Da je Rakan Rushaidat briljirao u ulozi nije apsolutno nikakva novost jer naš se glumac jordanskih korijena u svakoj roli daje do kraja i iz tog razloga i jest jedan od najnagrađivanijih na domaćoj sceni. A kako je kazalište njegova prva i najveća ljubav našao se u utrci za najveću medijsku nagradu Zlatni Studio u kategoriji najboljeg glumca za ulogu Ljubomira Polovine u hit predstavi Zagrebačkog kazališta mladih ‘Jezik Kopačke‘ autora Ivana Ergića i Filipa Grujića, a u režiji Boruta Šeparovića.
Danas su iza Rakana na desetke filmskih, a barem dvostruko više kazališnih uloga, a njegova posebnost je što je jedan od rijetkih koji su izvrsni u različitim žanrovima jer je prije svega svjestan, kako i sam kaže, kako je "neophodno predati se do kraja kako bi upoznao samog sebe".
Glasajte za favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
‘Po mom mišljenju, ljudi bi trebalo da dolaze u kazalište da im se nešto dogodi. Da se nešto dogodi na sceni i u ljudima u publici. Da bi se nešto dogodilo, treba proći proces koji nije školski, proračunat i precizan. Moraš riskirati kada radiš, a ljudi jako često kalkuliraju...‘, objasnio je svojevremeno glumac u jednom od intervjua.
Glumački talent ili instinkt kod Rakana je bio izražen od najranijeg djetinjstva. Kao mali se maskirao i zabavljao goste, a kasnije su publika postali prijatelji iz osnovne škole koje je redovito zabavljao na satovima razredne zajednice. Njegova glumačka vještina nije promakla ni razrednici, a baš u to vrijeme po zagrebačkim je osnovnim školama vrsni pedagog Vlado Krušić, koji odgojio brojne generacije glumaca radio audicije za talentiranu djecu i izabao grupu od desetak najboljih upravo za dramsku skupinu ZeKaeM-a. Iako u to vrijeme nije imao pojma o kazalištu, profesoricin uvjet bio je da se mora prijaviti na audiciju uz prijetnju jedinice iz hrvatskog. Naravno, momentalno se inficirao glumačkim virusom i više nikad nije ozdravio, niti je to želio. Iste godine u dramsku je skupinu primljen i Franjo Dijak, a tamo su već bili Olga Pakalović, Damir Orlić i drugi, odličan glumački tim koji je kasnije završio i Akademiju dramskih umjetnosti. Nakon ZeKaeM-ove dramske tijekom koje je ljubav prema glumi samo rasla i već tada se znalo da će biti veliki glumac, Akademija je bila logičan korak dalje. No, kako će kasnije mnogo puta reći, znanje i odgoj stečeni na učilištu ZeKaeM-a, čitav glumački razvoj kao i radionice koje je u to vrijeme slušao, uz pisanje, analiziranje, izradu maski, bili su bolji nego na Akademiji, pa se uz studij nastavio razvijati pohodeći sve radionice koje je mogao poput No teatar, Metod acting, Čehov metoda, sve iz čega je mogao dodatno učiti. Shvatio je da mora probati sve na putu ka izvrsnosti.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati više puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
Na zagrebačkoj je Akademiji diplomirao 2000. godine u klasi Joška Juvančića i vrlo brzo počeo dobivati zapažene uloge, kako na filmu, tako i u kazalištu, a onda se odlučio na, za mnoge, vrlo neobičan korak. Naime, već je imao Nagradu Hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca kad je odlučio otići u dječje kazalište Trešnja, iako je njegova prvotna želja bila biti slobodnjak. Kako je ispričao, kad se odlučio na Trešnju ljudi oko njega su se čudili i smijali smatrajući da to nije logičan korak za već etabliranog glumca, no on se vodio izjavom Stanislavskog - da kazalište za djecu mora biti bolje od dramskog. Jer ipak se radi o iskrenijoj publici i rakanb se u svakoj predstavi davao do kraja. Uz kazalište Trešnja, glumio je i za odrasle u Exitu, Gavelli... I iz tog razdoblja također datiraju neke od njegovih najupečatljivijih rola. U Trešnji je proveo gotovo cijelo desetljeće prije no što je postao član ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh gdje je proveo razdoblje između 2013. i 2015. godine. I tad se vraća tamo odakle je sve počelo - u ZeKaeM. Upravo tamo naišao je iznova na sjajan spoj svih mogućih žanrova i možda najširu lepezu uloga. Uz to, ZeKaeM je kazalište gdje je imao priliku raditi s brojnim iznimnim redateljima poput Paola Magellija ili Vite Taufera. Kazalište ima repertoar čija lepeza pokriva od predstava za djecu, tinejdžere pa do dramske scene. A Rakana usto posebno oduševljava discplina koja je dopušta isticanje ega niti rad bez davanja čitavog sebe.
Kako u kazalištu, tako i na filmu, gotovo svaka Rakanova uloga dočekana je s hvalospjevima. Posebno je volio raditi s Antoniom Nuićem i Bobom Jelčićem, no glumac nikad nije bio preveliki ljubitelj seta, dok je kazalište oduvijek smatrao čarobnim. U jednoj od rasprava s istaknutim redateljem Oliverom Frljićem zaključio je da je za njega "kazalište veće od života" i za njega predstavlja sve. A zanimljiv je i njegov odgovor kad ga pitaju što preferira: kazalište ili film. "Kao da me pitaju: autobus u kojem je gužva ili jedrilica po sunčanom danu, dok me vjetar nosi? Jedrilica, naravno", njegovo je jasan odgovor.
Kako bilo, ovom je glumcu tek 47 godina i brdo je uloga pred njim, a jedno je sigurno - u svaku se baca bez zadrške.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....