VELIKI LAZO

Kvizaši i voditelji opraštaju se od Goluže, Tarik potresen: ‘Ovo je zadnjih dana neizdrživo‘

Lazo je i u mirovini uvijek pratio sve kvizove, a često bi se Tariku javljao s komentarom, otkriva nam voditelj
Lazo Goluža, snimljen u hotelu Sheraton
 Neja Markicevic/Cropix

Tužnim vijestima posljednjih dana nema kraja. Preminuo je u 85. godini Lazo Goluža, tvorac nekih od najpopularnijih kvizova poput legendarne “Kviskoteke”.

Kvizaši su danas u šoku. Jedva pronalaze riječi kojima bi se oprostili od ove kvizaške legende, ikone pop kulture.

- Meni je Lazo Goluža bio netko tko me “Kviskotekom” u mladosti prikovao uz televizor. Četvrtak navečer bio je termin moje generacije. Njegova “Kviskoteka” je pojam kviza kod Hrvata i tako će zauvijek ostati - rekao nam je Tarik Filipović, potresen viješću o smrti Laze Goluže.

Lazo i supruga Maja bili su, prema Tarikovim riječima, njegovi televizijski tata i mama.

- Na njihov poziv sam otišao na audiciju za “Milijunaša”. Sumnjam da bih se bez njih to usudio. U konačnici su me i odrabrali. To mi je bila ogromna čast – dodaje 48-godišnji Filipović.

image
Tarik Filipovic, voditelj
Darko Tomas/Cropix

Pokojni Goluža je Tarika 'otkrio' gledajući dodjelu kazališnih nagrada u HNK-u koju je vodio s Bitorajcem početkom 2000-ih.

- Tad sam prvi put vidio Tarika, i rekao supruzi Maji Jurković: ‘Ako budem još što postavljao na televiziji, to je moj čovjek’ - pričao je kasnije Goluža.

Lazo je i u mirovini uvijek i dalje pratio sve kvizove, često bi se Tariku javljao s komentarom.

- Njegova pohvala bila je za mene važnija od bilo kakve nagrade, srce mi je bilo puno od njih. Bilo mi je lakše kad bih znao da me on gleda. Lazo je stvarno bio velik. U poplavi tužnih gubitaka dragih ljudi, evo nedavno nam je otišao Mustafa Nadarević pa Špiro Guberina, danas je umro i dragi tonac s HRT-a, Lazin odlazak je ostavio veliku rupu u mom srcu. Društvene mreže su u posljednje vrijeme postale poligon za opraštanje. Ovo je zadnjih dana neizdrživo... - rekao nam je potreseni Filipović.

Čuveni voditelj Oliver Mlakar, koji je s Golužom surađivao na "Kviskoteci" u velikom je šoku.

image
Oliver Mlakar
Biljana Gaurina/Cropix

- Pola smo života proveli zajedno, cijeli svoj radni vijek. Tridesetak smo godina nas dvojica bili vrlo sretna kombinacija. Radili smo iznimno gledane programe, na čelu kojih je bila "Kviskoteka”. Bio sam počašćen što sam imao priliku raditi s njim. Bio je to jedan od rijetkih tako velikih ljudi na televiziji, ne samo urednik, nego i autor. Da nije napravio ništa osim “Kviskoteke”, već bi bilo dovoljno da se za njega kaže da je bio velik čovjek. Kao osobu ću ga pamtiti tako strogog, ali i korektnog čovjeka. Bio je vrlo pedantan i nikada nije ništa prepuštao slučaju. Kod njega je sve moralo biti savršeno. Žao mi je što nas je napustio - rekao je 85-godišnji Mlakar.

image
Lazo Goluža s Oliverom Mlakarom
Damjan Tadić/Cropix

Među prvima nam se javio i najpoznatiji splitski kvizoman, Robert Lojpur.

- Ja sam bio jedan od Golužinih vitezova uzaludnog znanja. Tako je on jednom nazvao sve vrsne kvizaše koji posjeduju znanje kojim pobjeđuju u kvizovima, premda od tih znanja u stvarnom životu nemaju velike koristi - priča Robert Lojpur koji je Golužu upoznao u dobi kada je imao nepune 24 godine.

- Sreli smo se prvi put dok sam se još natjecao u “Kviskoteci”, kao mladić, a Lazo Goluža na mene je ostavio dojam pravog, sofisticiranog gospodina. Bio je veliki znalac i kvizova i televizije, svestran čovjek, pravi uzor nama, mladim kvizašima. Posljednji put pomislio sam na njega prije par mjeseci, kada sam se natjecao u “Potjeri”. Naime, tada sam se sjetio kako sam se tijekom “Kviskoteke”, dakle, prije tridesetak godina, raspitivao o svemu što voli Lazo Goluža, pa sam tako doznao kako on obožava knjige Johna le Carrea, čuvenog britanskog autora kriminalističkih i špijunskih romana. Ja sam svojedobno upravo radi Goluže otkrio tog autora i pročitao cijeli njegov opus. Uglavnom, prije par mjeseci na “Potjeri” je bilo pitanje vezano uz mog i Golužinog omiljenog autora, koje je glasilo: 'Kamo se sklonio špijun?'. Odgovor glasi: 'U zavjetrinu', no nisu ga znali ni lovac u “Potjeri” ni mlađi kolege. Ja sam ga zahvaljujući Goluži znao, pa sam točno odgovorio i pobijedio – ispričao nam je Lojpur svoje posljednje sjećanje.

image
Robert Lojpur
HRT

Na Facebooku se posebno dirljivo od velikog Goluže oprostio Robert Pauletić, poznati enigmat, kvizaš, novinar, putopisac i tekstopisac prisjetivši se svojih 40 godina uz Golužu.

- Tarik Filipović, naš zajednički prijatelj, javio mi je tužnu vijest. Nema više našeg Laze Goluže. Simbolično, prije dvadesetak godina Lazo me zvao i pitao: "Što mislite o glumcu Tariku Filipoviću, bi li on mogao voditi našu verziju Milijunaša?". Znao me Lazo često tako nazvati, posavjetovati se oko raznih pitanja.

image
Robert Pauletić
Jure Miskovic/Cropix

Zanimljivo, iako me upoznao kao petnaestgodišnjaka, a sve otada smo blisko surađivali, uvijek me oslovljavao s "vi". Stara škola. Odgovorio sam: "Lazo, vi najbolje znate, ali meni se Tarik čini duhovit i ležeran, mogao bi biti odličan!". Na kraju, Tarik mu je obilježio zadnje godine aktivne televizijske karijere – prisjeća se Pauletić. No, njegovo sjećanje na ikonu kvizova je i olfaktivno, priznaje, povezano s mirisom.

- Imao je uvijek isti parfem, desetljećima, i kad god bih ušao u prostorije redakcije “Kviskoteke” na Prisavlju, osjetio bih taj miris koji me asocirao na znanje i gospodstvo. Bio je to, kasnije mi je rekao, rijedak engleski parfem, jednom mi je poklonio bočicu, pa sam neko vrijeme sam sebi mirisao na Kviskoteku. Poslije sam i ja njemu donio jednu bočicu iz Londona, bilo mu je drago – istaknuo je.

Prvi put su se Pauletić i Goluža, kaže, vidjeli prije točno 40 godina, u prosincu 1980., kad je otišao u Zagreb, na razgovor oko nastupa u “Kviskoteci”.

- Mater mi je isplela smeđi džemperić, u kojem sam kasnije i nastupio. Imao sam 15 godina, i po pravilima nisam smio nastupiti, bio sam daleko od punoljetnosti. Ali Lazo Goluža i Branko Lipanović, suautori “Kviskoteke”, htjeli su me upoznati, jer sam imao najbolji test na splitskom testiranju. Mislili su da je možda neka odrasla osoba rješavala tekst, a potpisala 15-godišnjaka, pa su me htjeli provjeriti. Kad smo se upoznali, Lazo mi je rekao: "Pustit ću te u Kviskoteku!" (tada me ipak zvao s "ti"). Pomoglo je i to što je pokojni Branko Lipanović bio s Visa, kao i moja majka, i što sam se već tada počeo baviti enigmatikom, u Vjesnikovom Kvizu u kojem je glavni urednik bio upravo Lipanović.

Na dan snimanja te kultne Kviskoteke (bila je to 11. emisija u povijesti), u siječnju 1981., greškom sam došao u krivi studio u Šubićevoj ulici (niti 100 metara od moga kasnijeg fakulteta u Lepušićevoj!), pa sam vidio zagonetne ABC osobe iz Igre detekcije (bila je riječ o nekoj matičarki iz Novog Sada i njenim lažnim dvojnicama) i razgovarao s njima, otprilike tri sata prije početka snimanja emisije.

Lazo me tada zvao u svoj ured i rekao: "Roberte, ne mogu te pustiti u emisiju. Upoznao si osobu iz Igre detekcije".

Ja sam njemu na to rekao: "Kad sam već došao ovdje, pustite me da nastupim, a ja ću namjerno pogriješiti osobu u Igri detekcije! Ionako ne bih pobijedio, tih 10 bodova ne čini neku razliku".

"Može!", pristao je i stisnuo mi ruku.

image
Lazop Goluža
T. Serdar/Cropix

Nastupio sam, namjerno pogriješio u Igri detekcije, kako sam i obećao, i svejedno pobijedio u emisiji. Ni tu nije bilo sve glatko, jer sam na kraju imao isti broj bodova kao natjecatelj Mikić, ali se poslije pokazalo da je u Igri asocijacija on krivo odgovorio TELEGRAF umjesto TELEFON, a voditelj, pokojni Hetrich, krivo je čuo, pa je njemu pripisao bodove!

Eto, uvijek sa mnom neke lude priče, ništa ne može ići normalno, pa tako i u toj prvoj TV “Kviskoteci”! Kasnije su Mikiću bodovi oduzeti, i pobjednik “Kviskoteke” postao sam ja, dječak od 15 godina i šest mjeseci. Na kraju te emisije snimljen je dodatak u kojem je Hetrich rekao kako nije tajna da se Kviskoteka snima, objasnio je situaciju i mene proglasio pobjednikom. Tu Kviskoteku gledalo je 8 milijuna ljudi, a nakon toga dobio sam preko 20 tisuća pisama od obožavateljica, curica iz cijele bivše Jugoslavije! Lazo mi je nakon emisije poklonio drvenog Kviskića, relikviju koja i danas, nakon 40 godina, zauzima najistaknutije mjesto u mom stanu – ispričao je Pauletić.

Otada je prošlo, kaže, četiri desetljeća, i gotovo cijelo to vrijeme blisko je surađivao s Lazom.

- Prvo sam ja sastavljao pitanja za TV “Kviskoteku”, onda je on meni slao pitalice i testove za novinsku “Kviskoteku”. Godine 2007. pobijedio sam u posljednjoj 199. emisiji televizijske Kviskoteke, koju je vodio Oliver Mlakar, uređivao Lazo, a producirao još jedan veliki Lazin prijatelj, Hamed Bangoura.

Godine 2014., kad je snimljena ova fotografija, povodom proslave 1000. broja Kviskoteke, Goluži sam predao Kristalnog Kviska, našu specijalnu najvišu enigmatsku nagradu (zasad nikom drugom dodijeljenu), i tako se krug zatvorio. On meni drvenog Kviskića 1981., ja njemu Kristalnog Kviska 2014.

Na zadnjoj proslavi novinske Kviskoteke na Jarunu, počasni gost je bio i on. Kad je odlazio s proslave, zagrlio me i šapnuo na uho: "Roberte, oduvijek sam vas volio, vi ste mi cijeli život kao sin!". Sav sam protrnuo i umalo zaplakao. Naime, bljesnulo mi je pred očima da bi ovo mogao biti naš posljednji susret i posljednje što sam čuo od njega.

image
Lazo Goluža
Kristina Fazinić/Cropix

Tako je i bilo. Otišao je moj Lazo, moj duhovni otac, legenda kvizologije, čovjek koji mi je svojim poklonom, onim mitskim drvenim Kviskićem, zauvijek usmjerio život i kojemu ću zauvijek biti zahvalan za sve.

Nikad mu više, nažalost, neću stisnuti ruku, ali svaki put kad prođem pokraj drvenog Kviskića u svojoj vitrini, pogladit ću sveto staro drvo i sjetiti se Laze Goluže. Dragi Lazo, neka ti je vječna slava, i tvoj mali Kviskić plače za tobom – istaknuo je Pauletić podijelivši i fotografiju s proslave 1000. broja Kviskoteke u lipnju 2014. na kojoj Lazo Goluža prima Kristalnog Kviska, najvišu nagradu u hrvatskoj enigmatici.

- Lazo Goluža bio je prvi u nizu televizijskih legendi koje sam upoznao kada sam 1985. godine prošao audiciju i došao na Televiziju. Pamtim da je bio isti kao i na televizijskom ekranu - prava, živa enciklopedija. Sve ga je zanimalo, volio je raditi s mladim ljudima, a na poslu je bio vrhunski profesionalac - priča Mario Sedmak, urednik HTV-ovog programskog odjela Zabave i Kontakt programa na HTV koji je na to mjesto došao 2002. godine, par mjeseci nakon što je Lazo Goluža otišao u mirovinu.

image
Mario Sedmak
Zeljko Grgic/Cropix

- Sjeo sam, doslovno, u njegovu fotelju, a prvo što sam primijetio na njegovom stolu bilo je mnogo praznih čaša. Začudilo me što te čaše tamo rade pa sam pitao Lazu zašto su tu, a on mi je objasnio kako su, u njegovo vrijeme, bile pune obične vode koju bi on natočio kada je došao na posao i svako malo je ispijao iz čaša, jer je želio tijekom radnog vremena popiti dvije litre vode - priča Sedmak.

Hrvatska radiotelevizija (HRT) u povodu smrti i u spomen na tvorca legendarne Kviskoteke Laze Goluže večeras će u 20.05 na Drugom programu Hrvatske televizije (HRT-HTV2) emitirati jednu arhivsku epizodu njegove kultne "Kviskoteke".

- Hrvatska radiotelevizija i ovim putem izražava sućut obitelji Laze Goluže - dodaju s HRT-a.

Biografija

Lazo Goluža je rođen 1. siječnja 1936. godine, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. S Pajom Kanižajem 1966. pokrenuo je satirični list Paradoks. Od 1967. radio je na TVZ-u, a na RZ-u bio je jedan od pokretača "Noćne priče" III. programa. U redakciji "Kontakt-programa" kao urednik ostvario je više zabavnih i kontakt emisija. Najplodniji je bio kao autor (i urednik) TV igre "Jadranski susreti" te niza kvizova znanja: "Malo ja, malo ti", "3-2-1, ali vrijedan", "Znaš, znam", "Pješčani sat", zatim kviza znanja i inteligencije "Kviskoteka", mozaične emisije "Obiteljski zabavnik" te urednik licencnih TV igara "Brojke i slova" i "Kola sreće".

Autorski je surađivao s njemačkom postajom ARD (1989/90), britanskim TV Yorkshireom i ITV-om (1992. i 1997) te s francuskim obrazovnim TV kanalom La Cinquiềme (1996). Nakon umirovljenja 2001. nastavio je surađivati, do kraja 2002., na postavljanju licencnoga kviza "Tko želi biti milijunaš?".

Stvarao je nove TV formate kvizova, od 2015. i formate inteligentnih igara za aplikacije novih medija. Objavio je i knjige kvizova "Kviskoteka" (s B. Lipanovićem, 1982) te "Kviskoteka – igra pitanja" (s D. Novakovićem, 1990).

Dobitnik je nagrada HRT-a: godišnje 1993. i za životno djelo Ivan Šibl 1995.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 07:34