Istarski lav pjeva o boli jer je ona koju voli u zagrljaju drugoga: ‘Nudili su 100.000 $ da se riješim brkova, ni čut‘!‘

Točno je dvadeset godina prošlo otkad je “istarski lav” Elio Pisak objavio svoj posljednji studijski album. Zašto smo toliko morali čekati?

- Jer se meni nikamo ne žuri. Ne želim objavljivati samo da nešto objavim, albume objavljujem tek kad smatram da imam što reći novo - kaže Elio, čiji je novi album “Kao nekada” izašao u izdanju Croatia Records. Na tom je nosaču zvuka 10 pjesama, sedam novih i tri obrade njegovih starih hitova.

- Album je dobio ime prema istoimenom nostalgičnom singlu ‘Kao nekada’, za koji sam napisao glazbu i tekst, a album sam najavio pjesmom ‘Sto života još daimam ja’ s kojom ću ovaj vikend nastupiti na jubilarnom 15. CMC Festivalu u Vodicama - kaže Elio čija pjesma već nekoliko tjedana, zahvaljujući njegovoj vjernoj publici, čvrsto drži prvo mjesto “Lojtrice”, top-liste Radio Istre. Videospot za tu pjesmu Elio je snimio u pitoresknom Višnjanu i u istarskim konobama “Pulin vina” i “Borgonja”, uz pomoć prijatelja.

- Iako u pjesmi pjevam o boli jer je draga koju volim i dalje u zagrljaju drugoga, videospot pokazuje nešto sasvim drukčije. U spotu sam naime okružen prijateljima, uz vino, i to posebno ljubavno vino koje, provjereno, liječi sve ljubavne rane i jade - govori Elio.

Kao na svadbi

Osim hita “Sto života još da imam ja”, na novom, 23. Elijevu albumu su i pjesme “Nije ljubav ljubomora”, “Pitam se”, “Plamen stare ljubavi”. Osim pjesama na standardnom jeziku, na albumu je i pjesma “Samo kuraja” koju je Elio otpjevao na čakavskom dijalektu.

Novi album Elio je promovirao u konobi u Višnjanu, a uz dobru pjesmu nije manjkalo ni tartufa, fuža, pršuta i ostalih istarskih specijaliteta.

- Rekli su mi prijatelji nakon promocije da su se osjećali kao da su na svadbi. Meni je drago da smo se opet svi malo družili, jer druženja nam je falilo u vrijeme kad nas je korona sve pozatvarala u kuće. Kako sam ja doživio to razdoblje? Naravno, nedostajao mi je kontakt s ljudima, ali nisam dopustio da psihički potonem i padnem u nekakvo crnilo. Puno sam boravio u prirodi, šetao na friškom zraku, znao sam prohodati i do petnaest kilometara na dan, nalazio sam radost u malim svakodnevnim stvarima... Kako sam materijalno prebrodio razdoblje kada zbog propisanih mjera nisam mogao ni smio raditi? Kao i svi drugi. No, nije me to ubilo u pojam. Nikad nisam bio čovjek koji trči za novcem, meni je važnije da sam ja sretan u duši - govori Elio koji se tijekom korone nakratko riješio svojih glasovitih brkova koje nosi od tinejdžerskih dana.

- Iskreno, kad sam se tako obrijan pogledao u ogledalo, nisam se dopao samom sebi. Nisam to bio ja. Pa sam odmah počeo opet puštati brkove - kaže vlasnik najpoznatijeg istarskog brka kojem su, potvrđuje, prije puno godina u Americi nudili puste novce da obrije brkove.

Zlatne ploče

- Govorili su mi da nisam in, da bih trebao slijediti trendove i obrijati se. Na to sam samo odmahnuo rukom, a nisam ni razmislio o ponudi od stotinu tisuća dolara da se riješim brkova - kroz smijeh kaže Elio, koji je na glazbenoj sceni već više od trideset godina. Zahvaljujući hitovima poput “Dobra ti večer ljubavi”, “Prodao sam vinu dušu i sudbinu”, “Jedan čovjek i gitara”, “Diže mi se, diže”, “Ciao Amici”... proputovao je cijeli svijet, a tijekom karijere surađivao je s velikim skladateljima, poput Đorđa Novkovića, Rajka Dujmića, Zrinka Tutića...

- Prvi put na pozornicu sam stao prije 65 godina. Imao sam pet godina, a kako sam rastao u obitelji gdje su svi lijepo pjevali, prvi javni nastup ostvario sam kad sam pred roditeljima i šestero braće i sestara mojoj mami otpjevao pjesmu ‘Mama Huanita’ - prisjeća se Elio koji se kao mladić paralelno bavio glazbom i građevinom.

- Prvi singl, pjesmu ‘Žurim, žurim’ objavio sam 1982. godine. Bio sam sretan i ponosan zbog toga. Po Buzetu sam neko vrijeme ponosno hodao držeći singl na čijem je omotu bila moja slika sa sunčanim naočalama pod rukom - smije se Elio, koji je 1988. počeo surađivati s Đorđom Novkovićem, za kojeg kaže da je bio najbolji i najeminentniji skladatelj zabavne glazbe na području bivše Jugoslavije i da mu duguje veliku zahvalu jer je napisao 80 posto njegovih hitova.

Album “Leti, leti lastavice” prodan je u danas nezamislivih 140.000 primjeraka, a sjajno je prošao i album “Dobra ti večer ljubavi” koji je Elio napravio u suradnji s Tutićem i Dujmićem. Vlasnik nekoliko “zlatnih ploča” čija se naklada albuma svrstava među najuspješnije domaće izvođače, pamti i 1994. godinu, kad je na koncertu “Elio i sto triestina” okupio 12.000 ljudi u pulskoj Areni. Je li ga slava ikad ponijela, je li ikad pomislio da je on velika zvijezda?

- Ma kakvi! Uvijek sam bio i ostao čvrsto na zemlji. Jer, ako umisliš da si ti sad postao neka veličina, da su drugi manje vrijedni od tebe, to, po meni, znači da ti više ništa vrijedno ne možeš napraviti - smatra glazbenik kojeg vole i mlade generacije.

Za sve generacije

- Mislim da su mladi ljudi prepoznali moju pozitivu i jednostavnost. Običan sam čovjek iz Istre, jedan od njih. Želim ljudima dati veselje i pozitivu i to se uvijek na jedan način vrati: kako kod moje generacije, tako i kod mladih ljudi koji se nisu još ni rodili kada sam ja već pjevao. Ali godine nikad nisu bile najvažnije pa znam da se moje pjesme danas rado pjevaju po tulumima ili maturalnim zabavama. Mladi me zaustavljaju na cesti, žele se fotografirati sa mnom, kaže mi neki dan jedan: ‘Znam vas otkad sam se rodio’. A na to prilazi čovjek moje generacije pa dodaje: ‘Ja znam sve vaše pjesme, a moja unuka koja ima samo tri godine, zna pjevati pet pjesama i svih pet su vaše pjesme’ - kaže Elio koji je i sam opjevan u skladbi koju je napisao njegov prijatelj Dražen Turina Šajeta. U pjesmi “Nas četiri” Šajeta kaže:

- Kad je finila kazeta, smo se fermali pul Buzeta, prijatelji stari u zagrljaj su pali, ruke stisak i Elio Pisak...