Njegovo ime je Davorin Bogović. A ovo sve oko njega, to je crno-bijeli svijet. Tako je već gotovo pedeset godina, otkako je jedini glazbenik na našim prostorima koji uistinu živi rock and roll stupio na glazbenu scenu. Koliko se Bogović promijenio od svojih glazbenih početaka 1976. do danas?
- Nadam se nimalo. Radim na tome da se ne mijenjam. Osjećam se kao da si još uvijek ne želim prekinuti djetinjstvo. Čuj, bojim se odrastanja. Uostalom, ja sam još mlad i uvijek imam vremena za izmijeniti se. Naravno, samo ako to bude nužno - govori 64-godišnji Bogović, koji sa svojim Prljavim kazalištem jedva čeka da 11. listopada nastupi na koncertu u zagrebačkoj Tvornici. Taj nastup bend najavljuje singlom "17 ti je godina tek". Zašto baš s tom pjesmom?
- Zato što je ona nekako ‘najveselija‘ u našem koncertnom programu za Tvornicu, a i najbliže je onom kako se mi trenutno osjećamo - odgovara Bogović koji je već godinu i pol ponovo član Prljavog kazališta, benda u kojem je, u vrijeme kada su još nastupali pod imenom Ciferšlus (ime Prljavo kazalište uzeli su 1977. godine), počela njegova glazbena karijera. Prije dvije godine, nakon što su se razišli Jasenko Houra i Tihomir Fileš, Bogović se priklonio Filešu i otpjevao žestoki singl "Svemirski tobogan". Uslijedio je album "Underground", koji je ishvalila i publika i kritika i sad napokon kreću koncerti. Je li Bogović spreman za "vatreno krštenje" na sceni?
- Naravno da sam spreman! Gle, što se tiče albuma, nije to tek tak lako bilo. Ipak je ‘Underground‘ malo drugačiji i seriozniji album koji se stilski oslanjao na naše stare radove. Zato je bila i više nego ugodna spoznaja da su album s oduševljenjem prihvatili i kritika i publika, što je vrlo rijedak, raritetan slučaj na našoj sceni i to ne samo recentno. Kaj se tiče koncerata, spremamo se za njih punom parom i nestrpljivi smo da se što prije nađemo na stageu s našom starom i novom publikom. S obzirom na to da se i sami već na probi jako dobro osjećamo izvodeći repertoar koji smo pripremili za nadolazeće koncerte, više sam nego siguran da će biti sjajno - kaže Bogović koji je cijelo ljeto umjesto na moru proveo u atomskom skloništu.
- Tam smo, u skloništu u Dugavama, u debeloj hladovini Filko (Fileš, op.a.), naš virtuoz na gitari Saša Novak i genijalac na basu Davor Selman preživjeli sve toplinske udare. S druge strane, nije bilo lako vježbati dok su svi živi na moru, ali nam je Selman završetak ljeta olakšavao vrhunskim specijalitetima s roštilja u obližnjem parkiću. Je li bilo više proba ili roštilja? Proba je bilo jako puno, puno više od roštiljskih bakanalija - priznaje Bogović koji će u Tvornici izvoditi pjesme s prvih albuma Prljavog kazališta što će za ovu priliku biti malo stilski i produkcijski pomlađene, ali ne tako da izgube autentičnost i uzbudljivost originala, ističe prvi pjevač Prljavog kazališta kojem njegov nasljednik u bendu, Mladen Bodalec, nikad nije baš "dobro sjeo". Da Bogović na koncertu u Tvornici mora otpjevati jednu pjesmu koju je u Kazalištu izveo Mladen Bodalec, koja bi to skladba bila?
- Mene si našla... (smijeh). Kaj misliš da ja ne znam biti diplomat? Bit ću fin pa ću reći da ne mogu trenutno izdvojiti samo jednu pjesmu iz cjelokupnog opusa, a da druge na neki način ne uvrijedim. Teško je to - kaže bivši i sadašnji član čuvenog benda koji je iz Prljavog kazališta prvi put izbačen sredinom osamdesetih, nakon njegova čuvenog odlaska na more, koji se zbio baš uoči snimanja albuma "Heroj ulice" u Švedskoj.
- Malo me zeznula i tehnologija jer tada nije bilo mobitela. Taman kad sam se ja s ekipom s Krka prebacio na Rab, na Krk je došao brzojav da Prljavo kazalište ide u Švedsku. Otišli su bez mene. Tako je ispalo. U to vrijeme, priznajem, baš i nisam bio omiljen u bendu, ali sam im se kasnije nekako umilio - prisjeća se glazbenik koji par godina kasnije ipak definitivno odlazi iz benda.
- To je bilo neminovno. Počela se mijenjati naša muzika, meni, iskreno, ni album ‘Korak od sna‘ nije najbolje legao. A kasnije... Ja ni tada ni danas ne mogu zamisliti samog sebe kako sa slavonskim šeširićem na glavi šećem blatnjavim dvorištem i pjevam ‘Uzalud vam trud svirači‘ - iskreno kaže Bogović, kojeg pitamo bi li više volio da je Houra nakon njegova odlaska umjesto Bodaleca uzeo Davora Gopca koji je tada pjevao u Klinskoj pomori. Podsjetimo, Houra je tada šesnaestogodišnjeg Gopca čuo na jednom koncertu, ali ga nije vidio jer je Gobac nastupao na način da je ležao na pozornici dok mu je glava bila u bubnju. Prljavom kazalištu sve to se jako dopalo, ali su od Gopca na kraju ipak odustali.
- I bolje je da je tako ispalo, jer bi naša scena tako ostala siromašnija za meni jako dragi bend. Gobac i Psihomodo pop uvijek su bili rokerski uzbudljivi i meni uvijek dragi prijatelji. Dobar je Gobac! - ocjenjuje Bogović, kojeg pitamo radi li što za svoj dobar glas. Konzumira li med, đumbir...?
- Jednom sam, ne znam kaj mi je bilo, probao piti đumbir pa mi je zapeo u grlu i nije mi se to nikako dopalo. Ali i bez đumbira nema baš nikakvog razloga za brigu jer se osobno spremam vrlo seriozno, pa tako između ostaloga i pušim samo u kontroliranim uvjetima i količinama - kaže Bogović, koji sa svojom ekipom koncert najavljuje videospotom u kojem su njihove slike iz mladih dana. Kako je točno ostao bez svoje bujne plave kose?
- Jedno jutro sam primijetio da me kosa samostalno i ni s čim izazvana počela napuštati. Smjesta sam tome doskočio na način da sam otišao kod tada najboljeg brijača u Dubravi i rekao: ‘Šišaj na nulu!‘. Istina i bog, on me je dugo pokušavao odgovoriti od tog mog nauma. Na kraju, povijest je pokazala - bezuspješno - kaže Bogović, koji na pitanje što bi danas poželio reći mladom plavokosom Bogoviću, ispaljuje:
- Mali, ako želiš pobijediti, ne smiješ nikako izgubiti. Šalu na stranu, nemam ja njemu kaj za reći. To je ipak Bogović, što god mu ja rekao, on bi napravio po svome - govori glazbenik koji je u Dubravi odrastao s mamom Boženom, rokericom koja se oduvijek ponosila njegovom karijerom.
- Jedna je mama! Imao sam prekrasno djetinjstvo jer sam odrastao u prekrasnom dijelu Dubrave, u kojem se moja kuća nalazila nasuprot jednog od rijetkih dubrovačkih parkova. Osim toga, u neposrednoj blizini nalazio se i muzej V. zemaljske konferencije, koji se sada diči nazivom dječjeg vrtića. Ja sam tamo rastao uz rock and roll glazbu koja se oduvijek slušala u našoj kući. Mama je znala da se vraćam iz škole po tome jer bi čula kako na ulici pjevam repertoar Kinksa ili Beatlesa, kasnije i Petera Gabriela, Erica Burdona i Paula Rogersa - prisjeća se Bogović, kojeg pitamo kada je imao svoj prvi javni nastup.
- Misliš osim ‘nastupa‘ u osnovnoj školi gdje sam pjevao i svirao harmoniku koju sam učio u nižoj glazbenoj? Moj prvi rokerski nastup bio je s mojim prijateljima iz mog prvog benda znakovitog naziva Ciferšlus. Tu prvu koncertnu večer društvo na stageu su mi uz mog Filka pravili još i basist Nino Hrastek, gitaristi Marijan Brkić i Zoran Cvetković, a nastupali smo te 1976. godine u prostorijama mjesne zajednice ‘Tomša Martin‘ u Dubravi - ponosno kaže Bogović, koji se već tada ponosio svojom lijenošću i neodgovornošću. Je li i danas tako?
- Dobro pitanje, dobro... U neku ruku to je i istina, pa makar to ovako i pomalo nespretno zvuči. Jednako sam lijen i neodgovoran kao i nekad! Ali, bolje pjevam, sigurniji sam u sebe i imam puno utakmica u nogama. I danas, kada se prisilim i zapnem, to ti je milina jedna. Još kad me drugi poguraju, ja naprosto letim i nema mi kraja. Što je najneodgovornije što sam napravio tijekom svoje karijere? Bilo je toga... Teško je to na prvu izdvojiti. Ipak, možda to što sam otišao taksijem iz Zagreba na izlet u Bašku na Krku, umjesto na aerodrom i put Stockholma na snimanje albuma ‘Heroj ulice‘ - govori Bogović, kojeg pitamo je li istina da je jednom uspio zaspati na sceni usred koncerta Prljavog kazališta.
- Vrlo točno! Vidiš, i to spada pod prijašnje pitanje, pa je teško sve pobrojati i odlučiti se. Taj moj performans, zapravo više instalacija, desio se u sportskoj dvorani u Metkoviću. Je li mi bilo teško zaspati na vlastitom koncertu? Ma kakvi, nije mi to bio nikakav problem - veselo kaže Bogović, kojeg molimo da opiše kako je izgledao najluđi tulum na kojem je bio.
- Ti si baš navalila s teškim pitanjima... Ali, ajde, bio je taj jedan tulum na kojem je nakon par sati ponestalo pića, pa sam ja onda spasio stvar jer sam u podrumu pronašao flašicu 96-postotnog alkohola. Razrijedio sam ga s pola litre vode i još par tajnih sastojaka, te se vratio na tulum i podijelio ga sa svima prisutnima. Istina i bog, deklarirao sam ga i reklamirao kao pronađenu bocu visoko kvalitetne votke. Molim lijepo, nitko se do danas nije potužio - kaže osebujni pjevač na kojeg Bijelo dugme sigurno nije mislilo dok je pjevalo pjesmu čiji stihovi glase: "Uvijek sam bio pametno dijete, prao zubiće prije ručka ručice...!
- Kaj bumo se sad vređali? Ako misliš na higijenu, to sam obavljao redovito. Što se ostalog tiče, bio sam baš zgodan, pristojan... Uglavnom, svaka bi me majka poželjela za zeta - smatra Bogović, koji se diči time da je pohađao nekoliko srednjih škola. Koliko točno?
- Četiri. S tim da su me iz jedne izbacili i onda opet u nju primili. Išao sam u Sedmu gimnaziju, Kušlanovu, Kemijsku, Držićevu... Htio sam utvrditi gradivo, a u različite škole sam išao kako bih skupio što širi spektar znanja. Dobro, zezam se. Moje srednjoškolsko obrazovanje trajalo je osam godina, a kako sam bio poprilično nestašan, iz nekih bi me škola izbacili, iz drugih me lijepo zamolili da se ispišem. I sad se budim u znoju kada evo ovako ponekad moram evocirati te uspomene. Jedino dobro u svemu tome je bilo da bi svake godine kada bi me pitali koji sam razred mogao odgovoriti isto - kaže, "valjajući" se od smijeha, Bogović koji je oduvijek znao da će biti pjevač.
- Ili pjevač ili centarfor reprezentacije. A sada, kada razmišljam što bih volio biti, rekao bih ti da bih volio biti kirurg. Zašto? Tak! - govori glazbenik kojeg pitamo je li i u jednom trenu svoje bogate karijere uspio biti bogat čovjek.
- A joooooj. Novac ti kvari ljude. I kad imam novca volim ga se što prije riješiti. Meni je to nekako briga i teret. Više sam koncentriran na ove duhovne vrednote. Al ko zna, nikad nije kasno... S druge strane, kad me baš pitaš o dijelovima karijere, bilo je i ‘bogatih‘ razdoblja, ali se to kod mene mjerilo satima. Kako bi mi lova došla, tako bi i otišla. Pa ja sam osamdesetih godina u nepuna dva tjedna uspio zdrobiti dvadesetak tisuća njemačkih maraka. Za te novce mogao sam kupiti dva, tri dobra automobila. No, sad kad promislim, ne bih ništa mijenjao. Ta dva tjedna bila su fenomenalna. Išao sam taksijem iz Zagreba na more, bančio, birano pio i sve oko sebe častio. U hotelu u Baškoj dočekivali su me kao narodnog heroja, jer su znali da će im promet zahvaljujući meni značajno porasti - prisjeća se Bogović, jedini član Prljavog kazališta koji cijeli život živi u zagrebačkoj Dubravi. Što to za njega znači, po čemu je Dubrava posebna i je li ona doista bila opasan kvart?
- Dubrava je bila opasan kvart, ali su u njoj vladala i nepisana džentlmenska pravila ponašanja pa ako niste izazivali, niste se ničega trebali ni bojati. To što ste ipak nekada morali ‘kupiti ciglu‘ ili kupiti cigarete iako ni ne pušite... a sad, bože moj. No vidiš kako se to mijenja, pa smo tako mi danas, po podacima MUP-a, najsigurniji kvart u gradu - govori Bogović, lik iz knjige "Priče iz Dubravnina" njegovog frenda Fileša koja je našeg sugovornika šokirala. Što mu je bio najveći šok?
- Čuj, iznenadilo me da je Filko toliko pismen i da je uspio tako debelu knjigu raspisati! To mi je bio kulturološki šok - ističe pjevač kojeg pitamo što će prvo napraviti nakon što završi koncert u Tvornici. Hoće li popiti pivo, zagrliti Fileša, mahnuti Bodalcu u publici...?
- Prvo ću obrisati znoj i potražiti u publici prisutnu suprugu i sina i odabranicu njegova srca... A tek onda Filka... Neću mahati, ne brini - obećava Bogović, koji otkriva da su u planu i novi koncerti Prljavog kazališta.
- Bit će toga još, a mene zasad nekako najviše intrigira onaj u Londonu za koji s nestrpljenjem iščekujem potpis ugovora. Radimo i na novim pjesmama, naravno, ali polako jer žurbe nema. Uostalom, još nije prošla ni godina dana od izlaska ‘Undergrounda‘ - kaže Bogović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....