ŽIVOT U ČETIRI ZIDA

FOTO: ISPOVIJESTI NAŠIH POZNATIH SPORTAŠA IZ KUĆNE ATMOSFERE Život im se promijenio iz temelja, otkrili su nam kako provode dane

Svi oni ekipa su vrhunskih profesionalaca kojima se zbog situacije u svijetu život promijenio iz temelja. Tenisačica Donna Vekić, veslači Valent i Martin Sinković, vaterpolist Paulo Obradović, rukometaš Zlatko Horvat i bacač kugle Filip Mihaljević ispričali su kako provode dane
Donna Vekić
 INSTAGRAM

Izolacija koja je uslijedila kao jedna od mjera borbe s pandemijom koronavirusa većini je ljudi život izmijenila iz korijena, a jedni od onih kod kojih je promjena najočitija svakako su sportaši. Gotovo preko noći, stadione, dvorane, terene, teretane, bazene zamijenili su, kao i većina, ostankom kod kuće. Naravno, u vrijeme korone, njihov sportski život i treninzi nisu stali, ali olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva, utrke, utakmice, čekaju na neka bolja vremena. Kako se moglo i očekivati, većinu njih najviše je pogodilo odgađanje Olimpijskih igara, krune svjetskih natjecanja, za koje su se marljivo pripremali četiri godine.

Boravak u Osijeku

Naša uspješna tenisačica Donna Vekić, Monte Carlo, gdje već neko vrijeme živi, napustila je prije početka velike krize zbog korone, i doputovala svojoj obitelji u rodni Osijek. U sasvim novi raspored, svakodnevno uklapa i treninge.

- Trudim se trenirati jednom dnevno. Uglavnom kondicijski, jer tenis je trenutno nemoguće igrati, s obzirom na to da su svi klubovi zatvoreni. Imam doma traku za trčanje, a kako je lijepo vrijeme, trčim i vani. Moj kondicijski trener svaki mi dan šalje program. Osim toga, svaki dan šetam psa, no moram priznati da mi je lakše trčati nego hodati - opisuje Donna.

Prije no što je počelo zatvaranje granica, Donna nije dvojila i zaputila se u rodni Osijek.

Krumpiruša i burek

- Cijela obitelj mi je u Osijeku pa nisam htjela biti potpuno sama. Ovo je i prilika da se družimo. Inače mi tu i tamo obitelj dođe na turnire, ali ovako dugo u Osijeku nisam bila od desete godine - priznaje tenisačica.

Kod kuće se prepustila omiljenim hobijima i stvarima za koje godinama nije nalazila vremena.

- Puno kuham, prije nekoliko dana ispekla sam odličnu pitu krumpirušu, burek, no većinom se radi o zdravijoj prehrani, jer da se prepustim, nakon tjedan dana imala bih pet kila više. Nedavno sam radila brownie banana kruh, koji je prefin, i samo je od zdravih sastojaka i bez brašna.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Not my usual Tuesday

Objavu dijeli Donna Vekic (@donnavekic)

Taj se recept može naći na mojoj web stranici. Mama i baka pomažu mi s receptima pa razmišljam i o tome da napišem kuharicu. Inače, za kuhanje teško nalazim vremena, jer na turnirima i u hotelima nemam kuhinju, a kad sam u Monaku, nakon pet sati treninga dnevno, nemam snage za kuhanje - priznaje Donna.

Izolacija i boravak kod kuće, lijepa je tenisačica iskoristila i za učenje francuskog.

- Živjela sam u Ženevi, a sad u Monaku, gdje se govori francuski i dosta razumijem, a sad imam priliku i usavršiti jezik. Dosta sam okupirana, imam svoj raspored koji svakodnevno posložim. Mi, sportaši, navikli smo na disciplinu, ritam, raspored i ako se predam, poludjet ću - iskrena je Donna.

Od svih natjecanja, tenisačicu je najviše pogodilo otkazivanje Wimbledona, njenog najdražeg turnira i Grand Slama, i s tim se, kaže, još uvijek nije pomirila.

- Tko zna što će biti s ostatkom sezone, ali nadajmo se najboljem. Svi moramo iskoristiti ovo vrijeme najbolje što možemo. Treba biti pozitivan, jer ovo će proći, a mi trebamo izaći jači i pametniji. Čim ovo završi, idem negdje kod nas na more, ali prije toga skoknut ću do Monaka po račune i ljetnu odjeću, ako je uspijem naći ispod prašine - smije se Donna.

Povratak na Jarun

Kako se moglo i očekivati, našim trofejnim veslačima, braći Valentu i Martinu Sinković, najteže pada to što ne mogu trenirati na njima omiljenom zagrebačkom moru - Jarunu.

- Doma treniramo na ergometru i na biciklu. Održavamo kondiciju kao da je sve normalno, ali ne idemo na vodu, iako to nadoknađujemo na ergometru. Žao nam je što su odgođene Olimpijske igre, ali to je najbolja solucija za zdravlje sportaša i gledatelja. Nadamo se da će se održati Europsko prvenstvo u poljskom Poznanu u rujnu ili listopadu, a možda i Svjetsko prvenstvo, ako se situacija smiri, a vjerujemo da hoće - pomirljiv je Martin Sinković.

Sinkovići dnevno treniraju četiri do šest sati, no voda im jako nedostaje i jedva joj se čekaju vratiti.

- Jedva čekamo veslati na našem Jarunu, i tamo smo sigurno do ljeta, a onda možda odemo na pripreme u Sinj, ovisi o Europskom i Svjetskom prvenstvu - otkriva Martin.

U stankama treninga, najradije provodi vrijeme kuhajući sa suprugom i u gledanju dokumentaraca.

- Nadoknađujemo vrijeme koje inače nismo zajedno i mogu reći da nam nije loše - priznaje Sinković.

Jedan od najboljih vaterpolista svijeta, igrač dubrovačkog Juga i naš reprezentativac Paulo Obradović, bazen je na neko vrijeme, uz svakodnevni trening, zamijenio penjanjem u brdo, ribarenjem i vožnjom motorom.

- Žao mi je zbog svega što se događa, i nadam se da ćemo što prije iz ovog izaći kao pobjednici, sa što manje žrtava i posljedica - na početku naglašava Obradović.

Ostanak u formi

Formu svakodnevno održava s po dva treninga od sat vremena, ujutro i popodne.

- Počeo sam trčati u brda kraj Dubrovnika, na Srđ i Petku, i tako trčanjem, brzim hodanjem i penjanjem, održavam aerobnu snagu. Kod kuće imam mnogo rekvizita iz teretane s bazena, pa kombiniram različite treninge snage i mišićne izdržljivosti - rekao je Obradović.

Kako kaže, kriza s koronavirusom definitivno ima i svojih pozitivnih strana.

- Više se družim s obitelji, i kod kuće sam. Obavljam kućanske poslove koje dosad nisam, poput pranja veša i peglanja. Ispred kuće imam vrt i roštilj, pa i tamo provodim dosta vremena. Kad god uhvatim priliku, otisnem se brodom na more i uživam u ribolovu. Na pučini korona ne postoji - slikovito opisuje Obradović, dodajući kako ga posebno opušta i vožnja motorom.

- Moje je mišljenje da će kriza s koronom imati teške posljedice za sport, posebno financijske. Nema natjecanja u dogledno vrijeme, dok se cjepivo ne pojavi, i teško da će se prije održati sportske manifestacije - zaključio je vaterpolist.

Proslavljenom rukometašu Zagreba i reprezentacije Zlatku Horvatu, dodatni je trening, kako kaže kroz smijeh, igra s njegovo troje djece.

- Nema kolektivnih treninga, većinu stvari odrađujemo kroz program koji su zadali treneri. Dnevno vježbam sat, sat i pol, većinom doma, a uspijem i otrčati na mjestima gdje nema ljudi. Uglavnom se radi o vježbama kondicije i snage, jer mi, rukometaši, nemamo privatne teretane - naglašava Horvat.

Da nije krize zbog koronavirusa, trenutno bi, kaže, bile kvalifikacije za Olimpijske igre, final four SEHA lige te nastavak prvenstva i treninzi.

- Hvala Bogu, imam troje djece, pa mi je to nastavak treninga. Iskorištavam situaciju na vrlo pozitivan način, druženjem s obitelji, s obzirom na to da nas, sportaša, nema, inače, često doma. Uživam u tom dijelu. Supruga i ja nemamo, pored troje djece, baš vremena za televiziju, pa se gledanje uglavnom svodi na vijesti Stožera - priznaje Horvat.

Od otkazanih Olimpijskih igara mnogo je očekivao i naš perspektivni bacač kugle Filip Mihaljević.

Motiv

- Kad su tek počele mjere, mi smo još normalno trenirali jer su Olimpijske igre još bile aktualne. Japanski premijer na pressici je rekao kako će se Olimpijske igre održati ove godine, a samo tri, četiri dana nakon toga, sve je palo u vodu i teško je bilo ostati fokusiran. Četiri godine za nešto živiš, i onda ne možeš više trenirati kao do tada. Kad su uvedene mjere, nije više bilo želje za treningom, ni mogućnosti, a ni motivacije. No, nakon tjedan dana shvatiš da moraš nešto raditi - iskren je Mihaljević.

Prvih je dana trenirao doma po sat vremena dnevno, uglavnom trbušnjake, vježbe stabilizacije, one za trup i slično.

- Sad smo se malo više aktivirali, pa idemo dva do tri puta tjedno na stadion, da ne izgubim baš sve na čemu smo radili - govori bacač kugle.

Vrijeme između treninga većinom provodi gledajući serije i filmove.

- Svakodnevno se čujem sa svojima i djevojkom u Livnu. Teško je i dosadno, posebno nama, sportašima, koji smo navikli na 12 treninga tjedno, a sad se svelo na jedva sat dnevno. Hranim se uglavnom pomoću dostave, a ponekad se i sam prihvatim kuhanja - kaže Mihaljević.

Najviše mu nedostaju treninzi, a najviše žali zbog natjecanja koja su trebala početi za dva tjedna.

- Čim ovo završi, prvo idem u Livno vidjeti curu i roditelje, a da ne moram biti u samoizolaciji dva tjedna - kroz šalu naglašava atletičar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 22:12