao u Njemačku za mojom Zdravkom, a u struci nisam dobio posao jer tada još nisam dobro govorio jezik. Prvo vrijeme radio sam na baušteli, no onda sam na nagovor moje supruge sve češće počeo pjevati u klubovima naših ljudi u Njemačkoj i tako je to polako krenulo s mojim pjevanjem - prisjeća se Mate kojeg pitamo kako je on sa zdravljem.
- Da pokucam, dobro je. Nemam nikakvih posljedica od korone, dobri Bog me vratio. Dobri Bog i moja žena, koja se brinula, plakala, molila, borila za mene. Da nije bilo nje, ne bismo mi sada razgovarali. Kad mi je bilo najteže, kada sam mislio da odlazim, ona je bila tu uz mene i nije mi dala da napustim nju, moje kćeri i moje unuke. Ona je bila moja snaga, ona me držala da ne odem - priznaje Mate kojeg pitamo što misli, što bi mu danas nakon svega rekao njegov djed Stjepan koji je prvi prepoznao unukov talent za glazbu.
- Ma dida bi bio ponosan. Njemu bi najvažnije bilo da sam ja sretan čovjek - kaže Mate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....