LOVELY QUINCES

Dunja Ercegović: Najveća domaća rock-buntovnica moćnog glasa i pojave sada ima bend!

Mladoj je glazbenici dosadila ‘solo brija‘, a i uvijek je htjela zvučati ‘masno i veliko‘, pa joj se i dogodila-grupa
Zagreb, 070720.
Band Lovely Quinces.
 Marko Miscevic/Cropix

Glazbenica Dunja Ercegović na pozornicu je od početka svoje karijere izlazila sama. Njezin moćni glas te pojavu, kojoj unatoč šarmu ne nedostaje stava, pratila bi tek akustična gitara. Najveća buntovnica ženskog kantautorskog vala, kako su ju nazivali glazbeni kritičari, nije niti trebala puno više da bi privukla pozornost publike. I sama kaže, na pozornicu je uvijek izlazila s gardom, zainatila bi se, tako da ju svatko u prostoriji jednostavno mora slušati. Oni koji su na koncert došli ćakulati s prijateljima o ljubavnim problemima i tome što su kuhali za ručak, pokraj Dunje nisu imali šanse.

No, već joj je neko vrijeme bilo dosta solo putovanja i izlazaka na stage. Još otkad se počela profesionalno baviti glazbom, sanjala je o tome da ima vlastiti bend. Osjećala je potrebu za time i u kontekstu svojega zvuka. Uvijek je htjela zvučati “masno, veliko”, a iako bi se malotko složio da to nije i uspijevala, tek uz gitaru mogućnosti su joj bile ograničene. Mogla je, da je htjela, odavno oformiti bend. No, bez obzira na to što su joj suradnju nudilli brojni profesionalci, nije htjela prihvatiti nijednu ponudu koja bi za nju bila kompromis.

- Nikada ne bih svirala s ljudima koji su plaćenici. Da sam unajmila nekoga, bez obzira na to što bi i ti ljudi potencijalno bili dobri glazbenici, nitko mi ne bio mogao garantirati dobru energiju. A upravo je energija u bendu ključna - kaže Dunja.

Neposredno nakon što je u Močvari odradila koncert koji je najavila kao svoj posljednji zagrebački nastup pod svojim umjetničkim imenom Lovely Quinces, tu je energiju, koju traži godinama, konačno i pronašla. I to u groovy basu Anje Tkalec, energičnim bubnjevima Leonarda Klaića, čvrstoj gitari i sjajnim drugim vokalima Dimitrija Đokića Jimija te virtuoznom uhu i jackwhiteovskom gitarskom stilu Marka Mrakovčića. Prije nekoliko mjeseci ime Lovely Quinces tako je prošlo svojevrsni rebranding te više nije samo Dunjin alter ego za pozornicu nego ime novog benda.

- Kada sam napravila pozdravni koncert u Močvari i najavila da više neću svirati u Zagrebu, to je za mene u tom trenutku doista bilo istina. Htjela sam okončati solo priču ili ju barem staviti na čekanje jer više nisam imala snage sama biti na pozornici. To je dosta usamljen posao kada se radi na taj način. U tom sam periodu igrom slučaja dobila ponudu da budem predgrupa Skunk Anansieju na Šalati. Bilo je jasno da to neću raditi sama, pa smo za tu priliku oformili bend. Već na prvim probama bili smo jako uigrani, postojala je kemija unatoč činjenici da nikada nismo prije svirali zajedno. Sve je funkcioniralo predobro da cijelu priču ne bismo i nastavili - prisjeća se Dunja.

image
Marko Miscevic/Cropix

Svi su se članovi benda znali i prije koncerta na Šalati. Dunja je, kaže, i prije nego što se sama počela baviti glazbom bila veliki groupie She Loves Pabla, u kojem sviraju Jimi i Leonard. I oni nju hvale, ponosni da ju prate od vremena u kojima je objavljivala prve demo snimke, prisjećajući se i njezina trijumfa u pulskoj Areni, gdje je bila predgrupa Robertu Plantu. Anju su, pak, znali preko Punčki, koje su nedavno prekinule svirati radi preseljenja članica benda, ali i radi njezina drugog benda dR:dR:dR. Mark je također već odavno u glazbi, što kao solo glazbenik, što kao producent, za kojeg kažu da je stvorio cijelu žensku kantautorsku scenu; uz Dunju, radio je i s Irenom Žilić i Luce, ali kroz studio su mu prošli i već spomenuti She Loves Pablo, zatim Them Moose Rush, Mašinko, Kurve…

A osim međusobnih fanovskih sklonosti, i prije nego što je Lovely Quinces postao bend započeli su neke suradnje.

- U vrijeme kada sam shvatila da više ne želim nastupati sama kao Lovely Quinces, s Leom sam počela rad na svojem novom projektu Bad Daughter. On će mi producirati album. To će biti žanrovski zaokret prema elektropopu i radiofoničnijem zvuku. Prilikom rada na tom projektu smo se Leo i ja dosta zbližili i uvijek sam znala da je on jedan od ljudi s kojima bih voljela svirati u bendu - priča Dunja.

- I prije godinu i pol Mark, Anja i ja smo s Goranom Nježićem, koji svira bubnjeve u dR:dR:dR, radili na projektu koji je trebao biti priča za sebe. Htjeli smo svirati noiz, nekakav garažni rock, i zvati se What’s Eating Laura Palmer - kaže. - To je kod nas teška prostitucija među bendovima - smije se.

What’s Eating Laura Palmer u konačnici nije zaživio kao projekt, ali je akronim tog termina postao ime prve pjesme Lovely Quincesa.

- Prvu zajedničku pjesmu napravili smo po Markovoj skici. Nismo znali kako da ju nazovemo, pa smo se sjetili Lole, a ideja nam se svidjela to više što ‘WELP’ na engleskom znači i vapaj. A kako je cijela pjesma u takvom tonu i atmosferi, sve se savršeno uklopilo - kaže Dunja.

Za prvu pjesmu imaju i spot, odnosno njegovu improviziranu verziju kojom su u konačnici svi ispali iznimno zadovoljni.

- Trebali smo snimati spot, no došla je korona, a mi smo svejedno htjeli izbaciti pjesmu. Nažalost, generacija smo koja voli vizualni prikaz svega, pa smo odlučili da ćemo svakako ići sa spotom. Filip Romac nam je trebao snimati, no na kraju je napravio sve od vizuala na stocku. Mislili smo da će to biti privremeno rješenje, no ispalo je sjajno. Pokušali smo i predočiti maniju koja je oko nas. To je kritika kapitalizma, objektivizacije žena, ludila kojim smo okruženi - kaže Dunja, poznata po svojim aktivističkim pothvatima, o spotu u kojem se, među ostalim, pojavljuju i scene iz “Tiger Kinga”.

Uskoro od njih možemo očekivati i nove stvari.

- Jedna je već gotova, uskoro ju snimamo. Još njih nekoliko je u skicama. Plan nam je jesen izdati album s tim novim stvarima i nekim Dunjinim pjesmama koje je već svirala, a sada smo ih prearanžirali u bendovski đir - priča Leo i dodaje prilično nevjerojatnu informaciju: da Lovely Quinces, unatoč godinama na sceni, do sada još nije izdala album.

- Da, to je istina. Imala sam nekoliko EP-jeva, ali nijedan album. Koliko god su mi drage stvari koje sam već izdala, nikada nisam imala osjećaj da su one u svojem konačnom obliku, zbog čega sam se ustručavala izbaciti ih u formi albuma. Odugovlačila sam jer sam znala da će se dogoditi moment u kojem ću oko sebe okupiti i druge ljude - kaže Dunja.

Kako su svi iz benda već afirmirani glazbenici, pitam ju donosi li svatko od njih u ovu novu grupu nešto iz svojeg “matičnog” glazbenog stila.

- Apsolutno, ne bih niti mogla zamisliti da je drugačije. Svi donose energiju iz svojih bendova. To je i bila prvotna ideja, da svatko pretoči ono što već radi u ovaj zajednički projekt - kaže ona.

Kako su svi već angažirani u drugim glazbenim projektima, dogovor o Lovely Quincesu bio je takav da će ga održavati, ali u tempu koji nikome od njih neće postati naporan.

- Nije mi u cilju da nužno imamo probe svaki tjedan, možemo se nalaziti specifično prije festivala, koncerata ili što već dogovorimo. I meni, zapravo, odgovara da je tako jer svi imamo i dnevne poslove i različite projekte sa strane. Drugačije ne bi bilo održivo, a vjerujem i da taj izostanak pritiska čini posebnu atmosferu lakoće, makar bih, naravno, voljela da nam se dogode velike stvari, da imamo turneje i osvojimo svijet, no krećemo vrlo neopterećujuće i polako, iz gušta - kaže Dunja.

Do prije godinu dana živjela je isključivo od glazbe, no sada radi kao copywriter, social media i content manager u kreativnoj agenciji Saatchi & Saatchi.

- To je zanimljiv posao u kojem doista uživam. Dobro mi je to što ga mogu povezati i s glazbom, progurati nešto što cijenim. Ne mislim na vlastiti rad koliko na rad drugih kolega. Na primjer, radimo reklamu pa trebamo soundtrack, za što mogu pozvati nekog glazbenika. Poznajem puno mladih i talentiranih ljudi. Gledam na taj posao dosta altruistično, trudim se povezivati ljude i dati sve od sebe da se ne vrti uvijek sve oko istog lobija nego da se grade i nova imena - priča.

Anjin dnevni posao je pak u HAZU-u, gdje radi kao knjižničarka, a svira i u dR:dR:dR. - Budući da su Punčke prestale postojati, Lovely Quinces mi je najbolja zamjena koju sam mogla poželjeti. Dunju smatram najvećim ženskim vokalom u Hrvatskoj za ovu vrstu glazbe - kaže pa dodaje da uspješno žonglira između posla i glazbe.

- Nadam se da će i Punčke jednom ponovno zasvirati. Voljele bismo iduće godine otići na turneju po Australiji, gdje se preselila naša pjevačica Lucija - kaže Anja.

Jimi radi kao osiguravatelj kvalitete u jednoj gamerskoj tvrtki. - U Zagrebu postoji odjeljak jedne švedske tvrtke koja se bavi publishingom igara, a mi im radimo podršku kroz development i testiranje. Među ostalim, radimo na igri ‘Kingdom’, što će onima koji su u gamingu sigurno nešto značiti - kaže. Uz posao i She Loves Pablo, bio mu je prilično velik izazov prihvatiti i angažman u Lovely Quincesu.

- Pablo ima dosta koncerata i minimalno dvije do tri probe tjedno, pa zna biti naporno kombinirati to sve. No, u drugu ruku, svi uživamo u tome i nalazimo se na probama s guštom - kaže.

Mark je nedavno izdao album prvijenac “Breeding Black Sheep”, a on i Leo nedavno su otvorili i zajednički studio. - Uredili smo prostor u ožujku. Dva dana nakon što smo usisali, dogodio se lockdown - kaže Leo.

image
Marko Miscevic/Cropix

- No, to je prošlo i od svibnja smo ozbiljno krenuli. Imamo puno snimanja. Marku je inače to već godinama primarni posao, a sada je i meni. Okupljamo cijelu scenu koja nije mainstream, nego prava scena koja okuplja ljude na koncertima - ističe. - Oni su doista na speed dialu svim bendovima sa scene - nadovezuje se sa smiješkom Dunja.

Leo objašnjava da su on i Mark zajedno krenuli u producentske vode pod Dostavom zvuka, koja inače organizira razne koncerte i festival Ferragosto.

- To je sjajna priča. Dostava zvuka je proširila djelovanje, pa sada radi audio i vizualnu produkciju, booking, bavi se izdavaštvom, koncertima, festivalima… Svime što treba nekom glazbeniku ili bendu. Zapravo, to je jedan old school pristup glazbi - priča Leo. Dunja kaže da se radi o struji koja ide suprotno od one estradne.

- Kada smo shvatili da nemamo toliko prostora da djelujemo na mainstream sceni, odlučili smo si sami osigurati svoje mjesto. Radimo alternativnu spiku, za koju vjerujem da može samo rasti i da će ju ljudi prepoznati. Mislim da ćemo postajati sve veći i da ćemo uskoro moći ozbiljno konkurirati na tržištu. Radi se sustavnije, a scena je kohezivnija. Underground nije više toliko raštrkan - priča Dunja.

Stvorili su, kažu, svoj mikrokozmos. Sve što im treba već imaju u bendu, nemaju potrebe za, recimo, angažiranjem vanjskih producenata. Dunja je sretna i da se, sada kada u rukama više nema gitaru, može više posvetiti performerskoj strani posla, ali i da oko sebe ima više talentiranih ljudi s kojima raspravlja o glazbi koju rade. Nastupat će, kaže, i dalje sama, no pokušat će takve koncerte svesti na minimum. Cilj im je da ih se sada što više doživi kao bend.

Prije nekoliko vikenda imali su svoj drugi koncert, na festivalu Let’s Rock u Šibeniku. Bilo im je, kažu sjajno, to više što je koronavirus prouzročio veliku koncertnu pauzu.

- No, u ovom smo periodu imali sreću da svi imamo dnevne poslove, pa nam egzistencija ne ovisi nužno isključivo o glazbi, mada bismo se svi voljeli baviti isključivo time. Ovako smo pod manjim pritiskom - kaže Dunja.

- A i nismo u situaciji da oko ičega moramo raditi bilo kakve kompromise - nadovezuje se Jimi. - Samo da nam se ne dogodi da ostanemo samo na streaming koncertima - smiju se.

Iako se koncerti u prekomorskim krajevima iz današnje perspektive čine vrlo daleko, voljeli bi, eventualno, otići i na neku turenju po, recimo, SAD-u. Dunja je već i imala priliku otići na South by Southwest u Austinu. - Imala sam tamo dva svoja showcasea, no pomalo me je nerviralo upravo to što nemam bend. Kad si sam na gitari, uvijek će te i bez iznimke smjestiti u neke male klubove, u nepopularnim terminima. A kad si s bendom, svi misle ‘To je sigurno ludnica’. No, odande su mi ostali neki dobri kontakti i vjerujem da će se turneja jednom i dogoditi - kaže Dunja i dodaje da je razlika u tome kako funkcioniraju glazbene industrije u Hrvatskoj i Americi nemjerljiva.

- Za South by Southwest kažu da se tamo odvije pet posto cijelog svjetskog biznisa. Imaju i tech sekciju, na kojoj je bio otkriven Twitter, što dovoljno govori. Ljudi tamo dolaze opremljeni posjetnicama i flyerima za svoje koncerte, što je meni bilo apstraktno. Tada sam uvidjela koliko smo mi, zapravo, nonšalantni. S jedne se strane tamo teško izboriti za nečiju pozornost, no s druge je puno više prilika i mjesta za svirku - priča ona.

Svi se slažu da je jedan od problema u Hrvatskoj za glazbenike njihova kalibra upravo broj mjesta za svirku. Novu publiku, kažu, mogu dobiti većinom na festivalima ili kao podrška nekom većem bendu.

- U Hrvatskoj ima malo mjesta s ozbiljnim koncertnim prostorima. U ostalim se slučajevima, kada je riječ o mjestima za svirku, većinom radi o nekim improvizacijama, kao što su festivali na livadama ili u starim vojarnama. I to ima svoj šarm, ali nije konstanta - smatra Leo.

- Meni je žao što je većina Jadrana prestala biti bendovska. Nemaš gdje svirati u gradovima poput Splita ili Dubrovnika. Čak su i neki kultni klubovi prenamijenjeni za sadržaje koji su primjereniji za turiste. A i kada se događa neki veliki koncert, to bude organizirano ziheraški - priča Jimi.

I She Loves Pablo i Lovely Quinces već su odavno afirmirani u području u kojem djeluju i bez problema pune veće klupske prostore poput Tvornice ili Vintagea.

- Postoji velik sraz između bendova poput naših i onih iza kojih stoje velike izdavačke kuće, pa se zbog toga njihove pjesme vrte na radiju. Jednom sam prilikom posjetio koncert benda koji ima jedan veliki radijski hit i izbrojao sam 12 posjetitelja. To je taj veliki nerazmjer između medija i scene. Publici se gura jedan sadržaj iako ona jasno pokazuje da voli nešto drugo - tumači Leo.

- Slažem se da je to jedan od problema. Na radijima, unatoč normi po kojoj 20 posto glazbe treba biti ona domaćih izvođača, u taj postotak ne ubrajaju nas koji pjevamo na engleskom - priča Dunja.

- I onda se događa da bendovi s lojalnom fan bazom, kao što je She Loves Pablo, ne mogu doći do medija. Da ih puštaju na radiju, bili bi prepoznatljivi kao, recimo, Majke. Ne mora ih svatko voljeti, ali ljudi bi znali tko su. Slično je, recimo, s J. R. Augustom. Iako je nedavno dobio tri Porina, nema ga na radiju. A radio donosi zaradu od tantijema, kao i veću vidljivost kod ljudi. Sve je to jedno s drugim povezano - kaže.

Premda su u novom bendu Lovely Quinces svjesni postojanja problema, na njih se ne obaziru. - Nemoj da ispadne da se previše žalimo - kažu mi. - Znamo kako je, ali to nam u konačnici nije niti važno, ionako smo u mikrokozmosu. A, kako smo počeli, možda uskoro napravimo i vlastiti radio - zaključuju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. prosinac 2024 06:49