Hrvati na koncertu folk dive: Svi mi tajno slušamo Cecu

“Svi mi slušamo Cecu, ali potajno,” kaže nam Zagrepčanin u dvadesetim godinama dok čeka u redu za ulazak na koncert koji je popularna srpska pjevačica u subotu održala na ljubljanskom Gospodarskom razstavišču.

Njegovo obrazloženje zašto nije htio dati izjavu i stati pred fotoaparat vrlo slikovito opisuje prevladavajući stav o, kako ju je Rambo Amadeus imenovao, turbofolk glazbi. Eufemistično rečeno, slušanje te glazbe nije društveno najprihvatljivija praksa. Neki joj zamjeraju hiperseksualiziranost pjevačica i održavanje rodnih stereotipa, nekima smetaju trivijalni tekstovi u kojima je odabir riječi uvjetovan isključivo potrebom da se stihovi rimuju i budu što lakše pamtljivi, a kao nedostatak se spominju i lake melodije pjesama, koje nerijetko nastaju po špranci.

Srđan Vrančić / CROPIX

U (hrvatskim) mainstream medijima turbofolk se najčešće ili ignorira ili ga se linčuje, prikazujući ga kao posljedicu neobrazovanosti onih koji ga slušaju, kao nuspojavu degradacije društvenih vrijednosti i posljedicu kolektivno lošeg glazbenog ukusa. Unatoč društvenom neodobravanju, turbofolkerski diskurs u zagrebačkim je noćnim klubovima vrlo teško izbjeći, a što se više ide prema manjim sredinama Hrvatske, gotovo i nemoguće. U Sloveniji je, pak, situacija obrnuta - “cajke” su rijetkost u ruralnim dijelovima, dok su u Ljubljani svakodnevica. Bilo kako bilo, turbofolk se, bez obzira na sve, i dalje itekako sluša.

Izostanak politike

Cecin ljubljanski koncert bio je pod lupom javnosti tim više što je održan na dan kad je u Mariboru trebao pjevati Thompson kojemu je nastup na kraju zabranjen. Ipak, politički kontekst u sklopu kojega se Cecina glazba često prikazuje nije zanimao velik broj ljudi koji su pohodili koncert, mahom vjerojatno zbog toga što se pretežno radilo o mladima - prevladavali su ljudi od srednjoškolske dobi do tridesetih godina, generacije koje nisu opterećene ratnim zbivanjima u mjeri u kojoj su bili, na primjer, njihovi roditelji. Na koncertu je bilo najviše Slovenaca, a stigao je i velik broj Hrvata, većinom Zagrepčana kojima nešto više od sat i pol vožnje do Ljubljane nije bio nikakav problem, pogotovo zbog toga jer je malo vjerojatno da će Ceca ikada nastupiti u Zagrebu.

“Nije mi važno to što je Ceca iz Srbije, kod nje najviše cijenim emociju prema glazbi, koju je moguće čuti u njezinim pjesmama. Više volim stare hitove, poput ‘Kukavice’, jer tada još nije bio toliki naglasak na spotu i seksepilu”, kaže Lara Hader, 16-godišnjakinja iz Zagreba koja je na koncert došla sa sestrom blizankom Lorenom i majkom Valentinom.

Srđan Vrančić / CROPIX

Fanovi

Majka je nedavno proslavila rođendan pa je odlučila svoje kćeri i još dvije prijateljice, Antoniju i Ivanku, počastiti Cecinim koncertom. Njih pet u Ljubljanu je stiglo automobilom. “Cecu slušam još od 1988. godine i njezina sam vjerna obožavateljica. Jako volim boju njezina glasa”, kaže Valentina, 37-godišnja frizerka kojoj je ovo treći put da se uputila u Ljubljanu zbog Cecina koncerta.

“Mislim da je stereotip da je turbofolk primitivna glazba u potpunosti neistinit. Da nekome pustite glazbu s Cecina posljednjeg albuma, a da ona ne pjeva na ekavici, ne bi mogao razlikovati radi li se o nekom pop-albumu ili ‘cajki’”, nastavlja Valentina, a opaskom na tu temu se ponovno javlja i Lara: “To je velika istina. Ne znam jeste li čuli pjesmu Jasona Derula ‘Talk Dirty’. Ona ima jako izražen taj orijentalni prizvuk. Ne vidim zašto bi se trebala raditi ikakva razlika između toga i Cecine glazbe”.

Trendovi

U glazbenim ukusima njihove generacije definitivno prevladava turbofolk, kaže Lara, pa tako s društvom uvijek odlazi u klubove u kojima se pušta takva glazba. Kod turbofolka ih privlači i to što zvijezde uvijek idu u korak sa svjetskim trendovima, a najpopularnija u njezinoj generaciji u posljednje je vrijeme fuzija reggaea, rapa i turbofolka kakvu proizvode bosanski reperi Rasta, Buba Corelli i Jala.