Sanja Doležal, Maja Blagdan, Danijela Martinović i Doris Dragović dobro znaju što znači odličan plasman na Eurosongu. Sanja Doležal doživjela ga je još 1987. kada se za vrijeme Jugoslavije s Novim fosilima plasirala na četvrto mjesto s pjesmom "Ja sam za ples" (Dujmić/Cvikić).
- To su trenuci koje ne možeš zaboraviti. Činilo mi se tada kao neki vrhunac karijere, tih sedam, osam dana u Bruxellesu. Zaista nezaboravno iskustvo, prilično naporno, jer su probe bile i jutarnje i popodnevne tih osam dana, sve se peglalo do savršenstva. I zvuk i rasvjeta i koreografija i kamere, nevjerojatno profesionalno. I naravno, kruna svih tih osam dana, one tri minuta nastupa za koje uvijek govorim da su mi tri minute crne rupe u sjećanju, jer kad nas je voditeljica Viktor Lazlo najavila i još rekla da je meni taj dan, 9. svibnja, rođendan, u tom momentu potpuno me preplavio strah. Što se događalo, shvatila sam tek poslije gledajući snimke - govori Sanja Doležal.
Dopadljivo i plesno
No, po toj staroj snimci ne bi se reklo da tada 24-godišnju Sanju trese trema, iako ona kaže da se lijepo čuje kako joj glas drhti. Odjevena u bijelo poput kakve mladenke, prpošna, rasplesana, da bi na kraju plesne koreografije još i skočila u naručje Marinka Colnaga. Na kraju je pobijedio Johnny Logan s hitom "Hold me now", bila mu je to druga pobjeda na Eurosongu. Fosili su završili četvrti, no umalo su osvojili treće mjesto koje je na kraju pripalo slavnom hitu koji se i danas često može čuti - "Gente di mare" Umberta Tozzija i Rafa.
- S njima nam je bilo najnapetije jer smo mi dugo tijekom glasanja bili drugi i treći. I zapravo bismo i završili treći, da nije naš tadašnji žiri dodijelio najviše bodova upravo Talijanima - uz smijeh prepričava Sanja.
A kako su se Fosili uspjeli tako dobro plasirati i to u godini kada je bila tako žestoka konkurencija? U čemu je tajna?
- Prije svega zgodna pjesma. Tih godina je europska publika tražila nešto dopadljivo, plesno, nešto što je ‘catchy‘ (ugodna, pamtljiva, zarazna melodija op. a). Trebalo je imati neku prepoznatljivu vokalizu, nešto čime ćeš privući pažnju, a mi smo imali štucanje, taj hik. Ili je trebala biti snažna i jaka balada. Tih 80-ih fokus je još uvijek na pjesmi, da je to natjecanje za najbolju pjesmu Europe. Onda se tijekom godina pažnja premjestila s pjesme na show i spektakl - zaključuje Doležal, koja je kao i ostale naše sugovornice posve oduševljena Baby Lasagnom, porukom koju je njegova pjesma poslala i suverenim nastupom.
Dali ljubav i strast
Maja Blagdan 1996. na Eurosong u Oslo zaputila se s pjesmom "Sveta ljubav" (Tutić) i osvojila također četvrto mjesto. Treće mjesto izmaknulo nam je doslovno za dva boda.
- To su trenuci u karijeri koji su duboko urezani u srce, pogotovo kada je iz svega toga proizašlo nešto tako lijepo, pozitivno i prihvaćeno, a vi ste uložili sebe, dali toliko ljubavi i strasti. Onda je to, naravno, jedan događaj koji vam sjaji na karti karijere i života. Sjećam se svog Eurosonga u fragmentima, sličicama, prošlo je ipak 28 godina, pa i kad pogledam tu snimku, nekako je gledam kao što je pretpostavljam i vi gledate, kao nešto za mene izvantjelesno. S obzirom na to da s godinama počneš pristupati stvarima s puno više opreza i puno manje strasti tipičnoj za mladost, onda se divim toj hrabrosti i nervu kako sam izvela svoju pjesmu - govori Blagdan.
Za vrijeme izvedbe "Svete ljubavi" nije imala niti najmanje treme, no to ne znači da je u niti jednom trenutku nije osjetila.
- Od Dore pa sve do Eurosonga koncentrirani ste samo na to. Nosi vas adrenalin, no u jednom trenutku bude vam svega toga previše. I tako mi se dogodio trenutak slabosti, nervoze, no to je, srećom, bilo dva dana prije finala. Samo u jednom momentu preplavio me strah - pa kako ću ja to? Sad mi je to smiješno, ali tada me uhvatila takva ‘frka‘ i rekla sam "ne, ne mogu ja to, idem doma, ja bih rado odustala". Ekipa se dosta zabrinula, ali to je srećom trajalo tek koji sat. Drago mi je što je to bilo dva dana prije, jer sam valjda tako ispucala iz sebe napetost koja je tada došla do vrhunca. Zato kada je stigao nastup, zaista nisam osjećala nikakvu tremu. No pritisak na Eurosongu je uvijek velik, makar sigurno tada ni blizu kao što je danas uz sve te društvene mreže. Da je bio toliki, mislim da bih se stvarno okrenula i rekla doviđenja - uz smijeh će Blagdan.
Besprijekoran ton
Na kraju je maestralno u finalu otpjevala "Svetu ljubav" i ušla je u knjigu rekorda jer je besprijekorno izvela visoki Bb5 ton, što je sve do nedavno bio najviši ton izveden na Eurosongu. Je li to bila formula njezina uspjeha?
- Ne, nikako, uopće mi je žao što ljudi to toliko ističu jer je to dio ekspresije, pjesme, ne nešto što treba posebno apostrofirati. Ja mislim da je to bila jako dobra pjesma, još je i dalje, a nema granica kad je nešto dobro, ‘catchy‘, odlično doneseno na scenu. Osjetila sam tamo da ljudi uživaju u toj pjesmi, da im se sviđa... I ništa drugo osim toga mislim da nije kumovalo rezultatu. Dobra pjesma i kako je ona donesena na scenu, vjerujem da je to tajna dobrog plasmana - ističe.
Trenutak koji joj se pak najviše urezao u pamćenje jest kada je negdje na pola odrađenog glasanja žirija Hrvatska izbila na prvo mjesto.
- U green roomu nastala je konsternacija, bili smo oduševljeni i pomalo u šoku. I koliko ti je god drago, neko teško breme ide prema tebi, i ja čujem jednog člana našeg tima s HTV-a kako govori "pa nećemo valjda pobijediti?". Vjerojatno se prepao tog trenutka, jer sam ga se prepala i ja - prepričava Blagdan. No nakon toga Norveška, Švedska i Finska krenule su s međusobnim davanjem bodova i to je Blagdan bacilo na četvrto mjesto.
Danijela Martinović jedina je izvođačica koja nas je, otkako je samostalne Hrvatske, dva puta predstavlja na Eurosongu. Prvi put bilo je to 1995. kada je s grupom Magazin i Lidijom Horvat Dunjko osvojila visoko šesto mjesto, što je bio prvi tako respektabilan rezultat za tada još uvijek mnogima nepoznatu državu. Tri godine poslije "Nostalgije", Danijela, koja je tada već zakoračila u samostalnu karijeru, odnijela je pobjedu na Dori s "Neka mi ne svane" (Grašo/Žagar) i u Birminghamu 1998. zauzela 5. mjesto.
Policajac i refren
- Između ta dva odlaska na Eurosong prošlo je jako malo vremena, no razlika je bila drastična. Kada ste dio benda, sve je puno jednostavnije. Upravo zato psihološki teret drugi put bio mi je puno veći. Ali imala sam nevjerojatnu ekipu. Cijeli tim na HTV-u, kojem je na čelu bila Ksenija Urličić, stvarno je radio nevjerojatno posvećeno i s puno ljubavi, pa sam opet stekla taj osjećaj timskog rada - objašnjava Danijela.
No Hrvatska te godine nije dobila ono što se smatra dobrim rednim brojem na Eurosongu. Danijela je nastupala prva, a obično su, objašnjava, prognoze bile za sve one koji su prvi - poražavajuće.
- Nije bilo lagano putovati s tom mišlju i kroz glavu mi je samo prolazilo kako će, dok dođe četvrta pjesma, na mene svi već zaboraviti. Neke naznake da se katastrofa ipak neće dogoditi počele su dolaskom na aerodromu Birminghamu. Kada smo sletjeli, na provjeri putovnica službenik je pogledao moju putovnicu, pa mene, pa opet putovnicu i pitao “Danijela?”. Ja sam samo izustila "yes" a on je krenuo onako iskrivljeno pjevati "Neka mi ne svane, neka mi nema, nek mi ne bude...". Mislila sam da je neka skrivena kamera. A onda smo shvatili da su ljudi nevjerojatno dobro reagirali na naš spot snimljen na Plitvicama, jer ako je engleski policajac pjevao refren pjesme, to je već bilo spektakularno - kaže.
Kako se približavao ‘dan D‘, tako je trebalo do kraja definirati sve detalje. Među njima i u kojem trenutku nastupa će Danijela sa sebe zbaciti crni plašt i ostati u jednostavnoj, ali vrlo efektnoj bijeloj haljini. Taj moment, koji mnogi smatraju ključnim za uspjeh pjesme, bila je ideja cijelog tima proizašla iz samog spota kojim se željelo simbolizirati prelazak iz tame u svjetlo, a Danijela je tako postala prva natjecateljica u povijesti Eurosonga koja se na sceni - presvukla.
- Izgleda da se dogodio neki slučajni preokret presvlačenjem, što je i mene samu jako iznenadilo. A ono što je dodatno nevjerojatno jest što je do zadnjeg trenutak taj krucijalni potez bio neizvjestan, jer ni dan prije finala nismo znali kada je najbolje da skinem plašt. I napokon se odlučimo, a meni krene panika od svih mogućih varijanti koje smo isprobali hoću li pogoditi ono što smo se dogovorili. Sada je svima logično da je to bio pravi trenutak, ali tada, u toj konfuziji, nije bio. A onda kada sam na sceni to i izvela, doslovno su krenule ovacije i to je nešto što nikad neću zaboraviti - otkriva Danijela.
Joker iz rukava
No to nije bio jedini “joker” koji su pripremili, jer je na čelu HRT-ove delegacije bila vrlo iskusna Ksenija Urličić.
- Večer prije finala prišla mi je Ksenija Urličić, koje sam se jako bojala, i rekla mi s predivnom majčinskom toplinom: "Danijela, gledala sam ekran, zadnji kadar je tvoje lice. Ti imaš nezaboravan osmijeh, molim te, pokloni ga svijetu da ga pamti" - prepričava Danijela.
Bio je to još jedan pametno odabrani potez, a onda je na red stigla i realizacija.
Pitamo je što misli da je u konačnici bila formula njezina dobrog plasmana na Eurosongu?
- Prije svega to je zaista izvanredna pjesma. Ona je taj pokretač, a nakon toga senzacionalna ekipa od 20-ak ljudi, koja je imala isti cilj; najbolje moguće predstaviti svoju zemlju.
Godinu dana poslije uslijedilo je ono što je možda najbliže po atmosferi upravo održanom Eurosongu.
Doris Dragović ‘pomela’ je konkurente na Dori sjajnom pjesmom "Marija Magdalena" (T. Huljić/V. Huljić) i krenula vrlo ozbiljno u osvajanje Eurosonga koji se te godine održavao u Izraelu.
Nije joj to bila prva Eurovizija, imala je već utakmica u nogama jer je predstavljala Jugoslaviju 1986. s pjesmom “Željo moja” (Tutić). Sad već daleko iskusnija, moćna glasa, maestralnog, gotovo silovitog nastupa u silno seksepilnoj bijeloj haljini koja se i danas pamti, kotirala je odlično na kladionicama i kada ju je konkurencija čula kako zvuči, počelo je kopanje što da se učini jer se Eurosong 2000. ipak, kako je to navodno zamišljeno, trebao na tako značajnu godinu održati u nekoj važnijoj članici EBU-a od male Hrvatske.
Prijavljeni su kako na matrici imaju snimljen glas zbora, zatražena je diskvalifikacija, no članovi naše delegacije nekako su uspjeli dokazati da su "muški zbor upotrijebili ne u funkciji glasa, već instrumenta i uvjeravanju da se takve glazbene podloge te 1999. mogu kupiti u svakom dućanu u Hrvatskoj".
Kažnjeni smo oduzimanjem dijela bodova i završili četvrti. Bio je to, kako su dugo pisali novinari, za Hrvatsku najzabavniji, ali i najnapetiji Eurosong, u kojem nikad nismo bili bliže pobjedi. Sve do sada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....