Boris Hrepić: ‘Daleka obala priprema album. Oni su moj glazbeni žig koji ću nositi dok sam živ‘

Svestrani glazbenik Boris Hrepić Hrepa radi na više frontova. Publika ga dobro zna iz Daleke obale s kojom je proživio neke od najljepših trenutaka karijere, a i danas priznaje kako se veseli ponovnom ulasku u studio i druženjima sa "starom" ekipom koja publici sprema nove pjesme. Uz to, Hrepa marljivo njeguje blues te s bendom Sunnysiders u kojem je i njegova životna partnerica marljivo priprema nove stvari, ali i uživa u komplimentima, koji otkako je lani album izašao, ne posustaju. Riječ dosada za ovog Splićanina sa zagrebačkom adresom ne postoji. I s legendarnim rock pjevačem Davorinom Bogovićem ušao je "u garažu" kako bi svirkom ostali u dobroj formi.

I dok su mnogi glazbenici pali u apatiju zbog vremena koja su nas snašla, ti se nisi dao. Što te motivira da ne staneš?

- Motivira me kao prvo moj nepopravljivi optimizam, a kao drugo moja ovisnost o kreativnosti, riječ dosada, a i apatija ne stignu doći na red od gomile zanimacija i kreacija koje sam sebi svaki dan serviram za doručak.

Album koji je izašao pred publiku prošle je godine dobio sjajne kritike, reakcije su odlične. Jesu li te iznenadile?

- Četvrti album Sunnysidersa "The Bridges" stvarno je polučio poprilični uspjeh u domovini i u svijetu, imamo četrdesetak izvrsnih kritika u domaćim i stranim rock i blues časopisima, ušao je u Americi među 100 najboljih blues albuma za 2020. Ovaj album smo Rola i ja dosad najozbiljnije u svim segmentima pripremali, znali smo da će biti primijećen, al' baš da će ovoliko i ne.

Sunnysiders

Adam Kennedy

Slušajući ljude oko sebe, što ih najviše intrigira u pjesmama?

- Čitajući te kritike, a i slušajući dojmove slušatelja, naša originalnost u načinu pisanja a i samoj izvedbi snimanja pjesama nas izdvaja. Hvale naše tekstove, stil i naše slaganje vokala.

Blues je na neki način postao dio tvoje svakodnevice. Kako ga živiš?

- Neki dan sam u Splitu pretražio svoje stare ladice i našao sam gomilu tekstova, crteža i starih uspomena iz kojih se vidi da me sa 16 godina blues zahvatio i da me ne pušta do dan danas. Dapače, danas u ovim iskusnijim godinama uživam u njemu i potpunije.

Jakov Prkic/Cropix

Dugo surađuješ i s Davorinom Bogovićem. Nakon dugo vremena ušli ste u garažu kako biste uhvatili dobru formu. Sprema li se tu nešto novo?

- Prošle godine nam je izašla kompilacija netom prije nego što zavladale korona i prva izolacija, trebala je biti promocija točno na dan kad su svirke zabranjene. Al' evo, naći ćemo se ovih dana u "glazbenoj kući" i zasvirati ponovo, imamo nastup u emisiji "Kod nas doma" gdje je koncept omogućuje odsvirati čak pet pjesama uživo pa smo se razveselili.

Daleka obala ponovno je na okupu. Koliko si emotivno vezan uz bend u kojem si na neki način odrastao?

- Daleka obala je moj glazbeni žig koji nosim i koji ću nositi dok sam živ, ponosan sam na našu ostavštinu i drago mi je da smo ponovo oživjeli taj naš prepoznatljivi zvuk.

Boris Hrepić snimljen 2015.

Nikola Vilic/CROPIX

Uskoro ulazite u studio. U kojem smjeru Daleka obala ide dalje?

- Imamo desetak novih pjesama i vrijeme je da ih u studiju zabilježimo, to nas izuzetno raduje, pa evo početkom sljedećeg mjeseca u Sound Station Studiju tu u Dubravi Zoki će odbrojiti 1, 2, 3, 4 i Leo producent će stisnuti rec.
Imamo dogovoreno i nekoliko velikih koncerata ovo ljeto, zaželjeli smo se i mi i publika starih pjesama.

Sa suprugom Antonijom puno surađuješ, upravo je glazba bila ta koja vas je zbližila. Kako funkcionirate u profesionalnom smislu?

- Mi smo glazbeni i životni partneri i nije nimalo lako uspijevati odraditi sve aktivnosti i obaveze Sunnysidersa i uz to podizati dvoje malodobne djece. Posljednju godinu tu je s nama i labradorica Heidi. Istrenirali smo se, ide nam, aktivni smo od 6.30 sati do kasno navečer. Evo sad pripremamo medijsku promociju novog singla i spota s albuma, imamo svaki tjedan probe s bendom, čak smo i nove pjesme počeli pripremati.

Ante Cizmic/CROPIX

Živiš u Zagrebu, no Split je uvijek ostao dio tebe. Koliko često odlaziš u rodni grad?

- Ljeti smo dolje, i tu i tamo preko godine po potrebi, meni je svugdje dobro i lako se prilagođavam. U Zagrebu imam puno prijatelja koji su svi redom vezani uz glazbu, a kod dođem dolje, imam stare prike. Dobro je.

Nedostaju li ti putovanja, festivali? Vjeruješ li da će se tržište uskoro otvoriti?

- Posljednjih desetak godina stvarno smo se s bluesom naputovali, i definitivno fale putovanja i druženja, al' što je tu je, strpjet ćemo se, ovo ljeto ako se smiri malo čeka nas nekoliko lijepih festivala tu i po Europi. Kao što rekoh, optimist sam neizlječivi.

Puno je planova, no koji ti je trenutno najdraži?

- Ovako na prvu ruku putovanje u Slovačku na jedan ljetni festival na kojem bi Sunnysidersi trebali nastupiti. Nismo tamo još bili.

I za kraj, što se promijenilo u bendu otkako Marijan Ban nije s vama. Osjeti li se neka nova energija i zanima li njega što mu bivši bend radi?

- Nas smo trojica, Jadran, Zoki i ja manje-više isti, a na mjesto vokala benda došao je naš prijatelj Jakša Jordes koji se odlično snašao i koji je pun, ponekad i prepun, energije i želje.
Bana zanima što radimo, drago mu je da bend živi i dalje. I podržava Jakšu u njegovoj ulozi.