Bojana Gregorić Vejzović (53) jedno je od najistaknutijih lica hrvatske filmske, televizijske i kazališne scene. Javnosti je poznata po ulogama u televizijskim serijama ”Naša mala klinika”, ”Ponos Ratkajevih”, ”Ljubav u zaleđu”, ”Horvatovi” i dr. Kao kazališna glumica obilježila je predstave ”Četvrta sestra”, ”Tri sestre”, ”Hrvatski bog Mars”, ”Leda” i druge. Ipak za ulogu Majka koju je igrala u istoimenoj predstavi, glumica je nominirana za najveću medijsku nagradu, Zlatni Studio, u kategoriji Najbolja ženska kazališna uloga.
Glasajte za favorite u kategorijama za nagradi Zlatni Studio
Kako stoji na stranici biografija.com glumica je rođena u Zagrebu, a tamo je 1989. godine završila VII. Gimnaziju, a 1988. je diplomirala klavir te klasičnu baletnu školu na Ilirskom trgu. Nakon završene srednje škole upisala se na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirala 1996. godine. Na prijemnom ispitu recitirala je kajkavsku narodnu poeziju.
Kći je poznate hrvatske glumice Božidarke Frajt te producenta Borisa Gregorića i unuka dr. Pavle Gregorića, poznatog političara, liječnika i vijećnika AVNOJ-a, za kojeg ističe kako je ostavio snažan utisak na nju i na njezin daljnji život.
Pošto je završila baletnu školu od 1988. do 1990. godine bila je članica klasičnog baletnog ansambla Hrvatskoga narodnoga kazališta , a plesala je u predstavama kao što su ”Giselle”, ”Trnoružica”, ”Labuđe jezero” i mnoge druge. Nakon što je diplomirala s Akademije postala je stalna članica kazališta Gavella. Kao kazališna glumica istaknula se u predstavama ”Breza”, ”Volpone iliti lisac”, ”Richard III”, ”Ah, Nora, Nora”, ”Od jutra do ponoći”, ”Zima jednog lava”, ”Kroatenlager”, ”Popcorn”, ”Ptičice”, ”Revizor”, ”Četvrta sestra”, ”San Ivanjske noći”, ”Slučajevi običnog ludila”, ”Leda”, ”Kolovoz u okrugu Osage”, ”Tri sestre” i mnoge druge.
Vodila je i emisije na Hrvatskoj radio televiziji poput ”100% ja” i ”Živi zid” te ”Dora”. U svom opusu ima i brojne filmove poput ”Otoka ljubavi”, ”Lea i Darija”, ”Božić u Beču”, ”Ne pitaj kako”, ”Man Cald Rage”, ”Žena mušketir”, ”Na putu za Montevideo”, ”Višnje u rakiji”, ”Zauvijek moja”.
U suradnji s Gibonnijem, Slavenom Bilićem i Majom Vučić, postala je UNICEF-ova veleposlanica dobre volje za Hrvatsku, a u karijeri je osvojila i brojne nagrade. Neke od njih su nagrada „Marul“, „Rektorova nagrada“ te „Nagrada Hrvatskoj glumišta“.
Četiri puta je nagrađena ”Večernjakovom Zlatnom ružom” i to 1998., 1999., 2000. i 2004. godine. Godine 1999. osvojila je nagradu ”Zlatni histrion” te ”Orlando”. Nagradu ”Zlatni smijeh” osvojila je 2003. godine, a 2007. dobila je ”Gavellinu nagradu” te ponovno ”Nagradu Hrvatskog glumišta”.
Predstava „Majka“ za koju je ulogu i nominirana nastala je na temelju dramskog teksta francuskog autora te kazališnog i filmskog redatelja Floriana Zellera, a dio je trilogije u koju još spadaju djela “Otac” i „Sin“. Predstavu je režirao glumičin sadašnji suprug, također glumaca, Enes Vejzović, a u njoj još uloge imaju Matija Gašpari, Amar Bukvić te Tena Nemet Brankov.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati više puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE.
“Našoj predstavi "Majka" dali smo "nadimak" hrabrost. Sam autor Florian Zeller napisao je i naglasio da je riječ o farsi, a farsa po definiciji nosi grub humor, "desakralizaciju" pojma ili teme kojom se bavi. Vjerujem da ćemo biti duhoviti, ali istovremeno grubi, šokantni na momente i dirljivi na kraju predstave. Dobar razlog za doći u gledalište, nadam se”, rekla je glumica u jednom intervjuu za Gloriju.
Glumica je progovorila i o glavnoj poruci predstave te se osvrnula na razne teme koje se u njoj obrađuju.
„Zellerova "Majka" govori o mnogim aspektima života koji mogu i ne moraju biti vezani za majčinstvo. Prolaznost, odvajanje od voljenih, gubitak svrhe i smisla, podvlačenje crte, "zbrajanje" ostvarenog i neostvarenog kroz duhovito peckav dijalog obračunavanja sa suprugom i djecom. U našim zrelim životima to jesu situacije s kojima se susrećemo, a majčinski aspekt požrtvovnosti dodatno ukazuje na fragilnost čovjeka kao pojedinca”, istaknula je tada.
Usporedila je i svoj pristup liku i samoj ulozi u odnosu na to kakav je on bio na samom početku njezine karijere koja je danas pozamašna.
„Pristup ulogama nije se promijenio. Mrzim hodati s tekstom po sceni, to mi ubija kreativnost, zato je dobro naučen tekst, čim prije, temelj svakog dobrog rada. To je preduvjet s kojim se glumac može sjajno predati "igri" i zabaviti se, tražeći kako oživjeti lik koji utjelovljuje. Iščitati tekst i podtekst samog djela pruža mogućnost različitih smjerova u kojima uloga, pa i predstava može ići. Finalni odabir je stvar dogovora s redateljem, ovisno o cjelokupnom smjeru predstave. Redatelj zaokružuje naš zajednički rad, svojim pečatom promišljanja kroz scenska rješenja, scenografiju do vizualnog identiteta”, napomenula je glumica.
Istaknula je kako suradnja sa suprugom, s kojim ima dvoje djece, sina Raula te kćer Zoe zapravo ima dvije strane medalje.
„Jedna je ta da se predobro poznajemo, a druga strana medalje je - znam sve što misliš, što možeš i neću popustiti dok ne dobijem scenski ishod koji želim. Zapravo, većina redatelja s kojima sam radila izuzetno poštuju glumce. Odabirom vam daju povjerenje, a iznošenje ideja je dio zajedničkog procesa stvaranja. Umjetničko stvaranje kazališne predstave više vidim kao zajedničko usklađivanje čitanja i promišljanja o likovima nego kao jednosmjerno inzistiranje koje može otići u potpunu destrukciju glumca. Ipak je naš posao timski rad”, pojasnila je.
Kao UNICEF-ova ambasadorica u jednom se intervjuu za Story osvrnula i na položaj žena unutar cijele kazališne i filmske industrije.
„Prvenstveno sam dio kazališnog i televizijskog miljea u kojem sam surađivala sa sjajnim ljudima i divnim produkcijama. Na filmu sam manje radila. Otvoreno mogu reći da sam u 24 godine karijere imala priliku čuti svašta pod krinkom zafrkancije. Nitko ne treba biti nečiji kontejner po cijenu uspjeha, prilika i slično. Najvažnije je raditi s ljudima koji ti daju osjećaj uzajamnog poštovanja”, poručila je.
Nastavila je te istaknula kako je oduvijek smatrala da su samo audicije dovoljne da netko procjeni odgovara li uloga tom glumcu/glumici ili ne.
„Kavice da bi me netko bolje upoznao i možda mi dao priliku nikad nisu bile opcija. Osim toga, to što je netko zabavan na piću ne znači da će biti takav na pozornici ili u kadru. Imala sam sreću što sam već na trećoj godini Akademije dobila angažman u kazalištu Gavella. Neprestano sam radila, igrala i po 25 predstava mjesečno, a kući odlazila sretna i mrtva umorna. Ekipa iz Gavelle uistinu je moja druga obitelj i beskrajno sam zahvalna na njoj. Uz njih mi je posao užitak s poštovanjem i nadam se da ćemo uskoro ponovno igrati na svojoj pozornici”, završila je glumica.
Konkurencija glumici u kategoriji Najbolja ženska kazališna uloga za Zlatni Studio su kolegice Sandra Lončarić koja je Staža u predstavi “Sokol ga nije volio”, Ana Gruica Uglešić, Marta u “Šuti i muči”, Selena Andrić, Shkurta u “Prst” te Zrinka Cvitešić, koja glumi Jele u “Ekvinociju”, a cijeli popis svih nominiranih nalazi se ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....