DIRLJIVA ANEGDOTA POZNATOG REDATELJA O NEBOJŠI GLOGOVCU 'Popilo se te noći, Cigani su nam svirali, a on je bio tužan. I znao sam što je...'

U Dvorani kulturnog centra u Beogradu otvorena je izložba fotografija preminulog glumca Nebojše Glogovca autorice Maje Medić koja uključuje četrdesetak njegovih fotografija iz raznih filmova i predstava, piše Blic.

O neprežaljenom umjetniku je na otvorenju izložbe govorio i redatelj Rajko Grlić u čijem je filmu 'Ustav Republike Hrvatske' Glogovac ostvario vrlo zapaženu ulogu.

'Pitao sam ga šta ga je toliko boljelo prošli put. 'Znaš. Al’ sad me više ne boli', odgovorio mi je', prepričao je Grlić dio razgovora koji je vodio s Glogovcem.

Grlić je opisao i kako je upravo Glogovac dobio tu ulogu.

'Kad pišete scenarij, dobro je znati za kog glumca je koja uloga. Ante Tomić (scenarista filma) i ja već 15 godina radimo zajedno i volimo zalijepiti po zidovima fotografije onih koji će likove igrati. Radeći scenarij za „Ustav“, nikako nisam video tko bi mogao igrati Vjeku Kralja. Imao sam nekolicinu glumaca u glavi, zvao ih na castinge... Onda je Dejan Aćimović predložio Glogovca i ja sam ga nazvao. Poslije dva dana smo se vidjeli u Zagrebu, razgovarali, napravili probno snimanje, oblačili ga, šminkali... Već nakon prva dva-tri sata bilo je jasno da je to - to. Zatim smo se našli na salašu kod Novog Sada. Došao je na motoru s Milicom. Tu smo i razgovarali o ulozi, filmu', rekao je Grlić.

Prepričao je i neke anegdote koje se mogu naći i u njegovoj knjizi 'Neispričane priče'.

'Kad je projekcija bila završena, gledao sam u Nebojšu, koji je tad prvi put vidio film i vidio sam mu na licu da je bio tužan. Popilo se te noći, Cigani su nam svirali do zore, sve je bilo divno, ali ja sam osjećao da njega tišti gorak ukus. I znao sam šta je. U filmu ima scena ispovijesti Vjekoslava Kralja kad govori o čovjeku s kojim je proveo život, koji je umro. I on to priča u dugoj sekvenci od šest-sedam minuta, govori o dubokoj ljubavi sa čovjekom kojega više nema, o praznini koja ostane kad onaj kog voliš nestane. I sjećam se, pred jutro, negdje oko četiri sata, kad je trebalo dosnimiti još samo dva-tri kadra u toj sceni, da je on bio pun suza i rekao: 'Ovo je to zašto se ja bavim ovim poslom'. Bilo mu je strašno stalo do te scene. Kad sam složio film, ta scena, koja je dvadesetak minuta pred kraj, bila je emotivni vrh filma posle koje je teško bilo nastaviti. Morala se pošišati da bi emocija filma mogla ići dalje. Ispala je minuta ili dvije. Njemu je to bilo kao da sam mu zdrav zub izvadio. Poslije je bila zagrebačka premijera i vidio sam da je iz sale izašao zadovoljan. Pitao sam ga šta ga je toliko boljelo prošli put. 'Znaš. Al’ sad me više ne boli'', odgovorio mi je.

Grlić je na kraju rekao i kako je Glogovac bio prilično zatvoren čovjek do kojeg nije bilo lako doprijeti.

'Gledao sam 'Bure baruta', gledao sam ga u Golubovićevim filmovima, filmovima Raše Andrića... Kada sam 2006. radio film 'Karaula', uloga poručnika pisana je tako da taj lik bude Mađar. Nisam uspio naći glumca pa smo promijenili da to bude Bosanac i to je trebao igrati Glogovac, međutim nije mogao jer je nešto drugo snimao, ali smo napravili probna snimanja. Kad pred sobom imate velikog glumca, to vidite za par minuta.'