Dečak o Massimu: ‘Znali smo se nazvati u bilo koje doba dana ili noći, pričati satima o životu‘

Nesuđeni nogometaš nije zaigrao za reprezentaciju, ali je zato prije 25 godina osnovao jedan od najpoznatijih hrvatskih bendova – grupu Vatra. Ivan Dečak u Top Music Desku Top radija prisjetio se prvog nastupa grupe na kojem je tadašnjeg gitaristu tijekom nastupa tresla struja, a kao srednjoškolac bio je, kako se opisao, psihodelik i zbog toga se nije ‘šmekao‘ sa sadašnjom suprugom koja je tada bila pankerica. Voditeljici Gini Damjanović govorio je i o svom velikom prijatelju Massimu te je prepričao njihov prvi susret na kojemu mu je Massimo ‘prvi put otvorio vrata‘.

Nesuđeni nogometaš Dečak odgovorio je na pitanje bi li igrao u reprezentaciji da je ostao u nogometu: „Naravno da bih igrao. Moraš vjerovati u sebe.“

Ivan je igrao u prvoj ligi. Zaigrao je čak i protiv Hajduka, Dinama i Varteksa.

„Sjećam se jedne epizode. Igrao sam u tadašnjem klubu koji se zvao Mladost 127. Oni su bili prvoligaši i onda bi igrali, recimo, protiv Varteksa i mi kadeti izgubimo 11:1. I dođem doma sav sretan. Kaže stara – kako ste prošli?, a ja kažem - pa, izgubili smo 11:1. Pita ona - što si sretan? A ja - Zabio sam gol!“, prisjetio se poznati glazbenik anegdote iz nogometnih dana.

Glazba je oduvijek bila pravi put za poznatog glazbenika. Ivan je još u srednjoj školi osnovao bend.

„Ja sam ti slušao samo i isključivo psihodeličnu glazbu – Led Zeppelin, Doorsi su mi bili ono... Nisam znao da išta osim Doorsa postoji na planeti.“

Nekad tinejdžeri s velikim snovima, danas poznati bend čiji je glazbeni izričaj prepoznao veliki broj vjernih obožavatelja. ‘Vatra‘ uskoro slavi 25. rođendan i pripremaju slavljenički koncert.

„Sjećam se našeg prvog nastupa. To su još bili fragmenti Vatre. Nismo još bili ozbiljan demo bend, nego smo tek počeli nešto u garaži mojih roditelja. Moja dva prijatelja i ja smo radili doček Nove godine u jednoj nedovršenoj zgradi koja je imala veliki podrum. Pozvali smo jedno 50 ljudi. Čitava generacija grada Virovitice je došla na taj doček i mi smo priredili naš prvi koncert", otkriva Dečak.

Prisjetio se Ivan, kako je rekao, tog dočeka ’96., ali i nesvakidašnje situacije koju pamti s prvog nastupa.

„Naš tadašnji gitarist je cijeli koncert govorio da ga trese struja. Mi smo rekli – ma daj, lažeš, pijan si! Poslije smo skužili da mu je netko stvarno prolio pivo u produžni... al‘ dobro je izgledao!“

Od pozornice u Virovitici pa do dijeljenja bine u Zagrebu sa škotskim legendama - Simple Minds. Dečak za članove benda ima samo riječi hvale: „Stvarno sam doživio da što su veće zvijezde nekako djeluju normalniji ljudi.“

„Nevjerojatno mi je to. Mislim i dan danas ne mogu pojmiti da su nam dozvolili da uđemo, da tako kažem, u njihov privatan prostor. Valjda im je bio takav dan ili su jednostavno takvi ljudi", dodaje.

Iza grupe Vatra čak je deset albuma, jedan je i friško izašao, a Dečak već piše i novi album.

O tome je li ikad razmišljao da grupa prestane snimati i da samo svira, poznati glazbenik je rekao: „Ne mogu to, meni je to neodvojivo. Stan sam kupovao tako da mogu u njemu složiti jedan studio - i stvarno imam studio. Mali je to studio u centru mog stana. Napravio sam sobu u sobi i to je moja kancelarija. Ujutro odvezem kćer u školu, sina u vrtić i kad se vratim skuham kavu i zatvorim se u taj svoj studio dok ne moram ići. Tamo izgubiš pojam o vremenu, tamo najbolje možeš skinuti kile, nije ti do hrane i ni do ničega. Samo radiš, fokusiraš se na to i vrijeme ne postoji."

Aktualni album ‘Javi se kad stigneš‘ uskoro izlazi na vinilu. U pjesmama s novog albuma Dečak donosi razmišljanja o međuljudskim odnosima, kako se mijenjaju, kako rastu, pucaju. U svom životu poznati glazbenik njeguje jedan odnos još iz najmlađih dana. Suprugu Ninu upoznao je još u vrtiću.

O tome što je po njemu važno za kvalitetan partnerski odnos, rekao je: „To se mijenja iz dana u dan. (...) Te savršene veze na kraju dana ipak puknu. Mi imamo savršeno nesavršenu vezu. Poznajemo se od vrtića i stvarno imamo prvu zajedničku fotografiju na naslovnici lokalnog lista – slikali su nas u vrtiću.“

Kasnije se i nisu baš ‘šmekali‘. Nina je bila pankerica, a on, opisivao je Dečak, psihodelik. No njihova priča imala je sretan kraj.

„Kasnije smo se ipak skužili, imamo dvoje divne djece. Povjerenje, ljubav, prijateljstvo, uzajamno poštovanje, razumijevanje, kompromisi (...)“, objašnjava.

Poznati glazbenik bio je veliki prijatelj s preminulom glazbenom legendom, Massimom, a prisjetio se i prvog upoznavanja.

„Ja sam to njemu prepričavao nekoliko puta. Čak sam i pročitao jedan intervju gdje je on prepričao tu anegdotu. On se te anegdote ne sjeća. Stajao sam na jednom uglu, na Trešnjevci gdje i dan danas živim. Padala je kiša. Ja ne nosim kišobran, mrzim kišobran i uhvatila me u gradu kiša. I mi smo imali prvi album tad, a to mi je već tad bio pokazatelj kako Max zapravo istražuje. On je stvarno bio veliki istraživač, nije se bojao ‘otići u nekakve ulice‘ koje su mu nepoznate. Otvorio je vrata tog auta. Unutra je bio Massimo Savić i rekao- mali upadaj! I ubacio me u auto i odvezao me doma. To je bio nekako naš početak prijateljstva. Uvijek kažem – tad mi je prvi put otvorio vrata. (..)“

Dečak je pričao o tome koliko je velik čovjek bio Massimo koji je njemu i grupi uvijek davao podršku.

„On bi recimo imao veliki koncert u Beogradu gdje bi pružio ruku i izveo nas na tu veliku pozornicu i stavio nas ne kao predgrupu već na polovicu svog koncerta i rekao – ljudi, ovo je jedan bend, možda ne znate za njih, ali poslušajte ih. I to je napravio više puta. Uvijek se bezrezervno davao i u pogledu savjeta. U pogledu pravog i iskrenog prijateljstva, mi smo znali jedan drugog nazvati u bilo koje doba dana ili noći, pričati satima o životu, o modi, o glazbi, o sportu. To su trenuci koji ostaju zauvijek.“